Dr Jozef Mengele (nem. Josef Mengele; Gincburg, 16. mart 1911Bertioga, 7. februar 1979) bio je nacistički lekar koji je stekao nadimak Anđeo smrti zbog svog rada u Aušvicu i drugim koncentracionim logorima. Vršio je medicinske eksperimente na ljudima, a bio je zadužen i za organizaciju logora: u gasne komore oterao je 400.000 ljudi, kao i Adolf Ajhman. Rođen je u gradu Gincburgu, u Bavarskoj. Bio je najstariji sin Karla i Valburge. Otac mu je bio industrijalac. Imao je dva brata; ženio se dvaput i imao sina Rolfa (nakon smrti brata Karla, oženio je njegovu udovicu učinivši levirat). Borio se kao član 5. SS divizije i dobio Gvozdeni krst, prvog i drugog reda. U Aušvicu je činio razne neetičke eksperimente sumnjive naučne vrednosti. Bio je i u drugim logorima. Pobegao je vatikanskim pacovskim kanalima u Argentinu, gde je živeo do kraja svog života. Umro je u 67. godini: kupajući se na jednoj brazilskoj plaži, doživeo je moždani udar dok je bio u vodi i udavio se. Njegov identitet je potvrđen tek 1992. Nikad se nije pokajao za svoje zločine, koliko je poznato.

Jozef Mengele
Fotografija Jozefa Mengelea sa identifikacionog dokumenta iz Argentine, 1956.
Lični podaci
Datum rođenja(1911-03-16)16. mart 1911.
Mesto rođenjaGincburg, Nemačko carstvo
Datum smrti7. februar 1979.(1979-02-07) (67 god.)
Mesto smrtiBertioga, Brazil

Vojnička služba uredi

Ideologija nacizma je zajedno donela elemente antisemitizma, rasne higijene i eugenike, i kombinovala ih je sam pangermanizmom i teritorijalnim proširenjem sa ciljem da se stvori još životnog prostora za germanske narode.[1] Nacistička Nemačka je pokušala da stekne nove teritorije napadom na Poljsku i Sovjetski Savez, sa namerom da deportuje ili ubije sve Jevreje i Slovene koji su tu živeli, koji su smatranim inferiornima u odnosu na „arijevsku višu rasu”.[2]

Mengele se učlanio u Nacističku partiju 1937, a u SS 1938. Prošao je osnovnu vojnu obuku 1938. u gebirgsjegerima (brdskoj pešadiji) i pozvan da služi u Vermaht u junu 1940, par meseci po početku Drugog svetskog rata. Dobrovoljno se prijavio za lekarsku službu u Vafen-SS, gde je služio sa činom SS-unteršturmfirera u rezervnom medicinskom bataljonu sve do novembra 1940. Posle je bio raspoređen u Glavnom uredu SS-a za rasu i raseljavanje u Poznanju, gde je procenjivao kandidate koje bi bili podložni za germanizaciju.[3][4]

U junu 1941. Mengele je premešten u Ukrajinu, gde je odlikovan Gvozdenim krstom drugog reda. U januaru 1942. pristupio je u 5. SS oklopnu diviziju Viking kao bataljonski medicinski oficir. Spasio je dvojicu nemačkih vojnika iz zapaljenog tenka i bio je odlikovan Gvozdenim krstom prvog reda kao i Ranjeničkom značkom u crnom i Medaljom za brigu za nemački narod. Bio je ozbiljno ranjen u borbama kod Rostova na Donu polovinom 1942. i bio je proglašen nesposobnim za dalju vojnu službu. Posle oporavka, bio je premešten u Ured za rasu i raseljavanje u Berlinu. Takođe je nastavio svoj rad sa fon Feršuerom, koji je bio u Institutu za antropologiju, ljudsko nasledstvo i eugeniku Kajzer Vilhelm. Mengele je unapređen u čin SS-hauptšturmfirera (kapetana) u aprilu 1943.[5][6][7]

Aušvic uredi

Početkom 1943, uz podršku fon Feršuera, Mengele se prijavio za službu u koncentracionim logorima, gde je predvideo da će imati priliku da sprovodi genetske eksperimente nad ljudima.[5][8] Njegova prijava je prihvaćena i bio je premešten u logor Aušvic. Glavni medicinski oficir u Aušvicu, SS-standotarzt Eduard Virts, ga je imenovao na mesto glavnog lekara logora za romske porodice, koji se nalazio u potkampu u Birkenauu.[5][8]

 
"Selekcija" mađarskih Jevreja na rampu u Aušvicu II (Birkenau), maj/jun 1944.

Do kraja 1941, Adolf Hitler je rešio da će evropski Jevreji biti istrebljeni, pa je Birkenauu, koji je prvobitno bio planiran da drži prinudne radnike, bila dodeljena uloga kombinacije radnog logora i logora smrti.[9][10] Zatvorenici su dovoženi železnicom iz svih delova Evrope koje je okupirala Nemačka i pristizali su u konvojima svakodnevno.[11] Od jula 1942, SS je sprovodio "selekcije". Pristigli Jevreji bi bili razdvajani; oni koji su ocenjeni sposobnim za rad su primljeni u logor, dok su oni ocenjeni nepodesnim za rad odmah ubijeni u gasnim komorama.[12] Grupa određena za smrt, otprilike oko tri četvrtine ukupnog broja, je obuhvatala skoro svu decu, žene sa malom decom, trudnice, sve starce, kao i sve one koje bi SS lekar pri kratkom i površnom pregledu ocenio da nisu potpuno zdravi.[13][14] Mengele, koji je bio član tima lekara određenog za vrši ove selekcije, ih je vršio čak i kada nije bio raspoređen da ih sprovodi, u nadi da će naći osobe za svoje eksperimente.[15] Posebno je bio zainteresovan da pronađe blizance.[16] Za razliku od drugih doktora, koji su sprovođenje selekcija smatrali jednim od najstresnijih i najgroznijih dužnosti, Mengele je ovaj zadatak izvršavao raspoložen, često se smejući ili zviždući neku melodiju.[17][18]

Mengele i drugi SS lekari nisu lečili zatvorenike, već su nadgledali rad lekara-zatvorenika koji su bili primorani da rade u logorskoj medicinskoj službi.[18] Mengele je jednom nedeljno posećivao bolničke barake i slao u gasne komore sve zatvorenike koji ne bi ozdravili posle dve nedelje u krevetu.[19] Takođe je bio član tima lekara odgovornih za nadzor primene ciklona B, pesticida na bazi cijanida koji se koristio da ubija ljude u gasnim komorama u Birkenauu. Služio je u ovom svojstvu u gasnim komorama lociranim u krematorijumima IV i V.[20]

Sa izbijanjem epidemije nome (gangrenozne bakterijske bolesti usta i lica) koja je zadesila romski logor 1943, Mengele je započeo proučavanje da se otkrije uzrok bolesti i razvije terapiju. Zatražio je pomoć zatvorenika doktora Bertolda Epštajna, jevrejskog pedijatra i profesora Praškog univerziteta. Mengele je izolovao zatvorenike u posebne barake i naredio da se nekoliko zaražene dece ubije tako da se njihove sačuvane glave i organi mogu poslati u Medicinsku akademiju SS-a u Gracu i drugim ustanovama za proučavanje. Ovo istraživanje je bilo još u toku kada je romski logor likvidiran, a njegovi preostali zatvorenici ubijeni 1944.[21]

Kao odgovor na epidemiju tifusa u ženskom logoru, Mengele je ispraznio jedan blok od 600 jevrejskih žena i poslao ih u gasnu komoru. Zgrada je zatim očišćena i dezinfikovana, a zatvorenici susednog bloka su okupani i dezinfikovani i dobili su novu odeću pre nego što su preseljeni u očišćen blok. Proces je bio ponavljan sve dok sve barake nisu bile dezinfikovane. Slične dezinfikacije su korišćene kasnije za kasnije epidemije šarlaha i drugih bolesti, ali uz razliku da svu svi bolesni zatvorenici bili poslati u gasne komore. Za svoje napore, Mengele je kasnije bio nagrađen Krstom ratnih zasluga druge klase sa mačevima i bio je unapređen 1944. u prvog lekara podlogora u Birkanuu.[22]

Reference uredi

  1. ^ Evans 2008, str. 7.
  2. ^ Longerich 2010, str. 132.
  3. ^ Posner & Ware 1986, str. 16.
  4. ^ Kubica 1998, str. 318–319.
  5. ^ a b v Kubica 1998, str. 319.
  6. ^ Posner & Ware 1986, str. 16–18.
  7. ^ Astor 1985, str. 27.
  8. ^ a b Allison 2011, str. 53.
  9. ^ Steinbacher 2005, str. 94.
  10. ^ Longerich 2010, str. 282–283.
  11. ^ Steinbacher 2005, str. 104–105.
  12. ^ Rees 2005, str. 100.
  13. ^ Levy 2006, str. 235–237.
  14. ^ Astor 1985, str. 80.
  15. ^ Levy 2006, str. 248–249.
  16. ^ Posner & Ware 1986, str. 29.
  17. ^ Posner & Ware 1986, str. 27.
  18. ^ a b Lifton 1985.
  19. ^ Astor 1985, str. 78.
  20. ^ Piper 1998, str. 170, 172.
  21. ^ Kubica 1998, str. 320.
  22. ^ Kubica 1998, str. 328–329.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi