Jovan Branković
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Jovan Stefanović Branković (1465—1502) bio je srpski despot, sin despota Stefana Brankovića i mlađi brat despota Đorđa Brankovića. Počevši od 1493. godine, delio je despotsku titulu sa bratom Đorđem, a od 1496. godine, kada se Đorđe zakaluđerio, sam je nastavio da nosi despotsku titulu. Držao je prostrane posede u Sremu i drugim krajevima tadašnje Kraljevine Ugarske.[1][2]
Jovan Branković | |
---|---|
Despot Srbije | |
![]() Freska u manastiru Krušedol | |
Lični podaci | |
Puno ime | Jovan Stefanović Branković |
Datum rođenja | 1465. |
Mesto rođenja | Manastir Krušedol, |
Datum smrti | 10. decembar 1502. |
Mesto smrti | Manastir Krušedol, |
Porodica | |
Supružnik | Jelena Jakšić |
Roditelji | Stefan Branković Angelina Branković |
Dinastija | Brankovići |
Despot Srbije | |
Period | 1496—1502. |
Prethodnik | Đorđe Branković |
Naslednik | Jelena, Despotica Srbije |
Jelena, Despotica Srbije | |
Period | 1502—1504. |
Prethodnik | Jovan Branković |
Naslednik | Ivaniš Berislavić |
![]() |
Biografija
urediDespot Jovan je imao sasvim drugačije poglede na svet nego njegov brat Đorđe. On je shvatio kao zadatak svoga života ne da postom i molitvom steče sebi nebesko carstvo, već da svojom vojskom pobedi Turke i da ih istera iz nekadašnje despotovine, pa da se popne na presto svojih predaka.[3]
Proslavio se u borbama sa Turcima, svojim vojničkim prodorima u Bosni, a naročito kod Zvornika (Zvonika). Pripremao je veoma opsežne planove da uz pomoć Mletačke republike nastavi borbu sa Turcima do potpunog oslobođenja svoga naroda od njih, ali ga je smrt sprečila u tome 1502. godine.
Despot Jovan je i poslednji srpski despot iz vladarske dinastije Brankovića, koji su se osećali kao legitimni naslednici „svetorodnih Nemanjića“ i prihvatili su se ktitorstva Hilandara i drugih svetinja čuvajući svoj narod i veru.[4]
Porodica
urediDespot Jovan je bio oženjen Jelenom († nakon 1536) iz srpske plemićke porodice Jakšića.[5] Sinove nisu imali. U izvorima i istoriografiji postoje nedoumice o broju i identitetu njihovih kćeri, a pojedini istraživači smatraju da ih je bilo čak pet.
Pouzdano se zna da je Jovanova i Jelenina kći bila Marija Branković (1500-1540), koja se udala za ozaljskog kneževića Ferdinanda Frankopana (†1524) iz hrvatske velikaške kuće Frankopana. U ostale ćerke se ubrajaju:
- Despina Milica (1485-1554), udata za vlaškog vojvodu Nagoja V Basarabu
- Jelena Branković (1502-1552), udata za Petra IV Rareša, vojvodu Moldavije
- Marija-Magdalena Branković (1507-1571), udata za Ivana Višnjeveckog, a kasnije za Aleksandra Fedoroviča Čartorijskog (obojica rusinski plemići iz Volinije)
- Ana Branković (1512-1578), udata za Fjodora Sanguška, maršala Volinije
Posle Jovanove smrti, Jelena se preudala za Ivaniša Berislavića kome je 1504. godine ugarski kralj dodelio titulu despota Srbije. Jelena i Ivaniš su imali sina Stevana Berislavića koji je nasledio titulu srpskog despota.
Zadužbine
urediManastir Mesić je verovatno njegova zadužbina, a Manastir Središte sigurno.
Svetost
urediSveti Jovan Branković | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1465. |
Datum smrti | 10. decembar 1502.36/37 god.) ( |
Mesto smrti | Manastir Krušedol, |
Svetovni podaci | |
Poštuje se u | Srpskoj pravoslavnoj crkvi |
Kanonizacija | Njegov kult je počeo u prvoj polovini 16. veka od strane Srpske pravoslavne crkve |
Glavno svetilište | Sačuvani su samo manji delovi moštiju u Manastiru Krušedol |
Praznik | 10 (23) Decembar |
Članovi dinastije Branković bili su poznati po svojoj privrženosti pravoslavnom hrišćanstvu,[6][7] a tu porodičnu tradiciju je zastupao i Jovan Branković. Njegov kult je počeo u prvoj polovini 16. veka. Sahranjen je u manastiru Krušedolu, i položen sa ostalim članovima svoje porodice, u kovčezima u oltaru.[8] Za vreme Austro-turskog rata (1716–1718) turska vojska je 1716. godine upala u Srem, zauzela manastir Krušedol i spalila svete mošti, ubrzo posle Petrovaradinske bitke. Sačuvani su samo manji delovi moštiju.[9]
Porodično stablo
uredi16. Branko Mladenović | ||||||||||||||||
8. Vuk Branković | ||||||||||||||||
17. () | ||||||||||||||||
4. Đurađ Branković | ||||||||||||||||
18. Lazar Hrebeljanović | ||||||||||||||||
9. Mara Lazarević Branković | ||||||||||||||||
19. Milica Hrebeljanović | ||||||||||||||||
2. Stefan Branković | ||||||||||||||||
20. Dimitrije I Kantakuzin | ||||||||||||||||
10. Teodor Paleolog Kantakuzinin | ||||||||||||||||
21. () | ||||||||||||||||
5. Jerina Branković | ||||||||||||||||
11. Efrosinija Paleologina | ||||||||||||||||
1. Jovan Branković | ||||||||||||||||
12. Komnen Arianiti | ||||||||||||||||
6. Đorđe Arijanit Komnin | ||||||||||||||||
13. Marija Muzaka | ||||||||||||||||
3. Angelina Branković | ||||||||||||||||
7. Maria Muzaka | ||||||||||||||||
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Spremić 2004, str. 441-452.
- ^ Spremić 2007, str. 45-73.
- ^ „Jeromonah Ignatije (Šestakov): SVETI JOVAN BRANKOVIĆ, DESPOT SRPSKI | Patriot”. Arhivirano iz originala 18. 08. 2019. g. Pristupljeno 18. 08. 2019.
- ^ Despot Jovan Brankovic
- ^ Spremić 2012, str. 125-138.
- ^ Paizi-Apostolopoulou 2012, str. 95-116.
- ^ Andrić 2016, str. 202–227.
- ^ Ćirković 2004, str. 139.
- ^ Ćirković 2004, str. 150.
Literatura
uredi- Andrić, Stanko (2016). „Saint John Capistran and Despot George Branković: An Impossible Compromise”. Byzantinoslavica. 74 (1–2): 202—227.
- Blagojević, Miloš; Medaković, Dejan (2000). Istorija srpske državnosti. 1. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Ivić, Aleksa (1929). Istorija Srba u Vojvodini od najstarijih vremena do osnivanja potisko-pomoriške granice (1703). Novi Sad: Matica srpska.
- Paizi-Apostolopoulou, Machi (2012). „Appealing to the Authority of a Learned Patriarch: New Evidence on Gennadios Scholarios' Responses to the Questions of George Branković”. The Historical Review. 9: 95—116.
- Popović, Dušan J. (1957). Srbi u Vojvodini. Knj. 1: Od najstarijih vremena do Karlovačkog mira 1699. Novi Sad: Matica srpska.
- Spremić, Momčilo (2004). „La famille serbe des Branković - considérations généalogiques et héraldiques” (PDF). Zbornik radova Vizantološkog instituta. 41: 441—452.
- Spremić, Momčilo (2007). „Srpski despoti u Sremu”. Srem kroz vekove: Slojevi kultura Fruške gore i Srema. Beograd: Vukova zadužbina. str. 45—73.
- Spremić, Momčilo (2012). „Despotica Jelena Branković-Berislavić”. Glas SANU. 420 (16): 125—138.
- Ćirković, Sima (1982). „Poslednji Brankovići”. Istorija srpskog naroda. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 445—464.
- Ćirković, Sima (2004). The Serbs. Malden: Blackwell Publishing. ISBN 9781405142915.}