Jevsevije Nikomidijski

Jevsevije Nikomidijski (grč. Ευσεβιος ο Νικομηδειας) je bio Carigradski patrijarh u periodu (339.-341.), učenik Lukijana Antiohijskog, pripadnik Antiohijske teološke škole koju je Lukijan osnovao.

Biografija uredi

Bio je episkop Bejruta, a zahvaljujući Konstanciji, supruzi cara Licinija i sestri cara Konstantina Velikog, imenovan je za episkopa Nikomedije, rezidencije cara Licinija.

Na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine, on je bio zagovornik Arija, sa kojim je bio prijatelj u mladosti, a kasnije sa episkopom Jevsevijem Kesarijskim bio je na čelu grupe za pomirenje, čiji su članovi bili po njemu nazvani jevsevijani.[1] Po završetku saboa Jevsevije je odbio da se odrekne arijanizma i car ga je zajedno sa njegovim saučesnicima poslao u izgnanstvo u Galiju.

Godine 328. Jevsevije, Arije i ostali Arijanci su vraćeni iz egzila od strane Konstantina, koji je ispunio molbu za smrt njegove sestre Konstancije.[2]

Godine 335. aktivno je učestvovao u radu Tirskog sabora, gde je predvodio frakciju jevsevija - pristalica pomirenja sa Arijem i protivnika Aleksandrijskog arhiepiskopa Atanasija Velikog.

Zajedno sa drugim episkopima učestvovao je u krštenju cara Konstantina Velikog, koji je umro 337. godine na periferiji Nikomidije.

Godine 340., on je predsedavao Gangrskim saborom, koji je protiv jeresi Javstatija, episkopa Sevastijskog i njegovih sledbenika.

Po naređenju cara Konstantina II, on je predvodio Antiohijski sabor 341. godine, tokom kojeg je umereni arijanizam bio priznat kao zvanično učenje u Istočnom rimskom carstvu.

Umro je 341. godine.[2]

Reference uredi

  1. ^ Drake, H. A. (2002). Constantine and the bishops: the politics of intolerance. Ancient society and history (Johns Hopkins paperbacks ed izd.). Baltimore: Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0-8018-7104-7. 
  2. ^ a b „CATHOLIC ENCYCLOPEDIA: Eusebius of Nicomedia”. www.newadvent.org. Pristupljeno 2023-07-23.