Antimins (lat. ante-mensaumesto trpeze) je liturgijsko platno na kojem su predstavljena stradanja Hristova i polaganje u grob, koje se polaže na časnu trapezu, u oltaru Crkve. Na njemu se vrši Sveta liturgija.

Antimins iz 1692. (manastir Rača).
Srpski antimins iz XVI veka.

Antimins ima deo moštiju svetitelja ili mučenika i nosi potpis mesnog episkopa. Po tradiciji, očuvanoj iz prvih vekova, antimins zamenjuje osvećeni oltar, obavezan za Liturgiju. Kanon 31. Četvrtog vaseljenskog sabora zabranjuje Liturgiju u običnim kućama ili mestima. Takođe, kanon 7. Sedmog vaseljenskog sabora zabranjuje osvećenje Crkve bez moštiju mučenika. Uopšte, mošti mučenika, bilo da su stavljene pod oltarski presto, bilo da su zašivene u antiminsu, predstavljaju nebesku Crkvu na kojoj počiva zemaljska Crkva.

Sveštenik prima antimins od svoga episkopa, čiji potpis garantuje ne samo postojanje evharistijske mesne zajednice, nego i svetog zajedništva koje postoji između njega i sveštenika. Osvećeni antimins apsolutno je potreban za vršenje Tajne Evharistije, mada Pidalion pominje slučaj mučenika Lukijana, antiohijskog sveštenika, koji, budući u tamnici, služi liturgiju na svojim grudima. Teodorit Kirski upotrebljava ruke svoga đakona umesto oltara, a Sveti Jovan Zlatousti ne ustručava se reći da su ruke sveštenika skuplje od oltara (Sveti Jovan Zlatousti, O sveštenstvu, 3).

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi