Arginin (Arg, R) (2-amino-5-gvanidinovalerijanska kiselina) je uslovno esencijalna aminokiselina (ljudski organizam može da je sintetizuje zavisno od stepena razvitka i zdravstvenog stanja osobe).[3][4]

L-Arginine
Nazivi
IUPAC naziv
(S)-2-Amino-5-guanidinopentanoic acid
Drugi nazivi
Arginine
Identifikacija
3D model (Jmol)
Abrevijacija Arg, R
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.000.738
MeSH Arginine
  • InChI=1/C6H14N4O2/c7-4(5(11)12)2-1-3-10-6(8)9/h4H,1-3,7H2,(H,11,12)(H4,8,9,10)
    Ključ: ODKSFYDXXFIFQN-UHFFFAOYAT
  • O=C(O)C(N)CCC/N=C(\N)N
Svojstva
C6H14N4O2
Molarna masa 174,20 g·mol−1
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije

Prvi ga je izolovao švajcarski hemičar Ernst Šulce 1886. godine.

Arginin se nalazi u mnogim prehrambenim namirnicama: čokoladi, mesu (svinjetina, teletina, divljač, morska hrana, perad), mlečnim proizvodima i semenu (suncokreta, susama, bundeve).

Arginin ima važnu ulogu u deobi ćelija, zaceljivanju rana, izlučivanju amonijaka iz organizma, otpuštanju hormona, kao i imunološku ulogu.

Reference uredi

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Koraćević, Darinka; Bjelaković, Gordana; Đorđević, Vidosava. Biohemija. savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8. 
  4. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 

Literatura uredi

  • Koraćević, Darinka; Bjelaković, Gordana; Đorđević, Vidosava. Biohemija. savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8. 

Spoljašnje veze uredi