Aleksandra Balmazović
Aleksandra Balmazović (Celje, 3. jun 1976) slovenačka je pozorišna, televizijska i filmska glumica.[1] Najpoznatije uloge igrala je u filmovima Sivi kamion crvene boje, Zadnja večerja, Rezervni delovi. Prvi ulogu ostvarila je u filmu Zadnja večerja iz 2001. godine. Završila je Akademiju umetnosti u Beogradu, u klasi Ivana Bekjareva. Živi na relaciji Beograd-Ljubljana, a pored glume bavi se i filmskom produkcijom.[2] Srpskoj javnosti najpoznatija je po ulozi Suzane u filmu Sivi kamion crvene boje, za koji je dobila Nagradu Carica Teodora na Festivalu glumačkih ostvarenja Filmskih susreta u Nišu 2005. godine[3] i nagradu filmskih kritičara YU Fipresci, za najbolju žensku ulogu, 2005. godine. Iste godine dobila je i nagradu Nagrada Zvezda u usponu na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu.[3] Pored maternjeg slovenačkog, Aleksandra tečno govori srpski, engleski, nemački i italijanski jezik.
Aleksandra Balmazović | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Datum rođenja | 3. jun 1976. | ||||
Mesto rođenja | Celje, SFRJ | ||||
Zanimanje | filmska i pozorišna glumica | ||||
Rad | |||||
Aktivni period | 2001 — danas | ||||
Bitne uloge | Sivi kamion crvene boje, Zadnja večerja, Rezervni delovi | ||||
Veza do IMDb-a | |||||
|
Biografija uredi
Rođena je u Celju, od oca Srbina i majke Hrvatice. Tamo je odrasla tokom kasnih sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Zbog neslovenačkog prezimena imala je, zajedno sa roditeljima, frustrirajuće opaske tokom pohađanja gimnazije (Rat u Jugoslaviji). Srpski jezik naučila je u Beogradu, gde je živeo otac. Nakon više neuspešnih pokušaja da upiše ljubljanski AGRFT (Akademija za gledališče, radio, film in televizijo), kao i zagrebački ADU (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu), upisala je Akademiju umetnosti u Beogradu. Diplomirala je 1999., godine pod mentorstvom Ivana Bekjareva.[4] Kao slobodan umetnik živi u Ljubljani.
Filmografija uredi
God. | Naziv | Uloga |
---|---|---|
2000-e | ||
2001. | Zadnja večerja | Magdalena |
2001. | Porodično blago | studentkinja |
2002. | Amir | Slađana |
2003. | Rezervni delovi | Anđela |
2004. | Sivi kamion crvene boje | Suzana |
2004. | Co/Ma | Susi |
2005. | 46 minuta | Ema |
2009. | Wohin mit Vater? | Julija |
2010-e | ||
2010. | Pisma iz Egipta | Irena |
2010. | Racheengel - Ein eiskalter Plan | Matilda |
2010. | Krevet za sve | ruska dama |
2011. | Adel Dich | Irina |
2011. | Duh babe Ilonke | Aska |
2011. | Stanje šoka | Jana Zmazek |
2015. | Ena zlahtna štorija | prof. Dr. Tatjana Selimović |
2015. | Julija i Alfa Romeo | Irina |
2015. | Lazar | Divna |
2016. | Čežnja | |
2016. | Ita Rina, a Film Star Who Declined an Invitation to Hollywood | narator |
2016. | Hrepenenje | Vita |
2017. | Niko | žena |
2018. | Koreni | Živana |
2019. | Vsi proti vsem | Petra |
2019−2020. | Junaci našeg doba | Muzićeva sekretarica |
2020-e | ||
2020. | Srečno samski | Vida |
2021. | Slučaj porodice Bošković | Antonija |
2021. | Beležnica profesora Miškovića | |
2022. | Usekovanje | |
2023. | Budi Bog s nama |
Reference uredi
- ^ Aleksandra Balzamović na IMDb-u
- ^ „ALEKSANDRA BALMAZOVIĆ NEKAD I SAD: Suzana iz filma Sivi kamion crvene boje”. Pressonline.rs. Pristupljeno 1. 12. 2016.
- ^ a b Aleksandra Balzamović - biografija
- ^ „"V Srbiji je nastal mali Hollywood"”. rtvslo.si. Pristupljeno 12. 12. 2020.
Spoljašnje veze uredi
- aleksandrabalmazovic.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. oktobar 2021)