Aleksandar Zakatov

Aleksandar Nikolajevič Zakatov (rus. Александр Николаевич Закатов, Moskva, 19. jul 1972) je ruski istoričar, arhivista i publicista, kandidat istorijskih nauka (niže akademsko zvanje od doktora nauka), docent Moskovskog državnog univerziteta geodezije i kartografije, član Naučnog saveta Ruske akademije nauka za izučavanje i čuvanje kulturnog i prirodnog nasleđa, član Saveza pisaca Rusije i Ruskog saveza pisaca.

kand. ist. nauk, doc.
Aleksandar Zakatov
Lični podaci
Datum rođenja(1972-07-19)19. jul 1972.(51 god.)
Mesto rođenjaMoskva, SSSR
DržavljanstvoRusija
ObrazovanjeRuski državni humanistički univerzitet
Naučni rad
InstitucijaMoskovski državni univerzitet geodezije i kartografije
AkademijaNaučni savet Ruske akademije nauka za izučavanje i čuvanje kulturnog i prirodnog nasleđa

Obavlja dužnosti ličnog sekretara Imperatorskog doma Romanovih i direktora Kancelarije starešine Ruskog imperatorskog doma velike kneginje Marije Vladimirovne.

Biografija uredi

Obrazovanje i akademska karijera uredi

Aleksandar Nikolajevič Zakatov je rođen 19. jula 1972. godine u Moskvi. Diplomirao je 1995. godine na Moskovskom istorijsko-arhivističkom institutu (rus. Московский историко-архивный институт) Ruskog državnog humanističkog univerziteta (rus. Российского государственного гуманитарного университета), gde je 1998. godine završio i postdiplomske studije, kada je odbranio disertaciju „Arhivi Ruskog carskog doma posle Februarske revolucije 1917: problemi rekonstrukcije, opisa i upotrebe“ i stekao akademsko zvanje kandidata istorijskih nauka.

Od 1. februara 2001. godine predaje kao na katedri istorije Otačestva, države i prava Moskovskog državnog univerziteta geodezije i kartografije.[1] U zvanje docenta je izabran 2005. godine.

Izabran je za člana Naučnog saveta Ruske akademije nauka za izučavanje i čuvanje kulturnog i prirodnog nasleđa 2003. godine.[2]

Između 2009. i 2012. godine je bio član Akademskog veća Ruskog državnog trgovačko-ekonomskog univerziteta u Moskvi.

U članstvo Saveza pisaca Rusije je primljen 2010. godine, a u članstvo Ruskog saveza pisaca 2015. godine.

Član je Imperatorskog pravoslavnog palestinskog društva (rus. Императорское православное палестинское общество) i Međunarodne slovenske akademije nauka, obrazovanja i kulture.

Delatnost u ruskom monarhističkom pokretu uredi

 
Velika kneginja Marija Vladimirovna (desno), arhiepiskop Justinijan i Aleksandar Zakatov (iza nje)

U monarhističkom (legitimističkom) pokretu u Rusiji je aktivan od 1987. godine. Tokom 1990. i 1991. godine, uoči raspada Sovjetskog saveza, izdavao je versko-monarhistički časopis "Presto". Između 1992. i 1997. godine je bio glavni urednik lista "Život za cara".

Bio je generalni sekretar Ruskog hrišćansko-monarhističkog saveza (1993-1997) i predstavnik Evropske monarhističke asocijacije iz Madrida u Rusiji (1994-1997).

Od 1. marta 1997. godine je član Komiteta za organizaciju i sprovođenje zakletve Gosudaru nasledniku careviću i velikom knezu Georgiju Mihajloviču.

Ukazom velike kneginje Marije Vladimirovne od 13. septembra 1997. godine, obavlja dužnost ličnog sekretara Imperatorskog doma Romanovih. Od 19. decembra 2002. godine, nalazi se i na mestu direktora Kancelarije starešine Imperatorskog doma Romanovih velike kneginje Marije Vladimirovne.[3][4][5]

Član je Upravnog odbora Imperatorskog Fonda za istraživanje onkoloških oboljenja od 2014. godine.

Nagrade i priznanja uredi

  •   Jubilarna medalja „300 godina Ruske flote“ (1996)
  •   Medalja „Spomen 850 godina Moskve“ (1997)
  • Orden Svetog blagovernog kneza Danila Moskovskog (2001)
  •   Orden za zasluge (Pridnjestrovska Moldavska Republika,1997)
  • Počasna gramata Ministarstva kulture Ruske Federacije (2011)

Reference uredi

  1. ^ „Zakatov Aleksandr Nikolaevič”. Moskovskiй gosudarstvennый universitet geodezii i kartografii. 
  2. ^ „Členы Soveta”. Naučnый Sovet RAN po izučeniю i ohrane kulьturnogo i prirodnogo naslediя. 
  3. ^ „Zakatov Aleksandr Nikolaevič, direktor Kancelяrii E.I.V., kand. ist. nauk, docent.”. Rossiйskiй Imperatorskiй Dom. 
  4. ^ „Umrla vojvotkinja Leonida Romanov”. Radio televizija Vojvodine. 10. maj 2010. 
  5. ^ „Odlazak “nepodobne“ carice”. Večernje novosti. 24. maj 2010.