Džon Bofort, 1. vojvoda od Samerseta
Džon Bofort (engl. John Beaufort; 1404, Vestminster - 27. maj 1444, Vimborn Minster) je bio engleski velmoža, vojskovođa i vojvoda od Samerseta (1418—1444) iz kuće Bofort (ogranka dinastije Plantagenet). Bio je istaknuti učesnik poslednje faze Stogodišnjeg rata.
Džon Bofort | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1404. |
Mesto rođenja | Vestminster, Kraljevstvo Engleska |
Datum smrti | 27. maj 1444.40/41 god.) ( |
Mesto smrti | Vimborn Minster, Kraljevstvo Engleska |
Porodica | |
Supružnik | Margaret Bošan od Bletsa |
Potomstvo | Margaret Bofort |
Roditelji | Džon Bofort Margaret Holand |
Dinastija | Kuća Bofort |
vojvoda Samerseta | |
Period | (1418—1444) |
Prethodnik | Henri Bofort, 2. grof od Samerseta |
Naslednik | Edmund Bofort, 2. vojvoda od Samerseta |
Biografija uredi
Poreklo uredi
Otac mu je bio Džon Bofort, 1. grof od Samerseta [1][2][3], nezakoniti sin Džona od Genta, sina engleskog kralja Edvarda III, i izvesne dame Katarine Svinford [1][3]. Ovaj brak nije bio priznat sve dok se Džon nije oženio Katarinom, malo pred svoju smrt 1399. godine. Deca rođena u tom braku uzela su ime Bofort, po zamku u kom su rođena, a parlament je priznao njihovu zakonitost, ali im je izričito odrekao pravo nasleđivanja prestola [1].
Grof od Samerseta i zarobljeništvo uredi
Stariji Džon Bofort umro je 1409. godine, a Henri, njegov stariji sin a brat mlađeg Boforta, 1419. godine, tako da je on postao grof Samerseta. Sedamnaestogodišnji Bofort se potom pridružuje ekspediciji svog rođaka engleskog kralja Henrija V u Francuskoj. Jovan je sledeće godine sa kraljevim bratom Tomasom, vojvodom od Klarensa, poslat protiv dofena u Anžuu. Vojska je prebrzo napredovala kroz močvarna područja, gde ju je presrela i razbila francuska vojska. Sam vojvoda od Klarensa je pao u boju, a Jovan je bio zarobljen. Otkupljen je tek 17 godina kasnije.
Poslednje godine i smrt uredi
Jovan je učestvovao i u nastavku rata u Francuskoj sada pod Henrijem VI, a njegovo blisko srodstvo s vladajućom dinastijom učinilo ga je visokim komandantom. Ali, iako je 1443. godine učinjen vojvodom Samerseta i general-kapetanom Akvitanije i Normandije, vojvoda od Jorka imao je prednost kao regent Francuske. Nedugo potom Bofortu se slošilo i morao se vratiti kući u Englesku, gde je umro sledeće godine, kako se navodi, od svoje ruke, pošto nije mogao trpeti sramotu proterivanja iz suda, koju mu je doneo sukob s vladom [3].
Brak i porodica uredi
Džon Bofort je bio oženjen Margaretom, udovicom ser Olivera Sent-Džona i naslednicom Jovana Bošana, 2. barona od Bošana i sa njom 1441. godine imao ćerku Margaret, buduću ženu Edmunda Tjudora i majku engleskog kralja Henrija VII.
Porodično stablo uredi
16. Edvard II Plantagenet[6] | ||||||||||||||||
8. Edvard III Plantagenet[5] | ||||||||||||||||
17. Izabela Francuska[6] | ||||||||||||||||
4. Džon od Genta[4] | ||||||||||||||||
18. Vilijam I, grof od Enoa[7] | ||||||||||||||||
9. Filipa od Enoa[7] | ||||||||||||||||
19. Žana od Valoa[7] | ||||||||||||||||
2. Džon Bofort, 1. vojvoda od Samerseta | ||||||||||||||||
10. Pejn de Roe[9], vitez iz Enoa | ||||||||||||||||
5. Katarina Svinfort[8] | ||||||||||||||||
1. Džon Bofort, 1. vojvoda od Samerseta | ||||||||||||||||
24. Robert de Holland, 1st Baron Holand[11] | ||||||||||||||||
12. Tomas Holand, 1. grof od Kenta[10] | ||||||||||||||||
25. Maud la Zouche[11] | ||||||||||||||||
6. Tomas Holand, 2. grof od Kenta[4] | ||||||||||||||||
26. Edmund of Woodstock, 1st Earl of Kent[12] | ||||||||||||||||
13. Džoan od Kenta[10] | ||||||||||||||||
27. Margaret Wake, 3rd Baroness Wake of Liddell[12] | ||||||||||||||||
3. Margaret Holand | ||||||||||||||||
28. Edmund Fitzalan, 9th Earl of Arundel[14] | ||||||||||||||||
14. Ričard Ficalan, 10. grof od Arundela[10] | ||||||||||||||||
29. Alice de Warenne[14] | ||||||||||||||||
7. Alisa Ficalan[13] | ||||||||||||||||
30. Henri, 3. grof od Lankastera[15] | ||||||||||||||||
15. Eleonora od Lankastera[15] | ||||||||||||||||
31. Maud Chaworth[15] | ||||||||||||||||
Reference uredi
- ^ a b v Pejnter 1997, str. 436.
- ^ Pejnter 1997, str. 554.
- ^ a b v Tiping 1885, str. 48.
- ^ a b Brown 2004.
- ^ Weir 2008, str. 232.
- ^ a b Weir 2008, str. 92.
- ^ a b v Weir 2008, str. 93.
- ^ Marshall 2003, str. 50.
- ^ Weir 2007, str. 6.
- ^ a b v Weir 2008, str. 125.
- ^ a b Browning 1898, str. 288.
- ^ a b Weir 2008, str. 94–95.
- ^ Weir 2008, str. 94, 125.
- ^ a b Weir 2008, str. 97, 104.
- ^ a b v Weir 2008, str. 77.
Literatura uredi
- Tiping, Henri Avre (1885). Rečnik Nacionalne Biografije. London; Smith, Elder & Co.
- Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio.
- Browning, Charles H. (1898). The Magna Carta Barons and Their American Descendants. London: Genealogical Publishing Company.
- Burne, A.H. (2005). The Hundred Years War. London: Folio.
- Marshall, Rosalind (2003). Scottish Queens, 1034-1714. Tuckwell Press.
- Weir, Alison (2008). Britain's Royal Families, The Complete Genealogy. London: Vintage Books. ISBN 978-0-09-953973-5.