Aleksandar Krstić

Aleksandar Krstić (Kragujevac, 1902Beograd, 1980) bio je inženjer hortikulture i vrtni dizajner.

Aleksandar Krstić
Lični podaci
Datum rođenja1902.
Mesto rođenjaKragujevac,  Kraljevina Srbija
Datum smrti12. februar 1980.(1980-02-12) (77/78 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Jugoslavija
Umetnički rad
PoljeVrtni dizajn, pejzažna arhitektura

Mladost i školovanje uredi

Rođen je u Kragujevcu 1902. godine. Srednju školu pohađao je u Rusiji i Engleskoj pre i za vreme Prvog svetskog rata. Maturirao je u Beogradu 1920. godine, a diplomirao 1926. na Tehničkom fakultetu u Pragu (Poljoprivredni odsek) i specijalizovao vrtlarstvo. Po diplomiranju radio je dve godine na Odseku za parkove Praške opštine.

 
Projekat produženja kalemegdanskog šetališta iz 1927. godine.
 
Veliko stepenište za koje je Krstić uradio idejno rešenje.
 
Naslovna strana Krstićeve "Vrtne umetnosti".

Rad na projektovanju, rekonstrukciji i izvođenju zelenih prostora uredi

Od 1926. radio je u Beogradskoj opštini na mestu šefa Odseka za parkove i pošumljavanja, a zatim kao upravnik za gradsko zelenilo i ekonomiju. Godine 1947. prelazi u Glavnu upravu banja N.R. Srbije u kojoj vodi parkovsku službu, a posle toga dolazi na čelo biološko-tehničke službe Higijenskog instituta N.R. Srbije. Od 1953. radi kao stalni honorarni nastavnik na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. U Udruženje primenjenih umetnika primljen je kao prvi vrtni dizajner. Osnivač je Udruženja vrtnih stručnjaka SFRJ. U toku svog rada na Odseku za parkove i pošumljavanja (preteče JKP „Zelenilo – Beograd“) u periodu od dvadeset godina, projektovao je, rekonstruisao i izveo najveći broj beogradskih parkova, skverova i drvoreda (prostor oko Narodne skupštine, delove Kalemegdana, Topčiderski park, Voždovački park...). Izradio je i veći broj vrtno-arhitektonskih projekata i za gradove u unutrašnjosti zemlje (park na Karagaču u Peći, parkove Niške i Bukovičke Banje, park u Gornjem Milanovcu i dr.). Posle Drugog svetskog rata značajniji radovi su mu brojne banje u Srbiji, Spomen groblje oslobodilaca Beograda, zaštitni zeleni pojas Skoplja, uređenje nacionalnih parkova Lovćen, Durmitor, Biogradska gora, Fruška gora itd.

Ostale aktivnosti uredi

Pored ovog vida angažovanja, bio je aktivan i u objavljivanju stručnih tekstova i knjiga, i na taj način bio je neprekidno aktivan u hortikulturnoj struci, više od pedeset godina. Bio je i prvi direktor Beogradskog zoološkog vrta od njegovog osnivanja 1936. godine, pa, najverovatnije, do početka Drugog svetskog rata. Za svoj rad dobio je više domaćih i stranih odlikovanja, zahvalnica i pohvala.

Literatura uredi