Ami Bue (nem. Ami Boué; Hamburg, 16. mart 1794Beč, 21. novembar 1881), bio je austrougarski lekar, putopisac, geolog i geograf, nemačkog porekla, koji je odrastao i školovao se u Nemačkoj, a zatim u Ženevi, Parizu i Edinburgu.[1]

Ami Bue
Portret Ami Bue
Lični podaci
Datum rođenja(1794-03-16)16. mart 1794.
Mesto rođenjaHamburg, Nemačka
Datum smrti21. novembar 1881.(1881-11-21) (87 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrougarska
PrebivališteAustrougarska
Naučni rad
PoljeGeologija, Geografija
InstitucijaKraljevska akademije nauka u Beču
NagradeVolastonova medalja

Kao student medicine na univerzitetu u Edinburgu, upoznao se sa Robertom Džejmsonom, koji ga je svojim predavanjima iz geologije i mineralogija toliko zainterisovao, da je Bue odlučio da prekine studije medicine i dalje svoje školovanje i život posveti putovanjima i izučavanju geologije i geografije.[2]

Danas je Ami u naučnoj javnosti poznat ne samo kao pionir austrijske geologije, već i kao jedan od začetnika uspostavljanja i održavanja međunarodnih i nacionalnih geološke odnosa.

Život i karijera uredi

Ami Bue je rođen u Hamburgu, Nemačka 16. mart 1794. u bogatoj porodici Hugenota ili kalvinista (francuskih protestanta, pripadnika Protestantske reformističke crkve Francuske), od oca Anrija (Henri Boué 1767—1848), i majke Suzane (Suzanne de Chapeaurouge, 1772—1804). Svoje školovanje započeo je prvo u rodnom Hamburgu a zatim nastavio u Ženevi.

Bue je još tokom studija započeo geološka istraživanja po raznim delovima Škotske i Hebridima. Po završetku studija 1817. naselio se u Parizu.

Tokom 1841. Bue se nastanio i svoj život i delo nastavio u Beču, u kome je uzeo i austrijsko državljansvo.[3]

Delo uredi

Ami Bue je 1820. u svom delu Essai géologique sur l'Ecosse objavio rezultate geoloških istraživanja vulkanskih stena, u kojim je po prvi put, ove stene opisao na na poseban i vrlo metodičan način.

U cilju sveobuhvatnih istraživanja Bue je sproveo brojna studijska putovanja po Nemačkoj, Austriji i Južnoj Evropi, u toku kojih je proučavao raznolike geološke formacije, i na taj način bio pionir geoloških istraživanja na ovim prostorima.

Bio je i jedan od osnivača Francuskog geološkog društva (Société Géologique de France) 1830., i jedan od njegovih predsednika 1835.

 
Ami Bue — etnografska karta Balkana iz 1847.

Carska Akademija nauka iz Beča objavila je njegove najvažnije radove iz oblasti geologije balkanskih zemalja, iz perioda od 1859. do 1870. godine.

Bue je lično objavio veći broj značajnih putopisa i naučnih dela iz oblasti geologije i geografije;

  • Memoare iz geologije i paleontologije Mémoires géologiques et paléontologiques (u Parizu, 1832)
  • Naučnu studiju La Turquie d'Europe (u Parizu, 1840), u kojoj je izneo sopstvena geografska, geološka i prirodoslovna zapažanja sa putovanja po tadašnjim turskim zemljama na jugu Evrope. U ovoj studiji Ami je obradio delove Bosne, Srbije, Crne Gore, Albanije, Makedonije, Bugarske i Grčke, i to ne samo sa geološkog, već i sa geografskog, prirodoslovnog (flora i fauna) etnografskog, privrednog i istorijskog stanovišta.
  • Etnografska karta Balkana iz 1847.
  • Etnografsku kartu turskih zemalja Balkanskog poluostrva iz 1849. Ovo je bila prva objavljena karta te vrste.
  • Sur l'établissement de bonnes routes et surtout de chemins de fer dans la Turquie d'Europe, (1852)
  • Essai géologique sur l'Écosse (1820)
  • Synoptische darstellung der die erdrinde ausmachenden formazionen, so wie der wichtigsten, ihnen untergeordneten, massen (1827)
  • Autobiographie du Docteur médécin Ami Boué, né à Hambourg le 16 mars 1794 et mort comme autrichien à Vienne. (1879)
  • Über die türkischen Eisenbahnen und ihre grosse volkswirthschaftliche Wichtigkeit:besonders einiges für Österreich und Ungarn/von A. Boué (1877).
  • Mémoires géologiques et paléontologiques, pub. par A. Boué ... t. I. Avec quatre planches. (1832)
  • Recueil d'itinʹeraires dans la Turquie d'Europe : détails gʹeographiques, topographiques et statistiques sous cet empire (1854)
  • Guide du géologue-voyageur, sur le modèle de l'Agenda geognostica de M. Léonhard/par Ami Boué. by Boué, Leonhard, Karl Cäsar von, 1779-1862. Agenda geognostica (1835)
  • Die europäische Türkei. Von Ami Boué. (La Turquie d'Europe par A. Boué. Paris, 1840) Deutsch hrsg. von der Boué-stiftungs-commission der Kais. akademie der...by Boué, Ami, 1794-1881. Kaiserl. Akademie der Wissenschaften in Wien. Mathematische-Naturwissenschaftliche Klasse. Kommission für die Boué-stiftung (1889).

Bibliografija uredi

 
Naslovna strana jedne od Amievih knjiga
  • Boue, A. Entdeckung einiger Leithakalk-Petrafakten in den obersten Schichten der Kalkdolomit-Brekzien Gainfahrns. Sber., 46, Wien (1863). str. 41–42
  • Boue, A. Über das Zusammentreffen fossiler Überbleibsel aus mehreren Klassen der organischen Natur. Sber., 52, Wien (1866). str. 580–590
  • Die europäische Türkei. 2 Bände. Neudruck der Ausgabe Wien 1889. Mit einem Geleitwort von Peter Boué und einem Nachwort von Wolfgang Geier. Wagener Edition, Melle. 2008. ISBN 978-3-937283-13-5..
  • Boue, A. (1836). Resultats de la premiere tourneedans le nord et le centre de la Turque faite en partie en compagnie de m. m de montalembert et viquesnel. Bull, de la Soc. Geol. de France, Paris.
  • Boue, A. (1840). Esquise geologiquede la Turquie D´Europe, Paris
  • Boue, A. (1870). Minerallogisch. Geognostisches detail uner einige mainer reiserouten in den Europaschen Turkie. Sitzungsber. D.K.K. Akademie, 61, 2-3, Wien.

Priznanja uredi

  • Naučna nagrada za geologiju, Volstonova medalja (Wollaston Medal) osnovana 1831., kao najviše priznanje koje dodeljuje Geološko društvo u Londonu (Geological Society of London), dodeljena je Bue 1847. godine.
  • U znak priznanja za doprinos nauci u oblasti geologije, geografije i etnografije, po njemu danas ulice u Beču, Budimpešti i Sofiji nose njegovo ime.

Izvori uredi

  1. ^ Boué, Ami, Autobiographie du Docteur médécin Ami Boué, né à Hambourg le 16 mars 1794 et mort comme autrichien à Vienne. Vienne : Imprimé chez F. Ullrich. 1879. str. 172.
  2. ^ Myriam COHEN, BOUÉ AMI - (1794-1881), Encyclopædia Universalis [en ligne], consulté le 8 octobre 2014. URL : [1]
  3. ^ Delbarre, Pierre. Le guide du voyageur à Poitiers et dans le département de la Vienne. Poitiers, Druinaud, 1881. Physical Description:p. 228.

Spoljašnje veze uredi