Andijski jezik je jedan od jezika koji pripada grupu sjeveroistočnih kavkaskih jezika koji pripada Avar-andijskoj podgrupi jezika koju govori oko 5.800 etničkih pripadnika Andijaca koji su dobijeni 2010. godine, i to u regionu Botlihca u Dagestanu. Jezik se govori u selima Andijaca (duž rijeke Andi-Koisu)[3], kao i mjesta Gunha, Gagatl, Ashali, Rikvani, Cvanko, Zilo i Kvankidatl.[4]

Avarski jezik
kъIavannab micci qwavannab micci[1]
Region Rusija
Broj govornika
5.800[2] (2010)
Jezički kodovi
ISO 639-3ani

Karakteristike uredi

Postoje četiri glavna dijalekta: Munin, Rikvani, Kvankidatl i Gagatl, koji izgledaju prilično divergentno. Međutim, dijalekti se mogu razlikovati između sela: „gornja grupa” koristi andi, Gagatl, Rikvani i Zilo dijalekte (na ovim prostorima Andi i Zilo dijalektki smatraju sopstvenim dijalektima), dok „donja grupa” sadrži Munin i Kvankidatl dijalekte. U gornjoj grupi nema ugrađenog zvuka kьI.[4]

Iako Andi obično nema pisani jezik, postojali su pokušaji pisanja jezika pomoću ruskog ćiriličnog pisma. Govornici andijaca uglavnom koriste avarski ili ruski jezik kao svoje književne jezike.[2]

Andi ima 7 različitih lokalnih naziva za riječi: „iznutra” koji se mjenja u jednini (-la/-a) i množini (-hъi), „u kući” (gьakъu-la) „u kućama” (gьakъoba-hъi). Broj kategorija se izražava kroz izostavljanje određenih glasova: „Otac je našao brata” (imuvo vocci v-uson), a množina bi glasila (imuvo voccul v-oson) - „Otac je našao braću ”. U selu Andijaca, postoji razlika između govora muškaraca i žena, pa tako muškarac bi rekao, na primjer: din („Ja”), min je u prevodu „Ti”, gьekIa je u prevodu „osoba”. Međutim, kada su u pitanju žene to bi izgledalo ovako: den („Ja”), men („Ti”), a gьekIva („osoba”).[4]

Pravopis uredi

Andijski jezik sadrži 43 konsonanta (suglasnik) i to:

  • 5 usnenih suglasnika: (b - p - p' - v - m);
  • 10 zubnih suglasnika: (d - t - t' - ts' - ts': - ts - z - s - s: - n);
  • 9 alveolarnih suglasnika: (dž - .č - .č: - č - č: - ž - š - š: - r);
  • 7 velarnih suglasnika: (g - ķ - ķ: - k - k: - x – j);
  • 6 resičnih (uvularnih) suglasnika: (q' – q': - q - ġ - ҳ - ҳ:)
  • 2 laringealna suglasnika: (ъ – h).

Takođe, andijski jezik sadrži i 5 vokala: a - e (é) - i - o - u (ou).

Reference uredi

  1. ^ Kolga, Margus; Tõnurist, Igor; Vaba, Lembit; Viikberg, Jüri (1993). „The Andis”. The Red Book of the Peoples of the Russian Empire. 
  2. ^ a b „Andis”. 
  3. ^ The peoples of the Red Book: Akhvakhs
  4. ^ a b v „Andijskij Yazyk”.