Јудино уво

Judino uvo (лат. Auricularia auricula-judae) je šumska gljiva iz porodice Auriculariaceae. Ova gljiva upadljivo liči na uvo i grimizne je do tamnosmeđe boje, a može biti i crna. U narodu je još poznata i pod nazivom šumsko uvo.[1] Kinezi je nazivaju „uho drveta“ ili „stablovo uho“ (木耳) ili „uho crnog drveta“ (黑木耳). U Japanu je nazivaju „drvena meduza“ (キクラゲ)

Judino uvo
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Auricularia auricula-judae
(Fr.) J.Schröt.
Sinonimi
Sinonimi
  • 1753 Tremella auricula L.
  • 1777 Peziza auricula (L.) Lightf.
  • 1788 Merulius auricula (L.) Roth
  • 1789 Tremella auricula-judae Bull.
  • 1791 Peziza auricula-judae (Bull.) Bull.
  • 1801 Tremella auricula-judae var. caraganae Pers.
  • 1812 Tremella caraganae (Pers.) H. Mart.
  • 1821 Gyraria auricularis Gray
  • 1822 Exidia auricula-judae (Bull.) Fr.
  • 1822 Auricularia sambuci Pers.
  • 1860 Hirneola auricula-judae (Bull.) Berk.
  • 1880 Hirneola auricula (L.) P. Karst.
  • 1886 Auricularia auricula-judae var. lactea Quél.
  • 1902 Auricularia auricula (L.) Underw.
  • 1913 Auricularia lactea (Quél.) Bigeard & H. Guill.
  • 1943 Auricularia auricularis (Gray) G.W. Martin
  • 1949 Hirneola auricularis (Gray) Donk
  • 1970 Hirneola auricula-judae var. lactea (Quél.) D.A. Reid

Opis uredi

Plodonosno telo može biti od 3 cm do 10 cm široko. Kod mladih primeraka je u obliku činijice, dok kasnije poprima oblik ušne školjke. Želatinozno je i lateralno pričvršćeno za supstrat pomoću kratke i zakržljale drške. Unutrašnja površina je valovita, naborana i glatka. Fertilna je i može se primetiti beličasti prah, koji predstavlja spore. Spoljašnja strana je mat, u smeđim do ljubičastim nijansama, baršunasta i sterilna. Često je žilasto nabrana. Meso je jako žilavo i jako tanko, njegova debljina iznosi sve 1 mm do 3 mm. Kod osušenih primeraka je tvrdo i lako lomljivo. Tokom sušnog perioda, plodonosna tela se skupljaju, a nakon prve kiše su u stanju da se rehidratišu i nastave da ispuštaju spore. [2] Spore su dimenzija 11-15 x 4-7 µm. Cilindričnog su oblika, glatke, hijaline (staklastog izgleda) i blago savijene, tako da izgledom podsećaju na kobasice. [3]

Upotreba uredi

 
Osušena i sveža Auricularia auricula-judae

Ova vrsta, kao i njoj srodne, se koristi u azijskom kulinarstvu već više od 1000 godina (obično osušena i samlevena u prah). Mogu se jesti sirove i prelivene rumom i medom, a poznato je i slatko od ovih gljiva. Ipak, najčešće se koristi kao dodatak supi, čorbi ili nekom kineskom jelu. Hranljiva vrednost potiče od značajnog sadržaja proteina, ugljenih hidrata i minerala kao što su kalcijum, fosfor i gvožđe. Ukus je blag, slatkast. Nema ni nekakav poseban miris.

Osim u kulinarstvu, koristi se i u kineskoj narodnoj medicini, kao lek za poboljšanje rada krvotoka, lečenje krvarenja iz hemoroida i materice, kod krvavih stolica i dizenterije. Navodno smanjuje nivo holesterola u krvi i triglicerida, a koristi se i kao protivotrov kod trovanja drugim gljivama.[4] Za razliku od nekih drugih gljiva, lekovitost kod ove vrste nije naučno potvrđena. Zna se da se ne sme jesti u količini većoj od 150 g nedeljno (sveže) ili 15 g (sušene), jer može izazvati neželjene posledice. Iz istog razloga ne smeju ih jesti trudnice i dojilje.[5]

Ekologija uredi

Saprotrofna je ili parazitska vrsta na starim granama ili na stablima drveća koje odumiru. [6]

Rasprostranjenost i stanište uredi

Kosmopolitska je vrsta. Najčešće se može naći na stablu i granama zove (lat. Sambucus nigra). Ređe se može naći i na ostalom listopadnom drveću, poput javora, bresta ili bagrema. Plodonosi u grupama, tokom cele godine. [7]

Slične vrste uredi

Judino uvo poseduje veoma specifično plodonosno telo, koje nije karakteristično ni za jednu drugu gljivu koja raste na istom supstratu. Sličnom vrstom se može smatrati gljiva iz istoimenog roda, koja raste na istom drvetu, a to je škebmić gljiva (lat. Auricularia mesenterica). [8]

Galerija uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi