Džati
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: formatiranje referenci. |
Džati je bio najviši zvaničnik koji je služio faraonu tokom Starog, Srednjeg i Novog Kraljevstva.[1] Propovedi Rehmira – tekst novog kraljevstva, definiše mnoga zaduženja džatija i iznosi njihova pravila ponašanja. Džatije je uglavnom imenovao sam faraon. Tokom četvrte i rane pete dinastije, džatiji su isključivo poticali iz kraljevske porodice, a od perioda vladavine Neferirkare Kakai, birani su prema vernosti i talentu, a neku su položaj nasleđivali i od svojih očeva.[2] Džati je opšte prihvaćen prevod staro egipatskog „tjati/tjaty“ među egiptolozima.[3] U literaturi se džatiji najčešće prevode kao veziri.
Dužnosti džatija uredi
Džatije su postavljali faraoni i oni su time postajali deo faraonove porodice. Njihova glavna dužnost bila je da nadgleda upravljanje zemljom i njegov posao tada, se u suštini može uporediti sa poslom premijera neke države danas. Džatiji su upravljali i imali odgovornost za veliki broj poslova u državi. Džati je bio član Višeg suda, a sudstvo je bilo deo civilne uprave. U bilo koje vreme, faraon je mogao da ima kontrolu nad bilo kojim aspektom vlasti i imao je veću moć od džatija, ali on je bio prvi čovek iza faraona. Ispod džata, bili su svi ostali nadzornici i činovnici – pisari i poreznici. Obaveze džatija bile su i da nadgledaju faraonovo obezbeđenje i kontrolišu ulaske i izlaske privatnih lica ili posetilaca u i iz palate.[4] Džati je bio zadužen i za trgovinu. Od pete dinastije, veziri, koji su do tada bili najviši civilni birokratski zvaničnici, imali su vrhovnu odgovornost za upravu palate i vlade, uključujući jurisdikciju, pisare, državne arhive, polja žita, riznice, skladištenje viška proizvoda i njihovu preraspodelu, kao i nadzor nad građevinskim projektima poput kraljevske piramide.[5] Od Novog kraljevstva, počinje da se praktikuje postojanje dva džatija, jedan za Gornji Egipat, a jedan za Donji Egipat.[6]
U nadležnosti džatija bio je i sudski postupak, koji je istovremeno i upravni organ vlasti.[7] Džati je predsedavao sudksom telu koje je uvek kolegijalno. Dva najvažnija organa su Veće desetorice i Palata šestorice. Sam sudski postupak je podeljen na dva dela.[8] Prvi deo postupka je bio javan i u njemu su džati zajedno sa ostalim sudijama, saslušavali stranke i izvodili dokaze. Dokazi su bili iracionalni i racionalni. Čitav postupak se beležio u zapisniku i onda se čuvao u arhivi.[8] Drugi deo postupka je bio tajan. U njemu se donosila presuda. Faraon je tu proglašavao presudu koje je donelo sudsko veće. Nije postojala apelacija, ali je postojalo pomilovanje za osuđenike na smrt.[8]
Rehmerove propovedi uredi
Zahvaljujući Rehmirovim Propovedima, saznajemo kriterijume o pravilima ponašanja koje je jedan vezir morao da ispunjava:
- Morao je da poštuje zakon kao i svaki drugi građanin
- Morao je da bude pravedan
- Nije smeo da deluje tvrdoglavo i samovoljno
Reference uredi
- ^ Shaw, Ian (2002). Oxford History of Ancient Egypt. Oxford: Oxford University Press. str. 104. ISBN 978-0-19-280293-4.
- ^ Heimlich, Miriam (1976). Ancient Egyptian Literature. vol.2. str. pp.21ff.
- ^ Henderson, Alan (1957). Egyptian Grammar; Being an Introduction to the Study of Hieroglyphs. Oxford: Oxford: Griffith Institute, Ashmolean Museum. ISBN 0 900416 351.
- ^ Garcia, Moreno; Carlos, Juan (2013). Ancient Egyptian administration. Leiden, The Netherlands. str. OCLC 849248179. ISBN 9789004249523.
- ^ Moreno, Garcia; Carlos, Juan (2013). Ancient Egyptian administration. Leiden, The Netherlands. ISBN 9789004249523.
- ^ Bingham, Jane; Chandler, Fiona; Chisholm, Jane; Harvey, Gill; Miles, Lisa; Reid, Struan; Taplin, Sam. The Usborne Internet-Linked Encyclopedia of the Ancient World. str. 80.
- ^ Sima Avramović, Vojislav Stanimirović (2019), „Uporedna pravna tradicija“, Beograd: Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet. str. 88.
- ^ a b v Sima Avramović, Vojislav Stanimirović (2019), „Uporedna pravna tradicija“, Beograd: Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet. str. 89.
Literatura uredi
- Sima Avramović, Vojislav Stanimirović (2019), „Uporedna pravna tradicija“, Beograd: Univerzitet u Beogradu - Pravni fakultet.
Spoljašnje veze uredi
- The vizierate Архивирано на сајту Wayback Machine (1. фебруар 2011)
- aldokkan.com