Abdikacija
Abdikacija (lat. abdicatio — „odricanje, odstup, ostavka”) čin je dobrovoljnog odricanja od neke funkcije, zvanja ili časti, naročito prestola.
Kroz istoriju su postojale različito motivisane abdikacije. U Osmanskom carstvu — u kojem prenošenje vlasti nasledstvom nikad nije bilo formalno propisano — bio je to uobičajeni postupak sultana koji su abdicirali u korist svojih sinova, te im tako garantovali ostanak na vlasti.
U Evropi vladari su abdicirali iz verskih, političkih ili ličnih razloga. Verska motivacija abdikacije bila je uobičajena u doba širenja protestantizma, politička motivacija posebno u revolucionarnim godinama 1848/1849. Lični razlozi najčešće su uključivali ustavom ili običajima nedozvoljene brakove.
Poznate abdikacije uredi
Reference uredi
- ^ Dornberg 1996, str. 28.
- ^ Loewenstein 1973, str. 82.
- ^ Rasche 1785, str. 285.
- ^ Finlay 1854, str. 15.
- ^ Ebrey 1999, str. 150.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až az ai aj ak al alj am an anj ao ap ar as at ać au af ah ac ač adž aš ba bb bv bg bd bđ be bž bz bi bj [[#CITEREF|]].
Literatura uredi
- Dornberg, John (1996). Western Europe. Oryx Press. ISBN 9780897749435.
- Ebrey, Patricia Buckley (1999). The Cambridge Illustrated History of China. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66991-7.
- Finlay, George (1854). History of the Byzantine and Greek Empires from 1057–1453. William Blackwood & Sons.
- Loewenstein, Karl (1973). The governance of Rome. Springer. ISBN 9789024714582.
- Rasche, Johann Christoph (1785). Lexicon universae rei numariae veterum et praecipue Graecorum ac Romanorum cum observationibus antiquariis geographicis chronologicis historicis criticis et passim cum explicatione monogrammatum. libraria Gleditschia.