Johan Gotlib Fihte

Johan Gotlib Fihte (nem. Johann Gottlieb Fichte; Ramenau, 19. maj 1762Berlin, 27. januar 1814) jedan je od glavnih predstavnika nemačke klasične idealističke filozofije i najistaknutijih ličnosti nemačkog duhovnog života krajem 18. i početkom 19. veka.[1]

Johan Gotlib Fihte
Johan Gotlib Fihte
Lični podaci
Puno imeJohan Gotlib Fihte
Datum rođenja(1762-05-19)19. maj 1762.
Mesto rođenjaRamenau, Saksonija
Datum smrti27. januar 1814.(1814-01-27) (51 god.)
Mesto smrtiBerlin, Kraljevina Pruska

Biografija uredi

Fihte je rođen u Ramenauu, u porodici siromašnog tkača lanenog platna. Bez obzira na oskudne životne prilike, kao izuzetno darovit dečak, svoje školovanje započeo je u Šulpforti, najpoznatijoj srednjoškolskoj ustanovi u 18. veku u kojoj su saksonski vladaoci od dece svojih podanika obrazovali nove naraštaje za sopstvene činovnike, pravnike, sveštenike i gimnazijske nastavnike.[2]

Na preporuku Getea, Fihte je veoma rano postao profesor u Jeni gde je objasnio svoj sistem "transcendentalnog idealizma". Međutim, nakon objavljivanja njegovog eseja "Ueber den Grund unsers Glaubens an eine göttliche Weltregierung" ("Na osnovu naše vere u vladavinu božanskog sveta") on je optužen za ateizam zbog čega je otpušten sa Filozofskog fakulteta u Jeni 1799. godine. Nakon izvesnog vremena prelazi u Berlin gde drži vatrene govore pod francuskom okupacijom čime je pokazao veliku ličnu hrabrost. Značajno je doprineo osnivanju i razvoju berlinskog Univerziteta 1809. godine gde postaje profesor i rektor.

U 51. godini života oboleo je od tifusa od kog umire 1814. godine u Berlinu.[3]

Filozofija uredi

Fihteova filozofija masonstva predstavlja pokušaj da se sa stanovištva filozofije klasičnog nemačkog idealizma rasvetli i preuzme, odnosno iskoristi za vlastite svrhe, jedna u doba prosvetiteljstva i rane romantike uticajna i raširena, iako u to vreme ništa manje opskurna kultura tajnog društva, da se preko nje ostvari ideja čoveka kao svetskog građanina i da se na taj način izvrši uticaj na takozvano veliko ili javno društvo i na politiku.[2]

Fihte je odbacivao Kantov dualizam koji je kritikovao sa pozicije čistog subjektivnog idalizma pri čemu je negirao postojanje stvari, predmeta i materije van čoveka a istovremeno na osnovu svoje filozofije uzima apsolutno "ja".[3]

Pedagoški pogledi uredi

Fihte govori o dužnosti ličnog primera kao o naročito značajnoj temi za određivanje načina vaspitnog delovanja unutar ljudske zajednice. O njoj govori u svojim Predavanjima, opisujući lik naučnika kao učitelja i vaspitača ljudskog roda. Smatrao je da učitelj davanjem ličnog primera, neposredno delujući na ljude oko sebe, ljudske vrline i ideale čini realnim i mogućim.[4]

Fihteov naučnik-vaspitač se ne obraća individui, detetu, već društvu u celini. Budući da je za njega društvo, tj. ljudska zajednica, pre svega „međusobni odnos umnih bića‘’ i imajući u vidu da čovek poseduje nagon, prema kome teži „da izvan sebe nađe slobodna umna bića i da sa njima stupi u zajednicu‘’, to cilj čoveka u društvu postaje da i drugoga učini savršenijim, ne bi li tako svi u društvu putem „međusobnog ujedinjavanja putem usavršavanja‘’ postali međusobno jedinstveniji.[4]

On zahteva formiranje celog čoveka koje je podrazumevalo formiranje karaktera i volje, odgajanje duha samodelatnosti i samostalnosti i negovanje ideje o univerzalnosti ljudske ličnosti uz istovremeno služenje zajednici. Po njegovom mišljenju staleške razlike i polovično i jednostrano obrazovanje koje se stiče u velikom društvu predstavlja jednu od glavnih prepreka koja onemogućava ostvarenje univerzalnog ljudskog vaspitanja koje ne pogađaju samo pojedinca, već ugrožavaju ceo ljudski rod u njegovoj težnji ka konačnom cilju. Zbog toga, pod uticajem švajcarskog pedagoga Pestalocija, on počinje da zastupa stanovište da je kroz reformu vaspitanja i obrazovanja, moguće, ne samo narode, već i celo čovečanstvo spasiti bede i prevladati stalešku podeljenost među ljudima.

Dostizanje univerzalnog obrazovanja smatrao pouzdanim znakom ljudske zrelosti. Štaviše, on je zrelost ljudske ličnosti izjednačio s pojmom univerzalnog vaspitanja. Prema Fihteovoj teoriji vaspitanja pod zrelošću se podrazumeva dostizanje najšireg obima ljudske slobode i humaniteta ljudske ličnosti. Nasuprot tome, on je u usko specijalizovanom, jednostranom, profesionalnom obrazovanju modernog čoveka prepoznao jedan od uzroka čovekove nezrelosti. Tu nezrelost Fihte je video kao posledicu disharmoničnog razvitka modernog individuuma koji, kako on kaže, s jedne strane pati od "prezrelosti, a s druge strane od nezrelosti." Toj disharmoničnoj ličnosti modernog doba, Fihte je, poput Šilera i Getea, pokušao da suprotstavi svoju estetiziranu sliku individue u kojoj je "muževna snaga ublažena ljubaznošću". Da bi, u svom formiranju dostigao najviši stepen zrelosti, čovek, po Fihteu, treba kroz proces vaspitanja da savlada sve ono što je u njegovoj ličnosti nasilno i što "treba da nestane kad razvoj ličnosti bude dovršen i kad se njen duhovni oblik zaokruži u sebi".

Fihteova teorija univerzalnog vaspitanja, ne podrazumeva samo oslobađanje pojedinca od onog partikularnog, već i otklanjanje iz njegovog odgoja svega onog što bi takvog čoveka moglo zbog karaktera njegovog univerzalnog vaspitanja dovesti i istrgnuti iz zajednice i izručiti ga, kako on kaže, "hladnom kosmopilitizmu". U Fihteovoj koncepciji vaspitanja pojmovi kosmopolitizma, kao jedna vrsta epohalnog svetsko-građanskog štimunga, i patriotizma, kao ljubav prema domovini, nalaze se u bliskoj vezi i nisu suprotstavljeni.

Zastupao je stav da je narodnost najvažniji deo čovekovog bića i nastojao je da vaspita valjanog člana naroda a time i valjanog čoveka. Verovatno je moralno propadanje nemačkog naroda (po Fihteu) uticalo da se opredeli za čisto narodno vaspitanje koje bi obnovilo duh nemačkog naroda i preporodilo nemačkog čoveka.[2]

Fihte je smatrao da se o vaspitanju dece, muške i ženske, treba brinuti država, čija bi uloga bila osnivanje "narodnih škola" koje bi se izdržavale radov vaspitanika. U tim školama vaspitavali bi se savršeni građani koji bi to bili tek kad usvoje religijsko učenje.[3]

Dela uredi

  • „Osnova celokupnog učenja u nastavi“
  • „Uvod u učenje o nauci“
  • „Sistem učenja o moralu“
  • „Sastav skromne nauke“
  • „Aforizmi o vaspitavanju“
  • „Govor nemačkom narodu“
  • „Pokušaj kritike sveg otkrivenja“
  • „Osnova prirodnog prava prema principima teorije nauke“
  • „Sistem teorije morala prema principima teorije nauke“
  • „Određenje čoveka“
  • „Zatvorena trgovačka država“

Izabrana dela na nemačkom jeziku uredi

Nastava nauke uredi

  • Ueber den Begriff der Wissenschaftslehre oder der sogenannten Philosophie (1794)
  • Grundlage der gesamten Wissenschaftslehre (1794/1795)
  • Wissenschaftslehre nova methodo (1796–1799: "Halle Nachschrift," 1796/1797 and "Krause Nachschrift," 1798/1799)
  • Versuch einer neuen Darstellung der Wissenschaftslehre (1797/1798)
  • Darstellung der Wissenschaftslehre (1801)
  • Die Wissenschaftslehre (1804, 1812, 1813)
  • Die Wissenschaftslehre, in ihrem allgemeinen Umrisse dargestellt (1810)

Ostala dela na nemačkom uredi

  • Versuch einer Critik aller Offenbarung (1792)
  • Beitrag zur Berichtigung der Urteile des Publikums über die französische Revolution (1793)
  • Einige Vorlesungen über die Bestimmung des Gelehrten (1794)
  • Grundlage des Naturrechts (1796)
  • Das System der Sittenlehre nach den Principien der Wissenschaftslehre (1798)
  • "Ueber den Grund unsers Glaubens an eine göttliche Weltregierung" (1798)
  • "Appellation an das Publikum über die durch Churf. Sächs. Confiscationsrescript ihm beigemessenen atheistischen Aeußerungen. Eine Schrift, die man zu lesen bittet, ehe man sie confsicirt" (1799)
  • Der geschlossene Handelsstaat. Ein philosophischer Entwurf als Anhang zur Rechtslehre und Probe einer künftig zu liefernden Politik (1800)
  • Die Bestimmung des Menschen (1800)
  • Friedrich Nicolais Leben und sonderbare Meinungen[5] (1801)
  • Philosophie der Maurerei. Briefe an Konstant (1802/03)
  • Die Grundzüge des gegenwärtigen Zeitalters (1806)
  • Die Anweisung zum seligen Leben oder auch die Religionslehre (1806)
  • Reden an die deutsche Nation (1807/1808)
  • Das System der Rechtslehre (1812)

Prepiska uredi

  • Jacobi an Fichte, German Text (1799/1816), with Introduction and Critical Apparatus by Marco Ivaldo and Ariberto Acerbi (Introduction, German Text, Italian Translation, 3 Appendices with Jacobi's and Fichte's complementary Texts, Philological Notes, Commentary, Bibliography, Index): Istituto Italiano per gli Studi Filosofici Press, Naples 2011. ISBN 978-88-905957-5-2..

Sabrana dela na nemačkom uredi

Novo standardno izdanje Fihteovih dela na nemačkom, koje zamenjuje sva prethodna izdanja, je „Gesamtausgabe“ („Sabrana dela“ ili „Kompletno izdanje“, obično skraćeno kao „GA“), koje je pripremila Bavarska akademija nauka:Gesamtausgabe der Bayerischen Akademie der Wissenschaften, 42 volumes, edited by de, Hans Gliwitzky, Erich Fuchs and Peter Schneider, Stuttgart-Bad Cannstatt: Frommann-Holzboog, 1962–2012.

Organizovano je u četiri dela:

  • Deo I: Objavljeni radovi
  • Deo II: Neobjavljeni spisi
  • Deo III: Prepiska
  • Deo IV: Transkripti predavanja

Fihteova dela se navode i citiraju iz GA, praćena kombinacijom rimskih i arapskih brojeva, koji označavaju seriju i tom, odnosno brojeve stranica. Još jedno izdanje je Johann Gottlieb Fichtes sämmtliche Werke (abbrev. SW), ed. I. H. Fichte. Berlin: de Gruyter, 1971.

Izabrana dela na engleskom jeziku uredi

  • Concerning the Conception of the Science of Knowledge Generally (Ueber den Begriff der Wissenschaftslehre oder der sogenannten Philosophie, 1794), translated by Adolph Ernst Kroeger. In The Science of Knowledge, pp. 331–336. Philadelphia: J.B. Lippincott & Co., 1868. Rpt., London: Trübner & Co., 1889.
  • Attempt at a Critique of All Revelation. Trans. Garrett Green. New York: Cambridge University Press, 1978. (Translation of Versuch einer Critik aller Offenbarung, 1st ed. 1792, 2nd ed. 1793.)
  • Early Philosophical Writings. Trans. and ed. Daniel Breazeale. Ithaca: Cornell University Press, 1988. (Contains Selections from Fichte's Writings and Correspondence from the Jena period, 1794–1799).
  • Foundations of the Entire Science of Knowledge. Translation of: Grundlage der gesammten Wissenschaftslehre (1794/95, 2nd ed. 1802), Fichte's first major exposition of the Wissenschaftlehre. In: Heath, Peter; Lachs, John, ur. (1982). The Science of Knowledge. With the First and Second Introductions (reissued; first published by Meredith Corporation 1970). Texts in German Philosophy. Prevod: Heath, Peter; Lachs, John. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-27050-2. 
  • Foundations of Natural Right. Trans. Michael Baur. Ed. Frederick Neuhouser. Cambridge: Cambridge University Press, 2000. (Translation of Grundlage des Naturrechts, 1796/97.)
  • Foundations of Transcendental Philosophy (Wissenschaftslehre) Nova Methodo [FTP]. Trans. and ed. Daniel Breazeale. Ithaca, NY: Cornell University Press, 1992. (Translation of Wissenschaftslehre nova methodo, 1796–1799.)
  • The System of Ethics according to the Principles of the Wissenschaftslehre (translation of Das System der Sittenlehre nach den Principien der Wissenschaftslehre, 1798). Ed. and trans. Daniel Breazeale and Günter Zöller. Cambridge University Press, 2005.
  • Introductions to the Wissenschaftslehre and Other Writings. Trans. and ed. Daniel Breazeale. Indianapolis, and Cambridge: Hackett, 1994. (Contains mostly writings from the late Jena period, 1797–1799.)
  • The Vocation of Man, 1848. Trans. Peter Preuss. Indianapolis. (Translation of Die Bestimmung des Menschen, 1800.)
  • The Vocation of the Scholar, 1847. (Translation of Einige Vorlesungen über die Bestimmung des Gelehrten, 1794.)
  • The Closed Commercial State: J G Fichte (with an interpretive essay by the translator, and with a German-English glossary). SUNY series in Contemporary Continental Philosophy. Prevod: Adler, Anthony Curtis. Albany, New York: State University of New York Press. 2013. ISBN 978-1-4384-4021-7. 
  • A Crystal Clear Report to the General Public Concerning the Actual Essence of the Newest Philosophy: An Attempt to Force the Reader to Understand. Trans. John Botterman and William Rash. In: Philosophy of German Idealism, pp. 39–115. (Translation of Sonnenklarer Bericht an das grössere Publikum über das Wesen der neuesten Philosophie, 1801.)
  • The Science of Knowing: J.G. Fichte's 1804 Lectures on the Wissenschaftslehre (with an introduction by the translator and a German-English glossary). SUNY series in Contemporary Continental Philosophy. Prevod: Wright, Walter E. Albany, New York: State University of New York Press. 2005. ISBN 978-0-7914-6449-6. 
  • Outline of the Doctrine of Knowledge, 1810 (Translation of Die Wissenschaftslehre, in ihrem allgemeinen Umrisse dargestellt published in From The Popular Works of Johann Gottlieb Fichte, Trubner and Co., 1889; trans. William Smith.)
  • On the Nature of the Scholar, 1845 (Translation of Ueber das Wesen des Gelehrten, 1806.)
  • Characteristics of the Present Age (Die Grundzüge des gegenwärtigen Zeitalters, 1806). In: The Popular Works of Johann Gottlieb Fichte, 2 vols., trans. and ed. William Smith. London: Chapman, 1848/49. Reprint, London: Thoemmes Press, 1999.
  • Addresses to the German Nation (Reden an die deutsche Nation, 1808), ed. and trans. Gregory Moore. Cambridge University Press, 2008.
  • The Philosophical Rupture Between Fichte and Schelling: Selected Texts and Correspondence (1800–1802). Trans. and eds. Michael G. Vater and David W. Wood. Albany, NY: State University of New York Press, 2012. Includes the following texts by Johann Gottlieb Fichte: Correspondence with F.W.J. Schelling (1800–1802); "Announcement" (1800); extract from "New Version of the Wissenschaftslehre" (1800); "Commentaries on Schelling's System of Transcendental Idealism and Presentation of My System of Philosophy" (1800–1801).

Onlajn radovi na engleskom jeziku uredi

Reference uredi

  1. ^ „Johann Gottlieb Fichte | German Idealist, Philosopher & Educator | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-23. Pristupljeno 2024-01-27. 
  2. ^ a b v Lolić, Marinko. Filozof u masonskoj loži. Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju. 
  3. ^ a b v Petrović, Jelena (2005). Vaspitanje kroz istorijske epohe. Vranje: Učiteljski fakultet Vranje. ISBN 978-86-82695-17-2. 
  4. ^ a b Dimić, Zoran (2017). Politike obrazovanja:od paideje do bildunga. Karpos. ISBN 978-86-6435-054-9. 
  5. ^ English translation: Friedrich Nicolai's Life and Strange Opinions.

Literatura uredi

  • Cenić, Stojan, Petrović, Jelena (2005). Vaspitanje kroz istorijske epohe. Vranje: Učiteljski fakultet Vranje. ISBN 978-86-82695-17-2. 
  • Dimić, Zoran (2017). Politike obrazovanja:od paideje do bildunga. Karpos. ISBN 978-86-6435-054-9. 
  • Šulc, Valter (2014). Johan Gotlib Fihte-um i sloboda. Beograd: Dosije studio. ISBN 978-86-6047-126-2. 
  • Daniel Breazeale. "Fichte's Aenesidemus Review and the Transformation of German Idealism" The Review of Metaphysics, 34 (1980–81): 545–68.
  • Daniel Breazeale and Tom Rockmore (eds.). Fichte: Historical Contexts/Contemporary Controversies. Atlantic Highlands: Humanities Press, 1994.
  • Daniel Breazeale and Tom Rockmore (eds.), Fichte, German Idealism, and Early Romanticism, Rodopi, 2010.
  • Daniel Breazeale. Thinking Through the Wissenschaftslehre: Themes from Fichte's Early Philosophy. Oxford: Oxford University Press, 2013.
  • Ezequiel L. Posesorski. Between Reinhold and Fichte: August Ludwig Hülsen's Contribution to the Emergence of German Idealism. Karlsruhe: Karlsruher Institut Für Technologie, 2012.
  • Sally Sedgwick. The Reception of Kant's Critical Philosophy: Fichte, Schelling, and Hegel. Cambridge: Cambridge University Press, 2007.
  • Violetta L. Waibel, Daniel Breazeale, Tom Rockmore (eds.), Fichte and the Phenomenological Tradition, Berlin: Walter de Gruyter, 2010.
  • Günter Zöller. Fichte's Transcendental Philosophy: The Original Duplicity of Intelligence and Will. Cambridge: Cambridge University Press, 1998.
  • Karl Ameriks, Dieter Sturma (eds.), The Modern Subject: Conceptions of the Self in Classical German Philosophy, Albany: State University of New York Press, 1995.
  • Arash Abizadeh. "Was Fichte an Ethnic Nationalist?", History of Political Thought 26.2 (2005): 334–359.
  • Gunnar Beck. Fichte and Kant on Freedom, Rights and Law, Lexington Books (Rowman and Littlefield), 2008.
  • Franks, Paul. All or Nothing: Systematicity, Transcendental Arguments, and Skepticism in German Idealism, Cambridge: Harvard University Press, 2005.
  • Andrea Gentile, Bewusstsein, Anschauung und das Unendliche bei Fichte, Schelling und Hegel. Über den unbedingten Grundsatz der Erkenntnis, Verlag Karl Alber, Freiburg, München . 2018. ISBN 978-3-495-48911-6 https://books.google.com/books?id=r78IAAAAQAAJ.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • T. P. Hohler. Imagination and Reflection: Intersubjectivity. Fichte's 'Grundlage' of 1794. The Hague: Nijhoff, 1982.
  • Wayne Martin. Idealism and Objectivity: Understanding Fichte's Jena Project. Stanford: Stanford University Press, 1997.
  • Fichte, 1) Johann Gottlieb. In: Meyers Konversations-Lexikon. 4th edition. Volume 6, Verlag des Bibliographischen Instituts, Leipzig/Vienna 1885–1892, p. 234.
  • Harald Muenster. Fichte trifft Darwin, Luhmann und Derrida. 'Die Bestimmung des Menschen' in differenztheoretischer Rekonstruktion und im Kontext der 'Wissenschaftslehre nova methodo' [Fichte Meets Darwin, Luhmann and Derrida. "The Vocation of Man" As Reconstructed by Theories of Difference and in the Context of the "Wissenschaftslehre nova methodo"]. Amsterdam/New York: Rodopi, 2011 (Fichte-Studien-Supplementa, volume 28).
  • Isaac Nakhimovsky, The Closed Commercial State: Perpetual Peace and Commercial Society from Rousseau to Fichte, Princeton, New Jersey: Princeton University Press, 2011.
  • Frederick Neuhouser. Fichte's Theory of Subjectivity. Cambridge: Cambridge University Press, 1990.
  • Tom Rockmore. Fichte, Marx, and the German Philosophical Tradition. Carbondale: Southern Illinois University Press, 1980.
  • Rainer Schäfer. Johann Gottlieb Fichtes Grundlage der gesamten Wissenschaftslehre von 1794. Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft, 2006.
  • Ulrich Schwabe. Individuelles und Transindividuelles Ich. Die Selbstindividuation reiner Subjektivität und Fichtes "Wissenschaftslehre nova methodo". Paderborn 2007.
  • Peter Suber. "A Case Study in Ad Hominem Arguments: Fichte's Science of Knowledge," Philosophy and Rhetoric, 23, 1 (1990): 12–42.
  • Xavier Tilliette, Fichte. La science de la liberté, pref. by de, Vrin, Paris, 2003.
  • Robert R. Williams. Recognition: Fichte and Hegel on the Other. Albany: State University of New York Press, 1992.
  • David W. Wood. 'Mathesis of the Mind': A Study of Fichte's Wissenschaftslehre and Geometry. Amsterdam/New York: Rodopi, 2012 (Fichte-Studien-Supplementa, volume 29).
  • Tommaso Valentini, I fondamenti della libertà in J.G. Fichte. Studi sul primato del pratico, Presentazione di Armando Rigobello, Editori Riuniti University Press, Roma 2012.

Spoljašnje veze uredi