Arbereški jezik (arbanaški jezik; italo-albanian, albanian, albanesisch, arber, arberés, arbresh, arnaut, škip, shqipēri, shquipni, arbëreshë albanian, arbëreshë, arbërerisht, arbërisht, arbërishtja; ISO 639-3: aae), jedan je od četiri člana albanskih makrojezika,[1] nastao od toskijskog kojim danas govore albanski Arbereši (Arbanaši) na jugu Italije u Kalabriji, Apuliji, Bazilikati, Molizeu i na Siciliji.

  Arbareški jezik

Predstavnik je toskijske podgrupe albanskih jezika. Njime govore potomci Albanaca koji su u 15. veku izbegli pred otomanskom invazijom. Nema službenog statusa i ne uči se u školama. Govornici ga govore kod kuće, a u kontaktu sa Italijanima, upotrebljavaju italijanski.

Postoji više dijalekata nazvanih prema lokalitetu: kalabrijski albanski [aae-cal], centralnoplaninski albanski [aae-cen], sicilijski albanski [aae-sic], campo marino albanski [aae-cam]; moliški albanski.[2].

Ukupna populacija je oko 80.000 govornika[3] odnosno 260.000 etničkih.[4]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Italy”. Arhivirano iz originala 10. 07. 2004. g. Pristupljeno 01. 05. 2017. 
  2. ^ Ethnologue (16th)
  3. ^ L. Njumark
  4. ^ 1976 M. Stivens

Spoljašnje veze

uredi