Analiza

процес примене аналитичких метода на постојеће податке одређеног типа, разбијање сложене теме или супстанце на мање делове како би се стек

Analiza (grčki ανάλυση, iz starogrčkog glagola ἀναλύειν, analyein – rastvoriti) je proces „rastvaranja“ koncepta, propozicije, misli, lingvističkog sistema, kao i bilo koje postavke, na „krajnje“ ili jednostavnije sastavne delove.[1]

Adrean Von Ostad

Zavisno od naučne grane se primenjuju različite analitičke metode.

Hemijska analiza, se recimo bavi, identifikovanjem hemijskih elemenata ili rastvora hemijskim ili fizičkim metodama. Pri tome se razlikuju kvalitativna ("Koji hemijski elementi?") i kvantitativna analiza ("Koliko ima određenog hemijskog elementa?").

Većina naučnih grana (npr. socijalne i ekonomske nauke, informatika, itd.) za analizu primenjuju određene statističke alate. Analiza podataka odgovara fazi identifikacije i interpretacije sakupljenih podataka. Više podataka može da se kombinuje u pokazatelje koji ukazuju na stanje neke pojave sa ciljem ispitivanja uzroka koji su do tog stanja doveli. Klasifikacija pojava na osnovu vrednosti dobijenih pokazatelja je cilj komparativne analize.

Analitička faza je potreban korak pri rešavanju problema ili poboljšavanju situacije.

Jedan od problema analitičkog pristupa u naukama kao i u filozofiji, je taj što on podrazumeva da se samom analizom stanje stvari koje se analiziraju ne menja. Sa ovim problemom se češće može susresti u logici i filozofiji nego u empirijskim naukama, ali i u naučnoj praksi se javlja, kao na primer u kvantnoj fizici.

Mnogi filozofi osporavaju univerzalnu mogućnost primene analize jer, po njima, njena doslovna upotreba pri pokušaju rešavanja većine filozofskih problema dovodi do apsurda. Ovi filozofi su uglavnom pripadnici pravaca direktno suprotstavljenih tzv. analitičkoj filozofiji.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 23. ISBN 86-19-00635-5. 

Spoljašnje veze uredi