Aleksandar Loma

српски класични филолог, индоевропеиста, етимолог, ономастичар, универзитетски професор и академи

Aleksandar Loma (Valjevo, 2. mart 1955) srpski je klasični filolog, indoevropeista, etimolog, onomastičar, univerzitetski profesor i akademik.[1] Bavi se istorijom religija i mitologija, toponimijom i istorijskom geografijom.

Aleksandar Loma
Lični podaci
Datum rođenja(1955-03-02)2. mart 1955.(69 god.)
Mesto rođenjaValjevo, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Porodica
SupružnikSvetlana Loma
Naučni rad
Poljeklasična filologija, indoevropeistika, etimologija, onomastika, istorija religija i mitologija, istorijska geografija
Zvanični veb-sajt
aleksandarloma.com

Život i rad uredi

Naučno se obrazovao na Odeljenju za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao 1978, magistrirao 1986. (Značaj konteksta onomastičkih podataka u izučavanju reliktnih jezika), doktorirao 1988[2]. (Problemi izučavanja supstrata u toponimiji Srbije), sve pod mentorstvom prof. dr Ljiljane Crepajac. Od 1979. radi na Odeljenju za klasičnu filologiju. Izabran za redovnog profesora tog odeljenja 2001. Predaje pretežno grecistiku (Istorijsku gramatiku grčkog jezika I i II; Istoriju religija).

Stručna znanja sticao je na Univerzitetu u Minhenu (1989—1991) kao Humboltov stipendista, na Univerzitetu u Solunu (2000) kao stipendista grčkog ministarstva obrazovanja.[2]

Sudelovao je u mnogim naučnim skupovima u Srbiji, bivšoj Jugoslaviji, Nemačkoj, Austriji, Francuskoj, Rusiji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Bugarskoj.

Predavao je po pozivu na univerzitetima u Minhenu, Solunu, Budimpešti, Monpeljeu i Beču.

Od 1994. sarađuje na izradi Etimološkog rečnika srpskog jezika pri Institutu za srpski jezik SANU, od 2000. voditelj je izrade i glavni urednik dosad izašlih svezaka (I/2003, II/2006, III/2008).

Objavio je oko 250 radova na srpskom, engleskom, nemačkom, francuskom, ruskom, bugarskom i ukrajinskom jeziku. Bavio se i prevođenjem umetničke i naučne književnosti sa starogrčkog, latinskog, Aveste, nemačkog, engleskog i francuskog.

Dobitnik je nagrade «Aleksandar Belić» za najbolji članak mladog lingvista 1987, kao i Nagrade Vukove zadužbine za najbolju naučnu knjigu 2002. godine.[2]

Član je Etimološke komisije Međunarodnog slavističkog komiteta (2003—2008. bio je njen predsednik), Izdavačkog odbora Evropskog lingvističkog atlasa (Atlas linguarum Europae) i Morfonološke komisije Opšteslovenskog lingvističkog atalasa (Общеславянский лингвистический атлас)[2]. Član je redakcija više domaćih i stranih naučnih časopisa i njihov recenzent. Glavni je urednik Onomatoloških priloga u izdanju SANU.

Suprug je klasičnog filologa Svetlane Loma.

Bibliografija (izbor) uredi

Monografije uredi

Druge knjige uredi

  • I na nebu i na zemlji, Srpska književna zadruga, 2023.[3]

Radovi u časopisima i zbornicima uredi

Prevodi uredi

  • Aleksandar Gotlib Baumgarten, Filozofske meditacije o nekim aspektima pesničkog dela, Beograd 1985.
  • Jozef Šic, Geografska terminologija srpskohrvatskog jezika, Gornji Milanovac — Beograd — Novi Sad 1994.
  • Arijan Flavije, Indija, Sremski Karlovci — Novi Sad 1997.
  • Emil Benvenist, Rečnik indoevropskih ustanova. Privreda, srodstvo, društvo, vlast, pravo, religija, Sremski Karlovci — Novi Sad 2002.
  • Manfred Majrhofer, Sanskritska gramatika sa poredbenim objašnjenjima, Sremski Karlovci — Novi Sad 2002.

Priređivač uredi

  • Jan Puhvel, Uporedna mitologija, Sremski Karlovci — Novi Sad 2010.

Reference uredi

  1. ^ „Biografija na sajtu SANU”. Arhivirano iz originala 24. 9. 2015. g. Pristupljeno 13. 8. 2015. 
  2. ^ a b v g „ALEKSANDAR LOMA”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 26. 1. 2024. 
  3. ^ „RTS :: Nešto drugo :: „I na nebu i na zemlji“, srpska epika kao Ramajana, Nibelunzi i Šahnama”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-05-25. 

Spoljašnje veze uredi