Abdikacija (lat. abdicatio — „odricanje, odstup, ostavka”) čin je dobrovoljnog odricanja od neke funkcije, zvanja ili časti, naročito prestola.

Dokument Napoleonove abdikacije

Kroz istoriju su postojale različito motivisane abdikacije. U Osmanskom carstvu — u kojem prenošenje vlasti nasledstvom nikad nije bilo formalno propisano — bio je to uobičajeni postupak sultana koji su abdicirali u korist svojih sinova, te im tako garantovali ostanak na vlasti.

U Evropi vladari su abdicirali iz verskih, političkih ili ličnih razloga. Verska motivacija abdikacije bila je uobičajena u doba širenja protestantizma, politička motivacija posebno u revolucionarnim godinama 1848/1849. Lični razlozi najčešće su uključivali ustavom ili običajima nedozvoljene brakove.

Poznate abdikacije uredi

 
Abdikacija Karla V
 
Abdikacija Ludovika Manina, dužda od Venecije
 
Napoleonova abdikacija
 
Abdikacija Pedra I
 
Abdikacija Tiba, kralja Burme
 
Abdikacija Nikolaja II
Tarkvinije Oholi 510. p. n. e. [1]
Kornelije Sula 79. p. n. e. [2]
Dioklecijan 305. [3]
Isak I Komnin 22. novembar 1059. [4]
Huejcung 18. januar 1126. [5]
Albert Medved 1169. [6]
Stefan Nemanja 25. mart 1196. [6]
Vladislav III Pjast 1206. [6]
Džon Bejliol 1296. [6]
Jovan VI Kantakuzin 1355. [6]
Ričard II Plantagenet 29. septembar 1399. [6]
Erik VII od Danske 1439. [6]
Amadeus VIII od Savoje 1440. [6]
Murat II 1444. i 1445. [6]
Karlo V 15551556. [6]
Kristina od Švedske 6. jun 1654. [6]
Meri Stjuart 24. jul 1567. [6]
Jan II Kazimir 1668. [6]
Džejms II Stjuart 1688. [6]
Avgust II Jaki 1706. [6]
Filip V Španski 1724. [6]
Viktor Amadeus II od Sardinije 1730. [6]
Ahmed III 1730. [6]
Karlo VII Napuljski 1759. [6]
Stanislav II Avgust Ponjatovski 1795. [6]
Ćinlung 9. februar 1796. [6]
Karlo Emanuel IV od Sardinije 4. jun 1802. [6]
Franc II, car Svetog rimskog carstva 6. avgust 1802. [6]
Karlo IV od Španije 19. mart 1808. [6]
Žozef Bonaparta 6. jun 1808. [6]
Gustav IV Adolf 29. mart 1809. [6]
Luj Bonaparta 2. jul 1810. [6]
Napoleon I Bonaparta 4. april 1814. i 22. jun 1815. [6]
Viktor Emanuel I 13. mart 1821. [6]
Šarl X Filip 2. avgust 1830. [6]
Pedro IV od Portugala 28. maj 1826. [6]
Pedro I od Brazila 7. april 1831. [6]
Migel I od Portugala 26. maj 1834. [6]
Miloš Obrenović 1. jun 1839. [6]
Vilem I 7. oktobar 1840. [6]
Mihailo Obrenović 25. avgust 1842. [6]
Luj-Filip I 24. februar 1848. [6]
Ludvig August od Vitelsbaha 21. mart 1848. [6]
Ferdinand I od Austrije 2. decembar 1848. [6]
Karlo Albert 23. mart 1849. [6]
Aleksandar Karađorđević 13. decembar 1858. [6]
Leopold II Toskanski 21. jul 1859. [6]
Izabela II od Španije 25. jun 1870. [6]
Amadeo I od Španije 11. februar 1873. [6]
Aleksandar I Batenberg 7. septembar 1886. [6]
Milan Obrenović 6. mart 1889. [6]
Lilijuokalani 17. januar 1893. [6]
Pu-ji 12. februar 1912. [6]
Nikolaj II Aleksandrovič 15. mart 1917. [6]
Vilhelm II Nemački 9. novembar 1918. [6]
Rama VII 2. mart 1935. [6]
Edvard VIII od Ujedinjenog Kraljevstva 11. decembar 1936. [6]
Karol II Rumunski 6. septembar 1940. [6]
Reza Šah Pahlavi 16. septembar 1941. [6]
Viktor Emanuel III 9. maj 1946. [6]
Mihaj Rumunski 30. decembar 1947. [6]
Vilhelmina od Holandije 4. septembar 1948. [6]
Leopold III od Belgije 16. jul 1951. [6]
Faruk I 26. jul 1952. [6]
Fuad II 18. jun 1953. [6]
Šarlota od Luksemburga 12. novembar 1964. [6]
Julijana od Holandije 30. april 1980. [6]
Žan od Luksemburga 7. oktobar 2000. [6]
Norodom Sihanuk 7. oktobar 2004. [6]
Džigme Singe Vangčuk 15. decembar 2006. [6]
Papa Benedikt XVI 28. februar 2013. [6]
Beatriks od Holandije 29. januar 2013. [6]
Hamad Bin Halifa 25. jun 2013. [6]
Albert II od Belgije 21. jul 2013. [6]
Huan Karlos I od Španije 19. jun 2014. [6]
Margareta II od Danske 14. januar 2024. [6]

Reference uredi

  1. ^ Dornberg 1996, str. 28.
  2. ^ Loewenstein 1973, str. 82.
  3. ^ Rasche 1785, str. 285.
  4. ^ Finlay 1854, str. 15.
  5. ^ Ebrey 1999, str. 150.
  6. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č š aa ab av ag ad ae az ai aj ak al alj am an anj ao ap ar as at au af ah ac adž ba bb bv bg bd be bz bi bj [[#CITEREF|]].

Literatura uredi

  • Dornberg, John (1996). Western Europe. Oryx Press. ISBN 9780897749435. 
  • Ebrey, Patricia Buckley (1999). The Cambridge Illustrated History of China. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66991-7. 
  • Finlay, George (1854). History of the Byzantine and Greek Empires from 1057–1453. William Blackwood & Sons. 
  • Loewenstein, Karl (1973). The governance of Rome. Springer. ISBN 9789024714582. 
  • Rasche, Johann Christoph (1785). Lexicon universae rei numariae veterum et praecipue Graecorum ac Romanorum cum observationibus antiquariis geographicis chronologicis historicis criticis et passim cum explicatione monogrammatum. libraria Gleditschia. 

Spoljašnje veze uredi