Angelologija je naučna disciplina teologije koja proučava anđele, i kao takva postoji u različitim religijama i verovanjima. Tako se posebno izučava judejska, hrišćanska i islamska angelologija.

Judejska angelologija uredi

Anđeli su u judaizmu predstavljani kao duhovna i bestelesna bića koja ne jedu i ne piju, ne rađaju se i ne umiru. Oni uzimaju učešća u osobinama Boga, čije carstvo oni obrazuju i koga su vesnici. Njihov broj je beskonačan. Pred ljudima se pojavljuju u ljudskom obličju i tada imaju svetle bele haljine. Funkcija anđela je da bude opunomoćeni predstavnik druge ličnosti (Post 32, 6; Sud 9, 31; 2 Bar 6, 32) ili je Božiji poslanik, odnosno „anđeo Jahveov“ (Ag 1, 13; Is 63, 9; 45, 12; Mal 3, 1).

U starom zavetu izraz anđeo označava prenosioca poruke, bez pravljenja razlike da li se pri tome radi o ljudskom ili neljudskom biću. Kada se radi o čoveku, onda se misli na prenosioca poruke, dok nadzemaljski anđeo može izvršavati i neke druge delatnosti. Pošto se anđeo u starom zavetu pojavljuje u ljudskom obliku i može biti zamenjen i sa ljudima, akcenat leži više na funkciji nego na njegovom nebeskom biću.

Iz mnoštva anđela izdvajaju se pojedini anđeli anđela koji su posebno naglašeni. U pitanju je sedam redova kao što je navedeno u 1 Enoh 61, 10: heruvimi, serafimi, ofanimi, anđeli sile (ili prvi), vlasti, izabrani, i moći. I u 2 Enoh (= slov. Enoh) 20 nabraju se anđelski redovi: arhanđeli, sile, vlasti, prvi, moći, heruvimi, serafimi, prestoli, ofanimi.

Potpuno se drugačije imenuju anđelski redovi u knjizi Jubileji. U Jub 1, 27, 29 spominje se „anđeo lica“, kao u Zav Levi 3, 18 i Zav Juda 25, a u Jub 2, 2, 8; 15, 27; 31, 14 navode se anđeli „svetlosti“ i „anđeo moći“, koji je i anđeo smrti i pratilac duše (Zav Asir 6; Zav Benijam 6), i koji prati Enoha na njegovom putu kroz nebeske svetove.

Postoji i grupa od šest ili sedam anđela odnosno arhanđela (Tov 12, 15) među kojima je Rafailo, jedan od sedmorice anđela koji ima pristup kod Svetoga. U etiop. Enohu imenuju se šest anđela stražara: Uriilo, Rafailo, Raguilo, Sarakiilo (u kasnijoj judeskoj tradiciji Cidkiilo ili Cadukiilo), Gavrilo i Mihailo. U grčkom tekstu se kao sedmi navodi i Remailo. To je verovatno isti arhanđel koji se i u 1 Enoh 90, 21 spominje pod imenu Jeremiilo.

Hrišćanska angelologija uredi

U hrišćanskoj angeologiji anđeli su stvoreni pre ičega drugog, a sami nisu ničega stvoritelji. Anđeli su po prirodi božanski duhovi, drugostepene svetlosti, neveštastveni plamen ognjeni, hitropokretni umovi. Oni su slovesni, samovlasni (imaju slobodnu volju da sami odlučuju), po blagodati Božijoj su besmrtni, tromi su na zlo ali ne i sasvim nepokretni. Razlikuju se po slavi, dostojanstvu i službi.

Anđeli su stvoreni višim od ljudi (Ps 8, 6) i nemaju tela ni telesnih strasti. Telesno nisu ograničeni, ne poprimaju oblik po zakonima sveta, nisu sputani tvarju i tvarnim predmetima, nisu podložni zemaljskim zakonima vremena i prostora, ali jesu prostorno i vremenski ograničeni, jer im je potrebno kretanje i vreme (iako kratko) da sa jednog mesta dođu na drugo. Nazivaju se bestelesnim, jer nemaju telo kao ljudi, odnosno imaju tanana „vazdušasta“ (eterna) tela. Nazivaju se neveštastvenim (netvarnim) pošto je njihova priroda mnogo istančanija od grubog čovečjeg tela i srodna je čovečijoj duši. Ljudima se javljaju uvek u obličju svojih tela, mada, kako govori Jovan Damaskin, ne onakvi kakvi jesu, u punom i zastrašujućem bleštavilu, već u ljudima prilagođenom sjaju, a takođe mogu poprimiti oblik kakav Bog zaželi od njih, npr. čoveka, oblaka ili ognjenog/svetlonosnog stuba.

Prema crkvenom predanju, anđeli se dele na tri hijerarhije: višu, srednju i nižu, a svaka hijerarhija se dalje deli na tri čina[traži se izvor].

'Viša:':

  • Serafimi su četvoro - odnosno šestokrilati simboli svetlosti, žar Božije vatre (Jezek. 1,5, Isa. 6, 1), raspaljuju ognjenu ljubav prema Bogu i najbliži su Bogu
  • Heruvimi prosvećuju premudrošću i bogopoznanjem, čuvari su raja (Post 3, 24)
  • Prestoli su razumni i po blagodati bogonosni, izlivaju silu pravosuđa na prestole zemaljskih sudija i vladara (Kol, 16)


Srednja:

  • Gospodstva gospodare nižim činovima, daju silu i mudrost, uče druge da vladaju voljom i osećanjima
  • Sile sprovode nepokolebivo volju Božiju, daju silu čudotvorstva
  • Vlasti predstavljaju neuništavajućivu harmoniju, krote demone, odbijaju iskušenja

Niža:

  • Načela načeluju nižim anđelskim činovima, brinu za narode i svetovni sud
  • Arhanđeli blagoveste, prorokuju, ukrepljuju veru
  • Anđeli su anđeli čuvari, vojska nebeska (Jov 19,12, Ps 103, 21), duhovi (Otkr 1, 4), javljaju manje tajne i namere Božije, podstiču na vrlinu, stoje ljudima najbliže


Samo najviši čin prima svetlost i poznanje od samog Boga, a svi niži činovi se prosvećuju i primaju tajne od viših činova. Oni za svetlošću i poznanjem Božjim čeznu, pa Bog čoveku otkriva svoje tajne preko njih, ne zato što su mu oni neophodni, već zato što u to „anđeli žele zaviriti“ (1. Pt 1, 12). Ne treba im ni jezik ni sluh, nego bez izgovorene reči predaju jedan drugome vlastite misli i odluke. Oni uvek čine samo jedno: služe Bogu i njegovoj tvorevini.

Oni se svi zajedno nazivaju anđelima (vesnicima), zato što svi služeći Bogu učestvuju u ljudskom spasenju; mada to nije njihova jedina služba. Serafimi se kao najviši i Bogu najbliži čin nazivaju arhanđelima (tj. „nadanđelima"). Ima sedam arhanđela. Prvi među arhanđelima je Mihailo, ime mu znači „onaj koji je kao Bog“. Drugi je Gavrilo, „sila Božija“, treći Rafailo ili „isceljenje Božije“. Četvrti među arhanđelima je Urilo ili „Božanska svetlost“, Peti je Salatailo, „vrhovni služitelj molitava“, šesti Egudilo, „hvala Božija“, i sedmi Varahilo, „delitelj blagoslova“. Ponekad se pominje kao osmi arhanđel i Jeremilo, „veličina Božija“.

Sveto Pisma po imenu pominje osmoricu anđela. To su:

  • Mihail - onaj ko je kao Bog ili ko je ravan Bogu. Sv. Mihail izobražava se još od prvih vremena hrišćanskih kao vojvoda, koji u desnoj ruci drži koplje, kojim popire Lucifera, Satanu, a u levoj palmovu zelenu grančicu. Arhangel Mihail smatra se naročitom čuvarem vere pravoslavne i borcem protiv jeresi verskih.
  • Gavril znači - muž Božji, ili krepost Božja. On je blagovestitelj tajni Božjih, naročito tajne bogovaploćenja, i svih ostalih tajni, koje s onom stoje u vezi. Izobražava se: u desnoj ruci drži fenjer sa zapaljenom svećom unutra, a u levoj ogledalo od zelenog kamena jaspisa. Ogledalo označava premudrost Božju, kao tajnu skrivenu.
  • Rafail znači - isceljenje Božje, ili Bog iscelitelj (Tov. 3,17:12,15). Izobražava se: desnom rukom vodi toviju, koji nosi ribu uhvaćenu u Tigru, a u levoj drži alabastar lekarski.
  • Uril - oganj ili svetlost Božja (III Jezra 3,1;5,20). Izobražava se: desnom rukom drži mač protiv Persijanca, a u levoj plamen ognjeni.
  • Salatail znači molitvenik Božji (III Jezra 5,16). Izobražava se sa licem i očima pognutim, a ruke držeći na prsima kao na molitvi.
  • Jegudil - slavitelj Boga. Izobražava se: u desnoj ruci drži venac zlatan, a u levoj trostruk bič.
  • Varahil - blagoslov Božji. Izobražava se: nosi u nedrima ruže bele.
  • Jeremil - uzvišenje Božje (III Jezra 4,36). Poštuje se kao podsticatelj i pobuditelj uzvišenih pomisli, koje čoveka uzdižu k Bogu.

Islamska angelologija uredi

Anđeo se u islamu naziva melek (arapski: الملك, al-malak). Meleki su, prema islamskom verovanju, časna stvorenja koja je Bog (arap: Alah) stvorio od svetlosti (arap: nur) da bi vršili njegovu volju. Poređani su u hijerarhiju na čijem vrhu se nalaze:

  • Džibril (Gavrilo) zadužen za dostavljanje Božje objave izabranim verovesnicima i poslanicima;
  • Mikail (Mihailo) je zadužen za kišu i biljke;
  • Israfil (Rafail) čije će duvanje uništiti kreaciju na kraju vremena;
  • Malik, čuvar Vatre.

U nekim predanjima se navodi da je ime meleka smrti Azrail, ali ovo ime se ne nalazi u Kuranu niti u verodostojnom sunnetu.


Za razliku od čoveka meleki ne poseduju slobodnu volju. Zato, iako bliži Bogu, nisu superiorni u odnosu na čoveka u savršenstvu njegove urođene prirode (fitrah), jer čovek može istinski spoznati Boga, dok meleki to ne mogu.