Aralsko jezero

језеро између Казахстана и Узбекистана

Aralsko jezero (rus. Аральскοе мοре,[1] kaz. Арал теңізі, uzb. Orol dengizi) jeste slano jezero na granici Kazahstana i Uzbekistana.[2] [3]

Aralsko jezero
Aralsko jezero 1985. godine
Koordinate45° S; 60° I / 45° S; 60° I / 45; 60
Zemlje basena Kazahstan
 Uzbekistan
Maks. dužina428 km km
Aralsko jezero na karti Kazahstana
Aralsko jezero
Aralsko jezero
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi
Istorija smanjivanja Aralskog jezera

Aralsko jezero je ranije bilo znatno veće. Godine 1960. bilo je četvrto jezero na svetu po površini zahvatajući 68.000 km². Međutim, otad je počelo da se smanjuje zbog smanjenog dotoka koji su uzrokovani hidrogeološkim radovima na rekama pritokama Amu Darji i Sir Darji.[3] Od četrdesetih godina 20. veka, vode tih reka se upotrebljavaju za navodnjavanje polja pamuka u Kazahstanu i Uzbekistanu. Oko 20 do 60 km³ vode se godišnje izdvoji za navodnjavanje. Zbog toga, nivo jezera opadne za 20 do 60 cm godišnje. Zapremina jezera se od 1960. smanjila za 80%, dok je narasli salinitet, koji iznosi 10,7%,[3] uništio gotovo sve oblike života u jezeru.

Zbog opadanja nivoa jezera promenila se lokalna klima, a mnoge biljne i životinjske vrste su izumrle. To je dovelo do propasti ribarstva i industrijskih grana koje su bile povezane s njim. Nekadašnje luke se danas nalaze i do 50 km od sadašnje obale jezera.

Izuzev južnih obala, jezero je nenaseljeno.[3]

Od 1989. jezero je podeljeno na Malo more na severu i Veliko more na jugu. Godine 2007. Veliko more se podelilo na dva dela. Ako se ništa ne preduzme, južni deo jezera bi mogao nestati do 2025. godine. S izgradnjom brane na severu naglo je porastao nivo vode u Malome moru (dosad sa 30 na 38 metara, a predviđa se 42). Zasad je Kazahstan zainteresovan za mere spasavanja svog dela Aralskog jezera pomoću kredita Svetske banke, dok Uzbekistan smatra da je proizvodnja pamuka mnogo značajnija. Neki od predloženih projekata za regeneraciju Aralskog jezera jesu sprovođenje vode iz Kaspijskog jezera ili skretanje sibirskih reka k Aralu.

Formiranje uredi

Reka Amu Darja se do holocena ulivala u Kaspijsko more Uzbojskim kanalom. Geograf Nik Midlton veruje da do tada nije počela da se uliva u Aralsko more.[4][5]

Ekologija uredi

 
The Syr Darya sturgeon (Pseudoscaphirhynchus fedtschenkoi) was a primitive species of fish possibly driven to extinction by the shrinkage of the Aral Sea.
 
The Ukrainian stickleback (Pungitius platygaster) was the only native species of the Aral Sea to survive its reduction and salinization.

Domaće ribe uredi

Uprkos svojoj nekadašnjoj ogromnoj veličini, Aralsko more je imalo relativno nizak autohtoni biodiverzitet. Međutim, sliv Aralskog mora imao je izuzetan niz endemskih podvrsta riba (kao i tri endemske vrste jesetri). Većina njih i dalje preživljava u Severnom Aralskom moru, ali neke, kao što su jesetre, su desetkovane ili čak dovedene do izumiranja zbog smanjenja jezera. Autohtone riblje vrste jezera obuhvatale su brodsku jesetru (Acipenser nudiventris), sve tri vrste Pseudoscaphirhynchus jesetre, arska pastrmka (Salmo trutta aralensis), severna štuka (Esox lucius), jaz (Leuciscus idus oxianus), bucov (Aspius aspius iblioides) i crvenperka (Scardinius erythropthalmus), turkestanska mrena (Luciobarbus capito conocephalus), aralna mrena (L. brachycephalus brachycephalus), obična deverika (Abramis brama orientalis), belooka deverika (Ballerus sapa aralensis), pegunica (Chalcalburnus chalcoides aralensis), sabljarka (Pelecus cultratus), karaš (Carassius carassius gibelio), šaran (Cyprinus carpio aralensis), velški som (Silurus glanis), ukrajinski štapić (Pungitius platygaster aralensis), smuđ (Sander lucioperca), evropski smuđ (Perca fluviatilis), i balavac (Gymnocephalus cernuus). Sve ove ribe, osim štapića, živele su anadramnim ili poluanadromnim načinom života.[6][7][8]

Povećanje saliniteta i isušivanje jezera doveli su do lokalnog izumiranja aralne pastrmke, mrene, turkestanske mrene i svih vrsta jesetri, i brane sada blokiraju njihove povratne i migracione puteve; aralska pastrmka i sirdarijska jesetra (Pseudoscaphirhynchus fedtschenkoi) mogu biti izumrle zbog njihovog ograničenog dometa.[7][9] Sve druge autohtone ribe, osim štapića (koji je opstao tokom skupljanja jezera i povećanja saliniteta) su takođe uništene, ali su se vratile u Severno Aralsko more nakon njegovog oporavka od 1990-ih pa nadalje.[6]

Uvedena riba uredi

 
Evropski iverak (Platichthys flesus) je bila morska riba uneta u Aralsko more.
 
Crni šaran (Mylopharyngodon piceus) bio je slatkovodna riba uneta u Aralsko more.

Druge vrste riba koje su tolerantne na so su namerno ili nenamerno uvedene tokom 1960-ih kada su hidroenergetski projekti i projekti navodnjavanja smanjili protok slatke vode i time povećali salinitet. Tu spadaju baltička haringa (Clupea harengus membras), krupna peska (Atherina boyeri caspia), crnoprugasta riba (Syngnatus abaster caspius), kavkaski patuljasti gobi (Knipowitschia caucasica), majmunski gobi (Neogobius fluviatilis), glavoč okruglak (N. melanostomus), sirmanski gobi (N. syrman), velikoglavi gobi (Ponticola kessleri), tubenoza (Proterorchinus marmoratus), beli amur (Ctenopharyngodon idella), beli tolstolobik (Hypophtalmichthys molitrix), tolstolobik sivi (H. nobilis), crni amur (Mylopharyngodon piceus) i severni zmijoglav (Channa argus warpachowski).

Haringa, peščani gavun i gobi su bile prve planktivorne ribe u jezeru, što je dovelo do kolapsa populacije zooplanktona u jezeru. Ovo je zauzvrat izazvalo kolaps populacije haringe i peščanog gavuna od kojih se nijedna vrsta nije oporavila.[6] Sve uvedene vrste, osim šarana, zmijoglave i (moguće) morske igle, preživele su skupljanje jezera i povećanje slanosti, a za to vreme uvedena je evropska iverka (Platichthys flesus) kako bi se oživelo ribarstvo. Istrebljene vrste (osim verovatno morske igle) vratila su se u Severno Aralsko more nakon oporavka. Haringa, morska igla, gobi i iverak opstali su u Južnom Aralskom moru sve dok povećana slanost nije istrebila sve osim gobija.[6]

Reference uredi

  1. ^ „Aral Sea | Definition of Aral Sea in English by Lexico Dictionaries”. Arhivirano iz originala 04. 10. 2018. g. Pristupljeno 18. 08. 2021. 
  2. ^ „Drainage Basin Of The Aral Sea And Other Transboundary Surface Waters In Central Asia” (PDF). United Nations Economic Commission for Europe (UNECE). 2005. Pristupljeno 4. 2. 2016. 
  3. ^ a b v g Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 63. ISBN 86-331-2075-5. 
  4. ^ Middleton, Nick; "The Aral Sea" in Shahgedanova Maria; The Physical Geography of Northern Eurasia; pp. 497-498
  5. ^ Velichko, Andrey and Spasskaya, Irina; "Climatic Change and the Development of Landscapes" in Shahgedanova Maria; The Physical Geography of Northern Eurasia; pp. 48-50
  6. ^ a b v g Aladin, Nikolay Vasilevich; Gontar, Valentina Ivanovna; Zhakova, Ljubov Vasilevna; Plotnikov, Igor Svetozarovich; Smurov, Alexey Olegovich; Rzymski, Piotr; Klimaszyk, Piotr (2019). „The zoocenosis of the Aral Sea: six decades of fast-paced change”. Environmental Science and Pollution Research International. 26 (3): 2228—2237. ISSN 0944-1344. PMC 6338704 . PMID 30484051. doi:10.1007/s11356-018-3807-z. 
  7. ^ a b Nedoluzhko, Artem V.; Sharko, Fedor S.; Tsygankova, Svetlana V.; Boulygina, Eugenia S.; Barmintseva, Anna E.; Krasivskaya, Anna A.; Ibragimova, Amina S.; Gruzdeva, Natalia M.; Rastorguev, Sergey M.; Mugue, Nikolai S. (2020-01-20). „Molecular phylogeny of one extinct and two critically endangered Central Asian sturgeon species (genus Pseudoscaphirhynchus ) based on their mitochondrial genomes”. Scientific Reports (na jeziku: engleski). 10 (1): 722. Bibcode:2020NatSR..10..722N. ISSN 2045-2322. PMC 6971001 . PMID 31959974. doi:10.1038/s41598-020-57581-y . 
  8. ^ Nedoluzhko, Artem V.; Sharko, Fedor S.; Tsygankova, Svetlana V.; Boulygina, Eugenia S.; Barmintseva, Anna E.; Krasivskaya, Anna A.; Ibragimova, Amina S.; Gruzdeva, Natalia M.; Rastorguev, Sergey M.; Mugue, Nikolai S. (2020-01-20). „Molecular phylogeny of one extinct and two critically endangered Central Asian sturgeon species (genus Pseudoscaphirhynchus ) based on their mitochondrial genomes”. Scientific Reports (na jeziku: engleski). 10 (1): 722. Bibcode:2020NatSR..10..722N. ISSN 2045-2322. PMC 6971001 . PMID 31959974. doi:10.1038/s41598-020-57581-y . 
  9. ^ „The Red List of Kazakhstan ::: Aral trout (Salmo trutta aralensis)”. www.redbookkz.info. Pristupljeno 2020-07-18. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi