Altruizam (lat. alter — drugi) jest nesebična briga za dobrobit drugih. Termin označava životni stav koji uključuje nesebičnost, naklonost, ljubav prema drugome i spremnost da mu se pomogne, po cenu lične štete i žrtve, bez ikakve naknade ili spoljašnje nagrade.[1] To je ono ponašanje koje se obično opisuje kao „nesebično“ jer su interesi drugih stavljeni iznad vlastitih interesa. Altruistični postupci su svesni i sadrže nameru da se nekome pomogne i zahtevaju određeno žrtvovanje i odricanje. Stoga bi, prema ovom određenju, altruističko ponašanje bilo jedna određena vrsta prosocijalnog (za društvo) ponašanja.

Altruizam
Davanje milostinje siromašnima često se smatra altruističkom radnjom.

Reč „altruizam” je popularizovao (i verovatno skovao) francuski filozof Ogist Kont na francuskom, kao altruisme, za antonim egoizma.[2][3] On je tu reč izveo iz italijanskog altrui, što je pak izvedeno iz latinskog alteri, što znači „drugi ljudi” ili „neko drugi”.[4]

Altruizam u biološkim opservacijama u terenskim populacijama dnevnih organizama je individua koja vrši radnju koja ih košta (na primer, zadovoljstvo i kvalitet života, vreme, verovatnoća preživljavanja ili razmnožavanja), ali koristi, direktno ili indirektno, drugoj individui, bez očekivanja reciprociteta ili naknade za tu radnju. Stajnberg predlaže definiciju altruizma u kliničkom okruženju, to jest „namerne i dobrovoljne radnje koje imaju za cilj da poboljšaju dobrobit druge osobe u odsustvu bilo kakvih spoljnih nagrada“.[5] U izvesnom smislu, suprotnost altruizma je inat; opaka radnja koja šteti drugome bez lične koristi.

Naučna gledišta uredi

Antropologija uredi

Esej Marsela Mausa Poklon sadrži odlomak pod nazivom „Beleška o milostinji“. Ova beleška opisuje evoluciju pojma milostinje (i po implikaciji altruizma) od pojma žrtve. U njemu on piše:

Milostinja je plod moralnog shvatanja dara i sreće s jedne strane, i pojma žrtve, s druge strane. Velikodušnost je obaveza, jer Nemesis osvećuje siromahe i bogove zbog viška sreće i bogatstva određenih ljudi koji bi se toga trebali osloboditi. Ovo je drevni moral dara, koji je postao načelo pravde. Bogovi i duhovi prihvataju da deo bogatstva i sreće koji im je ponuđen i do sada uništen beskorisnim žrtvama treba da služi siromašnima i deci.

Evoluciona objašnjenja uredi

 
Davanje milostinje prosjačkoj deci

U nauci etologija (proučavanju ponašanja životinja), i uopštenije u proučavanju društvene evolucije, altruizam se odnosi na ponašanje pojedinca koje povećava sposobnost drugog pojedinca, a smanjuje sposobnost dobrotvora.[6] U evolucionoj psihologiji ovo se može primeniti na širok spektar ljudskih ponašanja, kao što su dobročinstvo, hitna pomoć, pomoć koalicionim partnerima, bakšiš, pokloni udvaranja, proizvodnja javnih dobara i ekologija.[7]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Ivan Vidanović, Rečnik socijalnog rada
  2. ^ „altruism (n .)”. Online Etymology Dictionary. Douglas Harper. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  3. ^ Teske, Nathan (2009). Political Activists in America: The Identity Construction Model of Political Participation. University Park, Pa.: Pennsylvania State University Press. str. 101. ISBN 9780271035468. 
  4. ^ Ciciloni, Ferdinando (1825). A Grammar of the Italian Language. London: John Murray. str. 64. 
  5. ^ Steinberg, David (2010). „Altruism in medicine: its definition, nature, and dilemmas”. Cambridge Quarterly of Healthcare Ethics. 19 (2): 249—57. PMID 20226108. S2CID 30534335. doi:10.1017/s0963180109990521. 
  6. ^ Bell, Graham (2008). Selection: the mechanism of evolution . Oxford: Oxford University Press. str. 367–368. ISBN 978-0-19-856972-5. 
  7. ^ Pat Barcaly. The evolution of charitable behaviour and the power of reputation. In Roberts, S. C. (2011). Roberts, S. Craig, ur. Applied Evolutionary Psychology. Oxford University Press. ISBN 9780199586073. doi:10.1093/acprof:oso/9780199586073.001.0001. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi