Džon Bofort, 1. vojvoda od Samerseta

Džon Bofort (engl. John Beaufort; 1404, Vestminster - 27. maj 1444, Vimborn Minster) je bio engleski velmoža, vojskovođa i vojvoda od Samerseta (1418—1444) iz kuće Bofort (ogranka dinastije Plantagenet). Bio je istaknuti učesnik poslednje faze Stogodišnjeg rata.

Džon Bofort
Grob Jovana Boforta i njegove žene Margaret, Vimborn Minster, Dorset.
Lični podaci
Datum rođenja1404.
Mesto rođenjaVestminster, Kraljevstvo Engleska
Datum smrti27. maj 1444.(1444-05-27) (40/41 god.)
Mesto smrtiVimborn Minster, Kraljevstvo Engleska
Porodica
SupružnikMargaret Bošan od Bletsa
PotomstvoMargaret Bofort
RoditeljiDžon Bofort
Margaret Holand
DinastijaKuća Bofort
vojvoda Samerseta
Period(1418—1444)
PrethodnikHenri Bofort, 2. grof od Samerseta
NaslednikEdmund Bofort, 2. vojvoda od Samerseta

Biografija uredi

Poreklo uredi

Otac mu je bio Džon Bofort, 1. grof od Samerseta [1][2][3], nezakoniti sin Džona od Genta, sina engleskog kralja Edvarda III, i izvesne dame Katarine Svinford [1][3]. Ovaj brak nije bio priznat sve dok se Džon nije oženio Katarinom, malo pred svoju smrt 1399. godine. Deca rođena u tom braku uzela su ime Bofort, po zamku u kom su rođena, a parlament je priznao njihovu zakonitost, ali im je izričito odrekao pravo nasleđivanja prestola [1].

Grof od Samerseta i zarobljeništvo uredi

Stariji Džon Bofort umro je 1409. godine, a Henri, njegov stariji sin a brat mlađeg Boforta, 1419. godine, tako da je on postao grof Samerseta. Sedamnaestogodišnji Bofort se potom pridružuje ekspediciji svog rođaka engleskog kralja Henrija V u Francuskoj. Jovan je sledeće godine sa kraljevim bratom Tomasom, vojvodom od Klarensa, poslat protiv dofena u Anžuu. Vojska je prebrzo napredovala kroz močvarna područja, gde ju je presrela i razbila francuska vojska. Sam vojvoda od Klarensa je pao u boju, a Jovan je bio zarobljen. Otkupljen je tek 17 godina kasnije.

Poslednje godine i smrt uredi

Jovan je učestvovao i u nastavku rata u Francuskoj sada pod Henrijem VI, a njegovo blisko srodstvo s vladajućom dinastijom učinilo ga je visokim komandantom. Ali, iako je 1443. godine učinjen vojvodom Samerseta i general-kapetanom Akvitanije i Normandije, vojvoda od Jorka imao je prednost kao regent Francuske. Nedugo potom Bofortu se slošilo i morao se vratiti kući u Englesku, gde je umro sledeće godine, kako se navodi, od svoje ruke, pošto nije mogao trpeti sramotu proterivanja iz suda, koju mu je doneo sukob s vladom [3].

Brak i porodica uredi

Džon Bofort je bio oženjen Margaretom, udovicom ser Olivera Sent-Džona i naslednicom Jovana Bošana, 2. barona od Bošana i sa njom 1441. godine imao ćerku Margaret, buduću ženu Edmunda Tjudora i majku engleskog kralja Henrija VII.

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Edvard II Plantagenet[6]
 
 
 
 
 
 
 
8. Edvard III Plantagenet[5]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Izabela Francuska[6]
 
 
 
 
 
 
 
4. Džon od Genta[4]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Vilijam I, grof od Enoa[7]
 
 
 
 
 
 
 
9. Filipa od Enoa[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Žana od Valoa[7]
 
 
 
 
 
 
 
2. Džon Bofort, 1. vojvoda od Samerseta
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
10. Pejn de Roe[9], vitez iz Enoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Katarina Svinfort[8]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Džon Bofort, 1. vojvoda od Samerseta
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Robert de Holland, 1st Baron Holand[11]
 
 
 
 
 
 
 
12. Tomas Holand, 1. grof od Kenta[10]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Maud la Zouche[11]
 
 
 
 
 
 
 
6. Tomas Holand, 2. grof od Kenta[4]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Edmund of Woodstock, 1st Earl of Kent[12]
 
 
 
 
 
 
 
13. Džoan od Kenta[10]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Margaret Wake, 3rd Baroness Wake of Liddell[12]
 
 
 
 
 
 
 
3. Margaret Holand
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Edmund Fitzalan, 9th Earl of Arundel[14]
 
 
 
 
 
 
 
14. Ričard Ficalan, 10. grof od Arundela[10]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Alice de Warenne[14]
 
 
 
 
 
 
 
7. Alisa Ficalan[13]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Henri, 3. grof od Lankastera[15]
 
 
 
 
 
 
 
15. Eleonora od Lankastera[15]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Maud Chaworth[15]
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. ^ a b v Pejnter 1997, str. 436.
  2. ^ Pejnter 1997, str. 554.
  3. ^ a b v Tiping 1885, str. 48.
  4. ^ a b Brown 2004.
  5. ^ Weir 2008, str. 232.
  6. ^ a b Weir 2008, str. 92.
  7. ^ a b v Weir 2008, str. 93.
  8. ^ Marshall 2003, str. 50.
  9. ^ Weir 2007, str. 6.
  10. ^ a b v Weir 2008, str. 125.
  11. ^ a b Browning 1898, str. 288.
  12. ^ a b Weir 2008, str. 94–95.
  13. ^ Weir 2008, str. 94, 125.
  14. ^ a b Weir 2008, str. 97, 104.
  15. ^ a b v Weir 2008, str. 77.

Literatura uredi

  • Tiping, Henri Avre (1885). Rečnik Nacionalne Biografije. London; Smith, Elder & Co.
  • Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio. 
  • Browning, Charles H. (1898). The Magna Carta Barons and Their American Descendants. London: Genealogical Publishing Company. 
  • Burne, A.H. (2005). The Hundred Years War. London: Folio. 
  • Marshall, Rosalind (2003). Scottish Queens, 1034-1714. Tuckwell Press. 
  • Weir, Alison (2008). Britain's Royal Families, The Complete Genealogy. London: Vintage Books. ISBN 978-0-09-953973-5.