Andrija Hebrang
Andrija Hebrang (Baćevac, kod Virovitice, 21. septembar 1899 — Beograd, 11. jun 1949) hrvatski i jugoslovenski političar, član CK KPJ i ministar u vladi FNRJ.
andrija hebrang | ||||
---|---|---|---|---|
Andrija Hebrang | ||||
Lični podaci | ||||
Datum rođenja | 21. septembar 1899. | |||
Mesto rođenja | Baćevac, kod Virovitice, Austrougarska | |||
Datum smrti | 11. jun 1949.49 god.) ( | |||
Mesto smrti | Beograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija | |||
Porodica | ||||
Supružnik | Olga Kon-Hebrang | |||
Deca | Andrija Hebrang | |||
Delovanje | ||||
Član KPJ od | 1919. | |||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||
U toku NOB | član ZAVNOH-a | |||
sekretar CK KPH | ||||
Period | 1942. - oktobar 1944. | |||
Prethodnik | Vlado Popović | |||
Naslednik | Vladimir Bakarić | |||
Odlikovanja |
mu 1948) |
Biografija
urediRođen je 21. septembra 1899. godine u selu Baćevac, kod Virovitice. Član KPJ je od osnivanja 1919. godine[1]. Godine 1921. tokom služenja vojske u Nišu, osuđen je na šest meseci zatvora, zbog nepoštovanja pretpostavljenih vojnih lica.
Godine 1923. se vratio u Zagreb, ali je tamo vrlo brzo stavljen pod prismotru policije, zbog učestvovanja u demonstracijama i aktivnosti u sindikalnim pokretima. Tih godina, u Zagrebu, upoznaje Josipa Broza Tita. Godine 1928. upućen je u Berlin, na savetovanje jugoslovenskih komunista, ali je na tom putu uhapšen. Osuđen je na tri meseca, ali je posle žalbenog postupka pušten. Nedugo posle toga ponovo je uhapšen i zatvoren zbog ilegalnih aktivnosti. U zatvoru je dočekao uvođenje šestojanuarske diktature, kada je sa svojim saradnicima predat sudu u Beogradu. Na suđenju se Hebrang izjasnio kao komunista iz uverenja, a ne kao član Partije. Zbog komunističke delatnosti osuđen je na 12 godina zatvora[2]. Najpre je bio u zatvoru u Lepoglavi, a potom u Sremskoj Mitrovici, gde je od strane drugova iz Partije proglašen trockistom.
Drugi svetski rat
urediPočetkom 1941. godine izlazi iz zatvora i vraća se u Zagreb, gde u septembru postaje član Operativnog rukovodstva za Hrvatsku. Krajem februara 1942. godine hapsi ga ustaška policija. Prilikom hapšenja je pružio otpor i bio ranjen u glavu (prema nekim izvorima pokušao je samoubistvo). Posle lečenja poslat je u zatvor na Trgu Kulina bana, a potom u logor Stara Gradiška. Nedugo posle prelaska u Staru Gradišku razmenjen je, zajedno sa još 35 partizana, za dvojicu ustaških prvaka koje su partizani zarobili.[1] Reč je o Mirku Vutucu, natporučniku UNS-a, i Karlu Vagneru, upravitelju županjske redarstvene oblasti.
Po izlasku iz zarobljeništva preuzima dužnost političkog sekretara CK KP Hrvatske. Učestvovao je, kao predstavnik Hrvatske, na Prvom zasedanju AVNOJ-a u Bihaću, novembra 1942. godine. Jedan je od osnivača Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske. U svojim nastupima isticao je ZAVNOH kao izraz hrvatske suverenosti i telo nadležno za donošenje svih odluka koje se odnose na Hrvatsku. Oktobra 1944. godine, smenjen je sa funkcije sekretara CK KPH zbog promovisanja autonomaštva KPH naspram KPJ[1].
Posle rata
urediU Privremenoj vladi DFJ imenovan je za ministra industrije, ali je posle godinu dana smenjen i isključen iz CK KPJ, zbog sukoba oko koncepcije državnog razvoja FNRJ[2]. Aprila 1948. godine je stavljen u kućni pritvor, u svojoj kući u Beogradu, a 7. maja je uhapšen i izveden na saslušanje pred partijsku komisiju. Saslušavanje pred partijskom komisijom se odvijalo u jednoj kući u Sremskoj Kamenici. Nakon Petog kongresa KPJ tu se našao i Sreten Žujović, bivši savezni ministar finansija. Kuća je bila dobro čuvana, pred nju su postavljeni stražari i protiv-avionsko oružje.
Partijska komisija je tvrdila da poseduje saznanja o Hebrangovoj saradnji sa ustašama i to kroz navodno potkazivanje zagrebačkih komunista, tokom okupacije, kao i da je bio sovjetski špijun, zbog podrške rezoluciji Informbiroa i odavanja tajni Sovjetskom Savezu. Povodom njegovog hapšenja sovjetski ambasador je protestovao i tražio da njihovi predstavnici budu prisutni prilikom ispitivanja, ali su zahtevi odbijeni.
Hebrang nikada nije priznao krivicu. Zvanično je saopšteno da je 11. juna 1949. godine izvršio samoubistvo, vešanjem o radijator, u beogradskom zatvoru Glavnjača. Službena istraga nikada nije završena, a optužnica protiv njega nikada nije podignuta, niti mu je suđeno.
Odlukom Sabora Republike Hrvatske 1992. godine je politički rehabilitovan i proglašen žrtvom „komunističkog režima“[1].
Otac je hrvatskog lekara i političara Andrije Hebranga.
Reference
uredi- ^ a b v g Lzmk.hbl.hr: HEBRANG, Andrija Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (17. октобар 2013), Приступљено 9. 4. 2013.
- ^ а б Andrija-hebrang.com, Приступљено 9. 4. 2013.
Литература
uredi- Pavlowitch, Stevan K. (2008). Hitler's new disorder: the Second World War in Yugoslavia. Columbia University Press. ISBN 978-0-231-70050-4.
- Milatović, Mile (1952). Slučaj Andrije Hebranga. Beograd: Kultura.COBISS.SR 512667485