Džgantija (malt. Ġgantija, izgovor [dʒɡɐnˈtiːjɐ]; Toranj titana) je megalitski hramovni kompleks iz epohe neolita (od 3600 do 2500. p. n. e.) na ostrvu Goco na Malti. Najstariji je iz grupacije megalitskih hramova na Malti i stariji je čak od egipatskih piramida.

Džgantija
Svetska baština Uneska
Zvanično imeSvetište Džgantija kao deo Megalitskih hramova na Malti
Ħaġar Qim, Mnajdra, Ta' Ħaġrat, Skorba, Tarxien
MestoMalta Uredi na Vikipodacima
Koordinate36° 02′ 50″ S; 14° 16′ 09″ I / 36.047265° S; 14.269095° I / 36.047265; 14.269095
Kriterijumkulturno verski: iv
Referenca132
Upis1980. (4. sednica)
Dodatni upis1992.
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/310

Ovu versku strukturu čine dva gigantska hrama posvećena kultu plodnosti o čemu svedoče brojne figure i statuete pronađene na tom lokalitetu a koje se odnose na taj kult. Prema legendi stanovnika ostrva Goco, hramove su izgradili Titani kao mesto za hodočašća i prinošenje žrtvi.[1]

Od 1980. ovaj kompleks je na listi Svetske baštine Uneska.

Karakteristike hramova uredi

Hramovi Džgantija smešteni su u centralnom delu ostrva Goco na visoravni Šara. Kompleks čine dva hrama izgrađenih jedan pored drugog i okruženih ogradom od kamenih blokova visine i do 5,5 metara i težine do 50 tona. Južniji hram je dosta prostraniji i stariji i izgrađen je oko 3600. p. n. e., a takođe je i dosta bolje očuvan.[2] Hram čini 5 velikih apsida, a vidljivi su i ostaci maltera koji je nekada verovatno prekrivao neravne zidove.[3] Oba hrama su izgrađena u za to doba tipičnom malteškom silu sa planom u obliku lista deteline. Polukružne apside su povezane centralnim hodnikom i pretpostavlja se da su u vreme nastanka bile natkrivene. Zanimljivo je da u doba nastanka ovih hramova tadašnja civilizacija na Malti nije poznavala metalno oruđe za rad, kao ni točak. Veruje se da su prilikom prenošenja ogromnih kamenih blokova na gradilište korišteni primitivni kuglični ležajevi od kamena, o čemu svedoče i brojne kamene gromade sferoidnog oblika pronađene u okolini hramova. I ovi hramovi su, uostalom kao i svi slični objekti na Malti iz tog vremena okrenuti ka jugoistoku. Južni hram je visok do 6 metara. Na ulazu se nalazi udubljenje u velikoj kamenoj steni koje je verovatno bilo ispunjeno vodom i služilo je za ritualna pranja pre ulaska u sam hram. Unutar svake apside pronađeni su ostaci oltara (žrtvenika) i brojne životinjske kosti, pa se pretpostavlja da su se u ovim hramovima prinosile životinjske žrtve.[4]

Istraživanja i publikacije uredi

 
Plan hramova Džgantije

Pre iskopavanja i ponovnog otkrića ovih hramova na ostrvu Goco su postojale legende o velikim paganskim hramovima u centralnom delu ostrva i na osnovu tih legendi je francuski grafičar Žan-Pjer Ovel izradio gotovo tačan plan tih hramova (na slici desno).[5] Godine 1827. tadašnji britanski upravnik Gocoa naredio je da se lokalitet na kojem su se nalazili hramovi a koji je bio prepun ruševina raščisti prilikom čega je uništen veliki deo autentičnih ostataka.[6] Na svu sreću jedan nemački slikar je par godina ranije prilikom posete ovom mestu uradio skicu lokaliteta što je kasnije poslužilo kao važan dokument o samom lokalitetu pre uklanjanja ostataka. Nakon raščišćavanja zemljište je postalo privatno vlasništvo sve do 1933. kada je vlada izvršila eksproprijaciju lokaliteta. Odmah su počela iskopavanja i obimni arheološki radovi na tom lokalitetu.

Hramovi Džgantije su uvršteni na Uneskovu listu Svetske baštine 1980. koja je proširena 1992. kada je na nju dodato još 5 megalitskih lokaliteta sa Goca i Malte. Svi zajedno ulaze na jedinstvenu listu pod nazivom Megalitski hramovi na Malti.[7]

Galrija slika uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ De Soldanis, Gozo, Ancient and Modern, Religious and Profane, Book I, str. 86—88 
  2. ^ Trump, Malta: An Archaeological Guide, str. 159 
  3. ^ Żammit, Mayrhofer, The Prehistoric Temples of Malta and Gozo, str. 152 
  4. ^ Żammit, Mayrhofer, The Prehistoric Temples of Malta and Gozo, str. 150 
  5. ^ Trump, Malta: An Archaeological Guide, str. 156 
  6. ^ „Prehistoric Temples of Malta”. Pristupljeno 19. 9. 2008. 
  7. ^ „World Heritage Centre - World Heritage List”. Pristupljeno 19. 9. 2008. 

Spoljašnje veze uredi