Andrej Dmitrijevič Saharov (rus. Андре́й Дми́триевич Са́харов; Moskva, 21. maj 1921Moskva, 14. decembar 1989) je bio poznati sovjetski nuklearni fizičar, disident i borac za ljudska prava.[1] Poznat je kao jedan od tvoraca sovjetske hidrogenske bombe, a potom i najjačeg oružja ikada proizvedenog — sovjetske Car bombe.

Andrej Saharov
Lični podaci
Puno imeAndrej Dmitrijevič Saharov
Datum rođenja(1921-05-21)21. maj 1921.
Mesto rođenjaMoskva, RSFSR
Datum smrti14. decembar 1989.(1989-12-14) (68 god.)
Mesto smrtiMoskva, Sovjetski Savez
ObrazovanjeMoskovski državni univerzitet Lomonosov
Zvanični veb-sajt
www.sakharov.space

Krajem 1960-ih je počeo da kritikuje sovjetsku službenu politiku, pa se povezao sa borcima za ljudska prava. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1975. godine, ali je nije mogao preuzeti.[2] Godine 1980. uhapšen je i smešten u interni egzil u Gorki, odakle je pušten 1986. godine po naređenju Mihaila Gorbačova.

Njemu u čast je 1985. godine osnovana nagrada Saharov, Evropskog parlamenta za ljude i organizacije posvećene radu na ljudskim pravima i slobodama. Dodeljuje se jednom godišnje. Inicijator je osnivanja „Memorijala“ 1988. godine.[3]

Bibliografija uredi

Knjige uredi

Članci i intervjui uredi

Reference uredi

  1. ^ „Sakharov Human Rights Prize 25th anniversary marked in US”. Voice of America. 15. 1. 2014. 
  2. ^ „Andrey Sakharov | Biography, Nobel Prize, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2023-12-13. Pristupljeno 2024-01-28. 
  3. ^ „Andrei Sakharov: Soviet Physics, Nuclear Weapons and Human Rights”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2015. g. Pristupljeno 27. 10. 2011. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi