Jedna Kina
Koncept Jedne Kine ima različita tumačenja. Narodna Republika Kina (NRK) slijedi „Princip Jedne Kine”.[1] Republika Kina (RK) podijeljena je oko koncepta. Dvije glavne politike stranke u zemlji imaju različito shvatanje koncepta. Kuomintang podržava koncept „Jedna Kina, Republika Kina”,[2] dok Demokratska progresivna partija želi da se odrekne ideje „Jedne Kine”.[3] U stvari postoji pet različitih tumačenja koncepta.[4]
„Princip Jedne Kine” je princip koji insistira na tome da su Tajvan i kopnena Kina neotuđivi dijelovi jedinstvene „Kine”.[1] Izmijenjeni oblik principa „Jedne Kine” koji je poznat kao „Konsenzus 1992. godine” trenutna je politika Vlade NR Kine, a ponekad i politika Vlade R. Kine, u zavisnosti od toga koja je politička partija na vlasti. Pod ovim „konsenzusom”, obje vlade se „slažu” da postoji samo jedna suverena država koja ima suverenitet nad kopnenom Kinom i Tajvanom, ali se ne slažu oko toga koje su od te dvije vlade legitimna vlada ove države. Slična situacija je postojala sa Sjedinjenim Državama i Sovjetskim Savezom 1949—1991, sa Zapadnom i Istočnom Njemačkom 1949—1972, sa Sjevernim i Južnim Vijetnamom 1955—1975, sa Sjevernim i Južnim Jemenom 1967—1990. i postoji i danas sa Izraelom i Palestinom, sa Južnom i Sjevernom Korejom, ali takva situacija se nikada nije desila sa Republikom Irskom i Sjevernom Irskom ili sa Sudanom i Južnim Sudanom.
Principu „Jedne Kine” protive se pristalice pokreta nezavisnosti Tajvana, koje se zalažu za osnivanje „Republike Tajvan” i kultivišu poseban identitet odvojen od Kine poznat kao „tajvanizacija”. Uticaj tajvanizacije na Vladu R. Kine prouzrokovao je nestabilnost (što može biti predmet rasprave, u zavisnosti od legitimnosti Tajvana kao entiteta odvojenog od NRK): nakon što je Komunistička partija Kine protjerala Vladu R. Kine u Kineskom građanskom ratu sa većine kineske teritorije 1949. i osnovala NR Kinu, kineska nacionalistička vlada R. Kine, koja je još uvijek držala Tajvan, nastavila je da tvrdi kako ima legitimitet kao vlada cijele Kine. Za vrijeme predsjednika Lija Denghueja, u Ustav Republike Kine su 1991. godine dodati članci koji će se efikasno primjenjivati samo na područje Tajvana do nacionalnog ujedinjenja.[5] Međutim, predsjednik Ma Jingđu ponovo je potvrdio pretendovanja na kopnenu Kinu 8. oktobra 2008. godine.[6]
Insistiranje KPK na principu „Jedne Kine” dovela je do toga da sve manji broj ljudi na drugoj strani moreuza sebe smatra Kinezima.[7][8]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b „The Taiwan Relations Act: The Next Twenty-Five Years”. commdocs.house.gov.
- ^ „'One China' is Republic of China: MAC | Politics | FOCUS TAIWAN - CNA ENGLISH NEWS”. Pristupljeno 6. 12. 2017.
- ^ „DPP Party Convention”. www.taiwandc.org. Pristupljeno 6. 12. 2017.
- ^ „One China, Five Interpretations”. EAST ASIA PEACE & SECURITY INITIATIVE. Arhivirano iz originala 07. 12. 2017. g. Pristupljeno 6. 12. 2017.
- ^ „Interview with Deutsche Welle”. www.taiwandc.org.
- ^ „Ma refers to China as ROC territory in magazine interview”. Taipei Times. 8. 10. 2008.
- ^ He, Baogang (2015). Governing Taiwan and Tibet. Democratic approaches. Dùn Èideann: Oilthigh Dhùn Èideann. str. 78. ISBN 9780748699711.
- ^ Zhong, Yang (2016). „Explaining national identity shift in Taiwan”. Journal of Contemporary China. 25: 344f.