Anka Obrenović
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. |
Anka Obrenović Konstantinović (1. april 1821 — 10. jun 1868) je bila član vladajuće porodice Obrenović, ćerka Jevrema Obrenovića i Tomanije. Bila je pisac čiji su prevodi prvi književni radovi neke žene u modernoj, post-otomanskoj Srbiji 1836. godine.[1] Objavila je sa samo 15 godina, 1836. godine u Beogradu knjigu (prevod sa nemačkog) "Nravoučitelne povjesti".[2] Poznata je i kao Anka Pomodarka
Anka Obrenović | |
---|---|
Lični podaci | |
Nadimak | Anka Pomodarka |
Datum rođenja | 1. april 1821. |
Mesto rođenja | Šabac, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 10. jun 1868.47 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kneževina Srbija |
Porodica | |
Supružnik | Aleksandar Konstantinović |
Potomstvo | Katarina Konstantinović |
Roditelji | Jevrem Obrenović Tomanija Obrenović |
Dinastija | Obrenovići |
Knjigu je zavolela zahvaljujući naprednom ocu i njegovoj biblioteci,prvoj u Šapcu. Odškrinula je vrata obrazovanja ženske dece, a po nagovoru vaspitačice Tine Tirol, vodila je dnevnik od 14. decembra 1836. do 5. januara 1838. godine i stvorila prvenac u ženskoj dnevničkoj literaturi.[3]
Bila je isnpiracija za pesmu hrvatskog pesnika Antuna Mihanovića, koji je želeo da se oženi njom kada je imala 16 godina a on 41. U 1860, ona je organizovala jedan od prvih srpskih salona u svom domu u Beogradu.[4]
Ana je bila udata za Aleksandra Konstantinovića sa kojim je imala sina Aleksandra i ćerku Katarinu. U Katarinu Konstantinović je bio zaljubljen knez Srbije Mihailo Obrenović i hteo njom da se oženi. Anka je ubijena zajedno sa Mihailom Obrenovićem na Košutnjaku 1868. godine, dok su njena majka Tomanija i ćerka Katarina preživele ovaj incident. Katarina se kasnije udala za Milivoja Petrovića Blaznavca, pa za Mihaila Bogićevića.
Usled braka sa Natalijom Konstantinović, unukom princeze Anke Obrenović, Mirku Petroviću, princu Crne Gore, je obećana srpska kruna.[5]
Porodično stablo
uredi4. Teodor Mihailović | ||||||||||||||||
2. Jevrem Obrenović | ||||||||||||||||
5. Baba Višnja | ||||||||||||||||
1. Anka Obrenović | ||||||||||||||||
6. Anta Bogićević | ||||||||||||||||
3. Tomanija Bogićević | ||||||||||||||||
Porodica
urediSupružnik
urediime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Aleksandar Konstantinović | 1853. |
Deca (iz braka)
urediime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Aleksandar Konstantinović | 1914. | Milena Opuić | ||
Katarina Konstantinović | 1848. | 1910. | Milivoje Petrović Blaznavac; Mihailo Bogićević |
Dete (ćerka iz vanbračne veze)
urediime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Simeona Lahovari | 1915. | Aleksandru Lahovari |
Galerija
uredi-
Anka Obrenović
-
Anka Obrenović
-
Anka Obrenović Konstantinović
Reference
uredi- ^ Hawkesworth, str. 100–101
- ^ Ana J. Obrenović: "Nravoučitelne povjesti", prevod, Beograd 1836.
- ^ Vojinović, Živana. Šapčanke. Beograd: Orion art. str. br. 7. ISBN 978-86-6389-056-5.
- ^ Vucetic, Radina, The Emancipation of Women in Interwar Belgrade and the Cvijeta Zuzoric Society (an essay, Google)
|format=
zahteva|url=
(pomoć) - ^ Alexander Palace Time Machine
Literatura
uredi- Vojinović, Živana. Šapčanke. Beograd: Orion art. str. br. 7. ISBN 978-86-6389-056-5.