Jozef Gebels

министар пропаганде у Нацистичкој Немачкој (1933—45)

Paul Jozef Gebels (nem. Dr. Paul Joseph Goebbels;[1] Menhengladbah, 29. oktobar 1897Berlin, 1. maj 1945) bio je ministar propagande u nacističkoj Nemačkoj od 1933. do 1945. godine.[2] Bio je jedan od najbližih saradnika Adolfa Hitlera i jedan od njegovih najodanijih sledbenika.

Jozef Gebels
Jozef Gebels
Lični podaci
Datum rođenja(1897-10-29)29. oktobar 1897.
Mesto rođenjaMenhengladbah, Nemačko carstvo
Datum smrti1. maj 1945.(1945-05-01) (47 god.)
Mesto smrtiBerlin, Nacistička Nemačka
DržavljanstvoNacistička Nemačka
UniverzitetUniverzitet u Bonu, Univerzitet u Hajdelbergu
ProfesijaPolitičar
Porodica
SupružnikMagda Gebels
Deca6
Politička karijera
Politička
stranka
Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija
Kancelar Nemačke
30. april 1945 — 1. maj 1945.
PrethodnikAdolf Hitler
NaslednikKancelarstvo ukinuto
Ministar nacionalnog prosvećenja i propagande
1933 — 1945.
PrethodnikPozicija uspostavljena
NaslednikVernen Nauman

Potpis

Bio je poznat po svom fanatičnom i energičnom besedništvu i otrovnom antisemitizmu; mnogi istoričari ga smatraju odgovornim za Kristalnu noć. Usavršio je tehnike „Velike laži“ u masovnoj propagandi. Posle Hitlerove smrti bio je kancelar na jedan dan, pre nego što je i sam izvršio samoubistvo.

Mladost uredi

Gebels je sin računovođe Fridriha Gebelsa i Marije Oldenhausen Gebels.[3] Rođen je u Rejtu (danas deo Menhengladbaha) u protestantskoj regiji oko reke Rajne, iako je njegova porodica bila katolička.[3][4]

Nezgodna operacija noge u detinjstvu je prouzrokovala trajni invaliditet,[5] zbog čega je odbijen kao dobrovoljac tokom Prvog svetskog rata.[6] Ipak, od juna do oktobra 1917. Gebels je bio „kancelarijski vojnik“ u Odeljenju patriotske pomoći u njegovom rodnom Rejtu.

Pošto je odbranio doktorat u oblasti literature i filozofije na Univerzitetu Hajdeberg 1921. počeo je da radi kao novinar, a takođe se oprobao kao pisac (jedno da njegovih najkvalitetnijih dela iz tog perioda je novela Majkl).[7]

Nacističkoj partiji se pridružio 1924. (iako postoje tvrdnje da se učlanio još 1922. godine). U to vreme Gebels se protivio Hitlerovom rukovodstvu, podržavajući levu frakciju braće Štraser. Kasnije je promenio mišljenje, što je jasno vidljivo iz njegovog dnevnika gde je mnogo puta iskazao divljenje Hitleru.

Decembra 1931. oženio se Magdom Kvant, koja je već imala sina Haralda iz prvog braka.

Po mnogim svedočenjima, Magda je bila zaljubljena u Hitlera (koji je bio svedok na venčanju Magde i Jozefa).

Ministar propagande uredi

Gebels je igrao veliku ulogu u dolasku nacista na vlast i u njenom očuvanju, pre svega propagandom koja je predstavljala nacističku ideologiju Nemcima u pozitivnom svetlu. Bio je antisemita, jedan od inicijatora „Kristalne noći1938. i deportacije Jevreja iz Berlina.

Gebels je jedan od pionira masovne propagande elektronskim sredstvima (pre svega „Narodnim radiom“, koji je slušala velika većina Nemaca). Istovremeno Ministarstvo propagande je kratkim talasima emitovalo nacističku propagandu širom sveta. Novine, knjige i filmovi nisu mogli da se izdaju bez odobrenja Ministarstva propagande. Većina istoričara ga smatra začetnikom mnogih tehnika moderne propagande.

Iako je Gebels bio razočaran 1939. godine što je Nemačka zaratila sa Ujedinjenim Kraljevstvom, ipak je ostao lojalan Hitleru. Gebelsovo Ministarstvo propagande je kontrolisalo sve bitne segmente kulture u Nemačkoj tokom Drugog svetskog rata.

Ostao je zapamćen Gebelsov govor „Sportpalast“ od 18. februara 1943. u kome je pokušao da motiviše Nemce na nastave svoju borbu, iako je u tom trenutku Nemačka počela da gubi rat. Gebels je pozvao na „Totalni rat“, što je značilo da se od nemačkog naroda očekuju još veće žrtve nego do tada.

Kancelar na jedan dan uredi

Tokom završnih faza rata u proleće 1945. Hitler je razdvojio funkcije Kancelara Rajha i Predsednika Rajha. U svome testamentu imenovao je Gebelsa za Kancelara.

Ubrzo posle Hitlerovog samoubistva u 3.30 poslepodne 30. aprila 1945. Gebels je Hitlerovoj sekretarici izdiktirao sledeće, kao dodatak Hitlerovom političkom testamentu:

Der Führer hat mir den Befehl gegeben, im Falle des Zusammenbruchs der Verteidigung der Reichshauptstadt Berlin zu verlassen und als führendes Mitglied an einer von ihm ernannten Regierung teilzunehmen. Zum erstenmal in meinem Leben muß ich mich kategorisch weigern, einem Befehl des Führers Folge zu leisten. Meine Frau und meine Kinder schließen sich dieser Weigerung an. Im anderen Falle würde ich mir selbst (...) für mein ganzes ferneres Leben als ein ehrloser Abtrünnling und gemeiner Schuft vorkommen, der mit der Achtung vor sich selbst auch die Achtung seines Volkes verlöre, die die Voraussetzung eines weiteren Dienstes meiner Person an der Zukunftsgestaltung der Deutschen Nation und des Deutschen Reiches bilden müßte.
(Firer mi je dao naredbe, da u slučaju sloma odbrane Prestonice Rajha, napustim Berlin i budem vodeća figura vlade koju je on imenovao. Prvi put u mom životu, moram da kategorički odbijem Firerovu naredbu. Moja žena i moja deca se slažu sa ovim. U protivnom bih se osećao kao (...) nečasni bednik ostatak moga života, izgubivši samopoštovanje kao i poštovanje svog naroda, koje mi je neophodno za buduću dužnost osobe koja upravlja budućnošću Nemačkog Naroda i Nemačkog Rajha.)

Samoubistvo uredi

Prvog maja 1945. Gebelsova žena Magda je uspavala svoje šestoro dece morfijumom, a zatim ih otrovala cijanidom.

Gebelsova deca bila su:

  • Helga Susan Gebels,
  • Hildegard Traudel Gebels,
  • Helmut Kristijan Gebels,
  • Hedviga Johana Gebels,
  • Holdine Katrin Gebels,
  • Hedrun Elizabet Gebels.
opširnije Gebelsova deca

Prvobitna verzija Gebelsove smrti govori da su Jozef i Magda ubijeni, na svoj zahtev, hicima u glavu od strane njihovih SS telohranitelja. Druga verzija događaja je da je Gebels prvo ubio svoju ženu, a zatim sebe (kako je prikazano u nemačkom filmu Hitler poslednji dani iz 2004. godine).

Jozefova i Magdina tela su delimično spaljena, a otkrili su ih vojnici Sovjetske armije drugog maja. Tela njihove dece su pronađena u bunkeru, u krevetima u kojima ih je Magda i ubila.

Tela Gebelsove porodice, zajedno sa telima Hitlera i Eve Braun su tajno spaljena i pokopana u Magdeburgu u Nemačkoj. Aprila 1970. sva ova tela su ponovo spaljena, a pepeo je bačen u reku Elbu.

Gebelsovi dnevnici uredi

Gebels je vodio dnevnik veliki deo svog života. Od 1923. godine do 1941. godine pisao ga je svojeručno.

Od 1941. godine do 1945. godine diktirao je dugačke pasuse svojim pomoćnicima. Ti unosi su obično započinjali opisom vojne situacije, a zatim je sledeo Gebelsov komentar. Diktirani dnevnik nije toliko intiman koliko je bio dok ga je pisao svojeručno.

Za veliki deo Gebelsovih dnevnika se smatralo da je izgubljen tokom Drugog svetskog rata. Ipak, 1992. godine Doktor Elke Frolih pronašao ih je u arhivama u Rusiji. Do sada je izdato 29 knjiga Gebelsovih dnevnika, za šta se smatra da je 98% njihovog obima. Poslednja dve knjige bi trebalo da budu izdate tokom 2006. godine.

Reference uredi

  1. ^ Merriam-Webster.
  2. ^ „Joseph Goebbels | Biography, Propaganda, Images, Death, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-07. Pristupljeno 2024-01-30. 
  3. ^ a b Longerich 2015, str. 5.
  4. ^ Manvell & Fraenkel 2010, str. 2, 299.
  5. ^ Longerich 2015, str. 6.
  6. ^ Longerich 2015, str. 14.
  7. ^ „Joseph Goebbels (1897-1945) | American Experience | PBS”. www.pbs.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-30. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi