Jovan Skilica (grč: Ιωάννης Σκυλίτζης) je bio vizantijski hroničar iz XI vijeka. Njegovo porijeklo veže se uz Malu Aziju, temu Trakesion. U Carstvu je zauzimao značajne položaje kuropalata, drungara vigle i protovestijara. Živio je, kako to sam kaže, u vrijeme čuvenog filozofa Mihaila Psela (10181096/1097). Njegova smrt se stavlja u posljednje godine 11. vijeka[1].

Delo uredi

Jovan Skilica je napisao djelo pod nazivom „Kratka istorija“ (grč. Σύνοψις ιστοριών), koje obuhvata period od 811. do 1057. g. Djelo je napisano najvjerovatnije pred kraj XI vijeka, za vrijeme vlade cara Aleksija I Komnina (1081—1118). Iz ugla značaja za južnoslovenske narode ovo djelo je glavni izvor za istoriju Samuilove države, a ima podataka o Srbiji u XI vijeku.

Neki rukopisi knjige se završavaju i sa 1078. Pretpostavlja se da je 1057 – 1078. godina delo nepoznato pisca i to je delo Skiličinog nastavljača. Delo je napisano krajem XI veka za vreme vladavine Aleksija I Komnina 1081 – 1118. godina. Ono što se tiče ovog dela je za kraj X i početak XI veka. Skilica koristi izvore koji su danas izgubljeni. Skiličino delo po kompoziciji spada u red carskih hronika. Za svakog cara posvećen je poseban odeljak. Skilica se ne drži striktnog hronološkog reda. Dešava se da se često vraća unazad i opisuje sporedne događaje. Originalan tekst Jovana Skilice nije sačuvan iako postoje brojni rukopisi. Objavljen je latinski prevod na osnovu jednog rukopisa iz mletačke biblioteke Marćane.

Skiličin nastavljač je pisao početkom 12. veka. Opisuje događaje koji su se odigrali na teritoriji nekadašnjeg Samuilovog carstva. Značajan je izvor za ustanak Konstantina Bodina i Đorđa Vojteha.

Kompilacija Georgija Kedrena uredi

Danas se još uvek koristi kompilacija Georgija Kedrena. Georgije Kedren, o čijem se životu skoro ništa ne zna, bio je najverovatnije monah. Njegova istorija od nastanka sveta pa do 1057. godine nosi isti naslov kao Skiličino delo. Period od 811. do 1057. godine Kedren je gotovo prepisao iz Skiličine hronike. Njegova istorija, dakle, nema samostalne vrednosti. Skiličino delo u kompilaciji Kedrena najvažniji je grčki izvor za našu istoriju druge polovine 10. i prve polovine 11. veka. Opisuje ustanak komitopula, ustanak Petra Odeljana i borbe Duklje za nezavisnost.

Dopune Mihaila Devolskog uredi

Za istoriju Južnih Slovena posebno je značajan rukopis nastao krajem 13. ili početkom 14. veka. Završavao se početkom vladavine Isaka I Komnina, dakle 1057. godine. Napisao ga je Mihailo Devolski i u njega uneo 66 dopuna i ispravki za period od 976. i 1057. godine. U rukopisu se pominju i poslednje četiri dopune (67—70), ali one ne potiču iz pera Mihaila Devolskog jer se rukopis koga je on prepisivao završio 1057. godine. Pitanje izvora kojima se Devolski služio je do sada ostalo nerešeno. Smatra se da su mnoge dopune izete iz onih izvora kojima se Skilica služio, pre svega iz hronike Teodora iz Sevasteje, a koje Skilica nije doslovno ispisivao već je neke vesti skraćivao ili čak menjao. Devolski je imao druge izvore za crkvenu istoriju. Devolska dijeceza pripadala je Ohridskoj arhiepiskopiji te je Mihailu bila poznata istorija ove arhiepiskopije. Sve dopune i ispravke Skiličinog dela vezane su za istoriju Južnih Slovena ili za Ohridsku arhiepiskopiju.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Grupa autora, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Vizantološki institut Srpske akademije nauka i umetnosti, Posebna izdanja, Knjiga 10, Tom III, Beograd, 1966. pp. 51.

Izvori uredi