Aleksandar Stambolijski

премијер Бугарске (1919—23)

Aleksandar Stoimenov Stambolijski[1][2][3] (bug. Александър Стоименов Стамболийски) je bio jedan od najistaknutijih bugarskih političara, lider Bugarskog zemljoradničkog narodnog saveza (BZNS), narodni poslanik, novinar, ministar javnih zgrada, puteva i komunalnog uređenja, ministar unutrašnjih poslova i rata. Bio je na čelu bugarske vlade u periodu 1919—1923. g.[4] Odlučno i aktivno se borio protiv bugarskog učešća na strani Nemačke u Prvom svetskom ratu, zbog čega je bio bačen u zatvor,[5] a posle rata je morao da potpiše Nejski ugovor, sa nadom za mirnu reviziju teških ugovornih uslova.[6] Prilikom vojno-fašističkog prevrata 9. juna 1923. godine smenjen je s položaja[7][8] uhvaćen u pokušaju bekstva[9] i ubijen na svirep način u Slavovici.[10][11]

Aleksandar Stambolijski
A Stamboliyski.jpg
Biografija
Datum rođenja(1879-03-01)1. mart 1879.
Mesto rođenjaSlavovica
 Kneževina Bugarska
Datum smrti14. jun 1923.(1923-06-14) (44 god.)
Mesto smrtiSlavovica
 Kraljevina Bugarska
Politička
stranka
Bugarski zemljoradnički savez

Podržavao je ideju Balkanske federacije i nije se iskazivao kao Bugarin, već kao Jugosloven.[12]

BiografijaUredi

 
Stambolijski potpisuje Nejski sporazum
 
Razgovor s Krstom Rakovskim za vreme konferencije u Đenovi 1922. godine
 
Članovi bugarske delegacije na konferenciji u Đenovi
 
Spomenik Stambolijskom u Slavovici

Rođen 1. marta 1879. g.[13] u Slavovici (Pazardžička oblast) Aleksandar Stambolijski učio je školu u zemljoradničkoj školi u Sadovskom (1893-95) i završava i Školu vina u Plevenu (1895-97). U Plevenu je bio učenik osnivatelja Bugarskog zemljoradničkog saveza (BZS) Janka Zabunova. Godine 1899. učestvuje u osnivanju kongresa BZS-a. U narednim godinama studira filozofiju u Haleu i agronomiju u Minhenu, ali je prekineo studije zbog tuberkuloze.

Po povratku u Bugarsku bavi se političkim aktivnostima. Postaje faktički lider BZNS-a i pod njegovim uticajem savez se preobražava od udruženja zemljoradnika i socijalista u političku partiju. Stambolijski se oštro protivio promeni u Trnovskog ustava 1911. godine i učestvuvanju Bugarske u Prvom svetskom ratu, zbog čega je 1915. odstranjen iz parlamenta i osuđen na doživotnu robiju.

Tokom vojničkog ustanka septembra 1918. godine pušten je i poslat, zajedno s drugim političarima, da pregovara sa učesnicima ustanka radi mirnog rešavanja sukoba. Pod uticajem njegovog kolege Rajka Daskalova, rešava da vodi ustanak. Nakon njegovog neuspeha, krije se, ali je decembra 1918. amnestiran zajedno s većinom učesnika.

Januara 1919. godine. Stambolijski se u uključuje u koalicionu vladu Teodora Teodorova. Učestvuje u pregovorima za zaključivanje mirovnog dogovora na Pariskoj konferenciji. Nakon što je Teodor odbio da prihvati nametnute uslove, on je, nemajući drugog izbora, na čelu vlade 27. novembra 1919. godine potpisao Nejski sporazum po kojem se Bugarska odrekla dela Makedonije u korist Kraljevine SHS, južne Dobrudže u korist Rumunije i zapadne Trakije u korist Grčke.[14] Potpisavši taj sporazum, po svedočenju tadašnjih novinara, slomio je penkalo; a prema rečima bugarskog akademika Georgi Markova, direktora Instituta za istoriju Bugarske akademije nauka (BAN), Stambolijski je odbacio penkalu na stranu i rekao : „Lepa uspomena, ne treba mi, zadržite je.“, pokazavši na taj način svoje neraspoloženje. Nakon parlamentarnih izbora 21. maja 1920. godine vlada je sastavljena samo od predstavnika BZNS-a.

Vlada Aleksandra Stambolijskog pokušavala da je u narednom periodu da izvede zemlju iz međunarodne izolacije posle Prvog svetskog rata, kroz aktivno učešće u Društvu naroda i uspostavljanjem prijateljskih odnosa sa Jugoslavijom. Ovakvom politikom došla je u sukob s vladinim organizacijama makedonskih Bugara, koje su Stambolijskog optužile za nacionalnu izdaju.

Na unutrašnjem planu vlada Stambolijskog je sprovela neke reforme, od kojih su neke kontroverzne. Neke od tih su ograničavale iznos vlasništva nad zemljištem, uvele radne obaveze prema državi, pojednostavile pravopis, a nemetnuta je i autoritativna vladavina.

Godine 1922. održan je i referendum o suđenju krivcima za nacionalne katastrofe. Tada su pristalice BZNS-a i Bugarske komunističke partije (BKP) sa ogromnom većinom odobrili osuđivanje dela političke i vojne elite Bugarske za vreme ratova iz 1913–1918. godine. Nešto kasnije je došlo do represija kako protiv BKP-a, tako i protiv buržoaske opozicije. Osnovni instrument tih represija bila je verna BZNS-u i Stambolijskom tzv. Narandžasta garda – odredi seljaka sa lakim naoružanjem.

Politički protivnici Aleksandra Stambolijskog bili su užasnuti takvim autoritarnim režimom i optužili su ga da se ponaša kao tiran. Nakon što je potpisao Niški sporazum s Kraljevinom SHS, čime se obavezao da će suzbijati aktivnosti VMRO-a,[15] situacija je bila napeta i 9. juna 1923. protiv vlade Stambolijskog je izveden vojni prevrat, čiji je organizator bio Vojni savez, uz podršku buržoaskih partija i cara. Narandžasta garda je bila razoružana. Za vreme puča Stambolijski je bio u svom rodnom selu i nije mogao da reaguje adekvatno. Lider zemljoradnika je bio uhapšen i ubijen 14. juna na svirep način, tako što su mu odstranili ruku kojom je potpisao Niški sporazum.[15] Tokom prevrata, poslanstvo Kraljevine Bugarske u Beogradu je radilo kod ministra inostranih dela Momčila Ninčića i drugih istaknutih srpskih političara protiv vojne intervencije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u korist Aleksandra Stambolijskog, jer su činovnici bili uvereni da bugarski seljaci iz patriotskih razloga nikada ne bi prihvatili povratak BZNS na vlast uz podršku oružane sile strane države.[16]

Vidi jošUredi

ReferenceUredi

  1. ^ „Великите Българи: Aleksandъr Stamboliйski” (na jeziku: (jezik: bugarski)). Internet sajt „Великите Българи“. Arhivirano iz originala na datum 15. 01. 2011. Pristupljeno 29. 8. 2010. »Александър Стамболийски е виден български политик, водач на Българския земеделски народен съюз. Роден е през 1879 г. в пазарджишкото село Славовица...« 
  2. ^ Кастелов, Боян. „ЗНАМ.bg - Българският портал на знанието: Александър Стамболийски” (na jeziku: (jezik: bugarski)). Pristupljeno 30. 8. 2010. »СТАМБОЛИЙСКИ, Александър Стоименов (1.III.1879–14.VI.1923), политически и държавен деец. Роден в с. Славовица, Пазарджишко. Ръководител на Българския земеделски народен съюз, министър–председател на България (1919–1923); свален с преврат на 9.VI.1923 г. и убит.«  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)
  3. ^ „Большая Советская Энциклопедия (цитаты):Стамболийский Александр Стоименов” (na jeziku: (jezik: ruski)). Pristupljeno 30. 8. 2010. »Стамболийский Александр Стоименов (1.3.1879, Славовица, Пазарджикский округ, — 14.6.1923, там же), болгарский политический и государственный деятель...« 
  4. ^ „Българско Национално Радио: Stranice iz bugarske istorije: Aleksandar Stambolijski staje na čelo vlade u dramatičnom trenutku nove bugarske istorije” (na jeziku: (jezik: srpski)). Pristupljeno 29. 8. 2010. »Aleksandar Stambolijski je jedan od najistaknutijih bugarskih političara, lider Bugarskog zemljoradničkog narodnog saveza (BZNS), narodni poslanik, novinar, ministar javnih zgrada, puteva i komunalnog uređenja, ministar unutrašnjih poslova i rata...« 
  5. ^ Ćorović, Vladimir (2010). Istorija Srba (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Makibook. str. 714 str. ISBN 978-86-87463-10-3. »Kralj Ferdinand, austrijski prijatelj, i dobar deo Bugara s njim, obrnuo se tad ne samo protiv Srba nego i protiv osloboditeljske Rusije. Drugi deo Bugara, s nekoliko uglednih državnika na čelu, nije se slagao s takvom politikom, ali je bio nemoćan da spreči. Ali samo je vođa bugarskih zemljoradnika, Aleksandar Stamboliski, energično dizao svoj glas protiv toga rata i zbog toga bio zatvoren.« 
  6. ^ Pavlova, Veneta. „BNR Radio Bugarska: 90 godina od potpisivanja Nejskog ugovora” (na jeziku: (jezik: srpski)). Pristupljeno 29. 8. 2010. »Stambolijski koji se odlučno i aktivno borio protiv bugarskog učešća na strani Nemačke u ratu, zbog čega je bio bačen u zatvor, posle rata je morao da potpiše Nejski ugovor, sa nadom za mirnu reviziju teških ugovornih uslova«  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)[mrtva veza]
  7. ^ „RTS :: Vremeplov (9.6.2010)” (na jeziku: (jezik: srpski)). Pristupljeno 29. 8. 2010. »1923. - Vojno - fašistički prevrat u Bugarskoj, ubijen predsednik vlade Aleksandar Stambolijski« 
  8. ^ „Na današnji dan (9. jun) - Dogodilo se danas - Novine Toronto” (na jeziku: (jezik: srpski)). Pristupljeno 30. 8. 2010. »- U Bugarskoj je državnim udarom oborena vlada premijera Aleksandra Stamboliskog, lidera Zemljoradničkog narodnog saveza Bugarske. Nekoliko dana posle prevrata, Stamboliski i njegovi saradnici su ubijeni.« 
  9. ^ „wordiq.com: Aleksandar Stamboliyski - Definition” (na jeziku: (jezik: engleski)). Pristupljeno 30. 8. 2010. »During his term in office, Stamboliyski took the unpopular measures of complying with the terms of Bulgaria's surrender. Though popular with the peasants, this antagonized the middle class and military. He was ousted in a military coup on June 9, 1923, and attempted to flee the country, but was captured by rebels and killed.« 
  10. ^ „Александър Стамболийски - опълчилият се на Фердинанд - Actualno.com” (na jeziku: (jezik: bugarski)). Arhivirano iz originala na datum 15. 01. 2011. Pristupljeno 30. 8. 2010. »След военния преврат на 9 юни 1923 г. е свален от власт, заловен и убит по най-жесток начин край с. Славовица.« 
  11. ^ „Vremeplov: Preminuo Jovan Jovanović Zmaj - RADIO-TELEVIZIJA VOJVODINE” (на језику: (језик: српски)). Приступљено 30. 8. 2010. »Petog dana posle profašističkog udara ubijen je premijer Bugarske i vođa Zemljoradničkog narodnog saveza Aleksandar Stamboliski, izuzetno popularan u narodu. Tokom trogodišnje vladavine je sproveo agrarnu i poresku reformu, nacionalizovao neke banke i nastojao da izmeni unutrašnju i spoljnu politiku dinastije Koburg, zalažući se za prijateljstvo sa Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca.« 
  12. ^ „Serving History > topics > Aleksandar Stamboliyski” (na jeziku: (jezik: engleski)). Pristupljeno 29. 8. 2010. »He was a supporter of the idea of a Balkan federation and identified not as a Bulgarian, but as a South Slav.« 
  13. ^ „Vremeplov: Rođen Stanislav Vinaver - RTV” (на језику: (језик: српски)). Приступљено 30. 8. 2010. »Rođen je bugarski državnik Aleksandar Stamboliski, vođa Zemljoradničkog narodnog saveza i predsednik vlade Bugarske od 1920. do 1923. kad je oboren u profašističkom udaru i zatim ubijen. Kao šef vlade stekao je izuzetnu popularnost u narodu, jer je sproveo agrarnu i poresku reformu, nacionalizovao neke banke i nastojao da izmeni politiku dinastije Koburg, između ostalog i zalažući se za prijateljstvo sa Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca.« [мртва веза]
  14. ^ Moser, Charles. „A history of Bulgarian literature 865-1944” (na jeziku: (jezik: engleski)). str. 123. Pristupljeno 30. 8. 2010. »Stambolijski had no choice but to accept the Treaty of Neuilly of 27. November, 1919, by the terms of which Bulgaria ceded part of Macedonia to Serbia, southern Dobrudža to Rumania, and eventually western Trace to Greece.«  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)
  15. ^ a b Roberts, Mary (2005). Spencer Tucker, Priscilla Mary Roberts, ur. World War One (na jeziku: (jezik: engleski)). ABC-CLIO. стр. 1721. ISBN 978-1-85109-879-8. »On 23 March 1923 Stamboliyski signed the convention of Nish with the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (Yugoslavia). With this agreement, Stamboliyski promised to suppress the Internal Macedonian Revolutionary Organization (IMRO), which was then carrying out operations against Yugoslavia from Bulgarian territory. IMRO members as well as other opponents of Stamboliyski's foreign and domestic policies murdered him on 14 June 1923 at his farm in Slavovitsa, cutting off the hand that signed the Nish treaty.« 
  16. ^ Mićić, Srđan (2016). „"Bugarsko poslanstvo u Beogradu protiv vojne intervencije Kraljevine SHS (9-18. jun 1923)". Zbornik Matice srpske za istoriju. 93: 89—103. 

LiteraturaUredi

Spoljašnje vezeUredi