Josip Rajl-Kir
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Josip Rajl-Kir (25. jul 1955, selo Sirač, kod Daruvara — 1. jul 1991, Tenja, kod Osijeka) je bio zapovednik osječke policije.
Josip Kir | |
|---|---|
| Puno ime | Josip Rajl-Kir |
| Datum rođenja | 25. jul 1955. |
| Mesto rođenja | Sirač FNRJ |
| Datum smrti | 1. jul 1991. (35 god.) |
| Mesto smrti | Tenja SFRJ |
Početkom rata u Hrvatskoj, ubio ga je hrvatski policajac , član HDZ-a, Antun Gudelj jer je sprovodio mirnu politiku za rešavanje sporova sa Srbima, što nije odgovaralo tadašnjem hrvatskom poglavaru Branimiru Glavašu, zbog čega je na njega izvršen atentat 1. jula 1991.
Biografija uredi
Na dužnost zapovednika policije u Osijeku postavljen je nakon prvih višestranačkih izbora, 1990. godine. Bio je miroljubiv, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovano nastojao da spreči otvoreni rat u istočnoj Slavoniji. Činio je to sopstvenim primerom — sam i nenaoružan odlazio je na barikade srpskih ustanika oko Osijeka, pokušavajući da pregovara sa njima.[1] Nekoliko nedelja pre nego što je ubijen, u Tenji je lično razoružao svog naknadnog ubicu Antuna Gudelja, jednog od hrvatskih ekstremista. Takvo ponašanje nije naišlo na prihvatanje ekstremnog ogranka HDZ-a. Postoje novinski izveštaji u kojima se tvrdi da je Branimir Glavaš na Božić 1990. u užem krugu izjavio kako Rajl-Kir neće još dugo.
Ubijen je 1. jula 1991, oko 13.30 sati, na prilazima prigradskom osječkom naselju Tenji, zajedno s još dvoje osoba. Ubio ga je hrvatski policajac Antun Gudelj. Samo ubistvo, uprkos kasnijem suđenju ubici, nikada nije do kraja rasvetljeno. Neki smatraju da Josip Rajl-Kir nije ubijen slučajno, nego zato što se protivio ratu. Njegovo je ubistvo organizovao ekstremni ogranak HDZ-a u Osijeku, navodno u dogovoru sa Zagrebom.
Gudelja niko nije smenio, premda je usmrtio zapovednika osječke policije, potpredsednika osječkog Gradskog vijeća Gorana Zobundžiju i gradskog poslanika Milana Kneževića, a Mirka Tubića ranio. Tri dana boravio je kod brata u Osijeku, potom otišao u Zagreb te mirno napustio Hrvatsku. Poternice nije bilo do 1993; balističko veštačenje obavljeno je tek 1996. Antunu Gudelju je bilo triput suđeno za ubistvo načelnika Rajla-Kira, Zobundžije i Kneževića.
U odsutnosti, Gudelj je 1994. osuđen na 20 godina zatvora, na Županijskom sudu u Osijeku. Na temelju optužnice, 19. novembra 1995, uhvaćen je u frankfurtskom aerodromu i izručen Hrvatskoj. Dve godine kasnije (1997), na predlog sudije Ružice Šamote, koja ga je 1994. osudila, Vrhovni sud Republike Hrvatske oslobađa Gudelja, na temelju Zakona o amnestiji, iako taj zakon obuhvata samo naoružane ljude koji nisu nikoga ubili, a nikako ne i one za koje je potvrđeno da su počinili ratni zločin ili teško krivično delo, što trostruko ubistvo sigurno predstavlja. Gudelj potom odlazi u Australiju.
Rajl-Kirova supruga, Jadranka Kir, međutim, bez čije bi upornosti cijeli slučaj vjerovatno bio zataškan, ne odustaje od nastojanja da dokaže kako je njen suprug ubijen zbog svojeg mirodopstva. Podnosi ustavnu tužbu, a aktivira se i u politici te na listi SDP-a 3. januara 2000. ulazi u Hrvatski sabor. Godinu kasnije Ustavni sud ukida dotadašnje presude, određujući da se slučaj ima vratiti na početak. Smenu vlasti iz 2003. Jadranka Kir dočekala je rezignirana i razočarana, bez nade da će HDZ-ova vlada bilo šta učiniti kako bi Gudelja dovela pred sud. Nije puno pogrešila: novi zahtev za izručenje Gudelja Ministarstvo pravde podnelo je tek 30. septembra 2005, bez bilo kakve koordinacije s MUP-om. Australijske vlasti su ga na leto 2007. izručile Hrvatskoj, a u oktobru je iste godine počelo novo, treće suđenje.
Zahvaljujući samo višegodišnjoj upornosti udovice Jadranke Kir, i nakon niza političko-pravosudnih peripetija, Gudelju je u maju 2009. izrečena kazna zatvora od 20 godina. Međutim, ni Državno odvjetništvo, ni sud nisu pokazali nikakvu volju da otkriju i kazne one koji su navodili Gudelja da počini ta ubistva. Istražna tela su ignorisala i pismo koje je Kirova udovica primila od hrvatskog iseljenika iz Sidneja. Taj iseljenik pisao je kako mu se Gudelj, nakon što je odbegao iz Hrvatske, poverio da je Rajl-Kira ubio po zapovesti Gojka Šuška i Vladimira Šeksa, a u organizaciji Branimira Glavaša. Gudelj se u Australiji, prema tome pismu, hvalio da mu je u begu iz Hrvatske nakon Kirovog ubistva pomogao upravo Branimir Glavaš, koji ga je automobilom prebacio do austrijske granice. Hrvatski istražni organi nisu ozbiljno tretirala ni iskaz Angeline Ratković, stanovnice Tenje, ispred čije su kuće 1. jula 1991. ubijeni Rajl-Kir, Zobundžija i Knežević. A Angelina Ratković je hrvatskoj policiji ispričala da je 1. jula 1991. kroz prozor svoje kuće videla naoružanog muškarca kako raspoređuje zasedu, koja će nešto posle dočekati Kirov automobil, i ljutito prekorava rečima: „Idioti jedni, kako ste se to rasporedili, pobit ćete jedan drugoga!“ Nekoliko dana kasnije, istog muškarca Angelina Ratković je vidjela na HRT-u, a predstavljen je kao Branimir Glavaš.
Reference uredi
- ^ Hockenos 2003, str. 58.
Literatura uredi
- Hockenos, Paul (2003). Homeland Calling: Exile Patriotism & the Balkan Wars. Cornell University Press. str. 58—. ISBN 978-0-8014-4158-5.
Izvori uredi
- Država štiti ubojicu Reihl-Kira, Glas Istre 26. marta 2006.
- Jadranka Reihl-Kir: 'Šeks, Šušak i Glavaš naručili su ubojstvo mog supruga' на Dnevnik.hr
- 'Tko je tebi Josip Reihl Kir?': Prisjećanje na čovjeka koji je htio urazumiti Srbe i Hrvate на Nacional.hr
- Niz članaka na temu