Арктичка чигра

птица

Arktička čigra ili polarna čigra (lat. Sterna paradisaea) je morska ptica iz porodice galebova (lat. Laridae).

Arktička čigra
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
S. paradisaea
Binomno ime
Sterna paradisaea
Rasprostranjenost S. paradisaea
  oblasti u kojima se gnezdi
  oblasti u kojima zimuje
  migratorne rute
Sinonimi

Sterna portlandica
Sterna pikei

Stanište uredi

 
Arktička čigra u Finskoj.

Za razliku od ostalih vrsta čigri, više voli boraviti uz jezera i reke, pa ni u unutrašnjoj Evropi nije retka. Na Elbi, na primer, živi u velikom broju. U Evropi se pojavljuje krajem aprila ili početkom maja a već u julu ili početkom avgusta ponovo kreće na put. Ishrana: Hrani se malim ribama, žabama i punoglavcima, a jede i crve, grčice i odrasle insekte. Vodene životinje hvata tako što se strmoglavljuje u vodu.

Gnežđenje uredi

Gnezilišta polarne čigre su niska ostrva i sprudovi čije je dno šljunkovito a ne peskovito. Čigra ovde utisne malo udubljenje u dubinu u tlo ili koristi već gotovo udubljenje da u njega smesti gnezdo. Na vodama u unutrašnjosti polarna čigra retko stvara velika naselja, a na morskoj obali se često stotine ptica udružuju za zajedničko gnežđenje.

Ponašanje uredi

Polarna čigra dugačka je 38cm i poznata po tome što u seobi prelazi daleko veće udaljenosti od bilo koje druge selice. Ova ptica se dva puta godišnje seli iz subarktičkih voda u subantarktičke i nazad te je zbog toga zovu i „ptica sa dva leta”. Smatra se da zbog svojih selidbi uživa više sunčeve svetlosti od bilo kojeg živog stvora na Zemlji.

 
Jaja arktičke čigre (Sterna paradisaea)

Rasprostranjenost uredi

Ova vrsta ima cirkumpolarano rasprostranjenje, razmnožava se na Arktiku i subarktičkim regionima Evrope, Azije i Severne Amerike, kao i na krajnjem jugu Britanije, Francuske i Masačusetsa (SAD). Ova vrsta je transekvatorijalni migrant, a mogu i da zimuju širom Južnog okeana do ivice Antarktičkog leda i južnih vrhova Južne Amerike i Afrike.[3]

Ugrožavajući faktori uredi

Vrsta je potencijalno ugrožena klimatskim promenama, jer ima geografski ograničenu distribuciju. U mnogim delovima Skandinavije, pad populacije u prošlosti su izazvala prikupljanja jaja od strane ljudi, ali je ova pojava u poslednjih nekoliko godina opala i omogućeno je populaciji da se oporavi. U Severnoj Britaniji, zbog nedostatka zaliha peščane jegulje kojom se hrane, došlo je do pada populacije. U Svalbardu je populacija postala ranjiva zbog prisustva nafte i ulja, naročito u periodu nakon razmnožavanja. Zagađenje je verovatno glavni ugrožavajući faktor, a jedrenje i druge aktivnosti povećavaju uznemiravanje ove vrste ptica.[3]

Stanje populacije uredi

Globalna populacija se procenjuje na > 2.000.000 jedinki. Evropska populacija se procenjuje na 564.000-906.000 parova, što je jednako 1.130.000-1.810.000 odraslih jedinki. Populacija u Rusiji se procenjuje na 10.000-100.000 parova i 1.000-10.000 jedinki u migracijama. Ukupna populacija se smanjuje, dok se u Evropi procenjuje smanjenje broja populacije na manje od 25% u 40,2 godine (tri generacije). Prema proceni IUCN-a, populacioni trend je opadajući. Ova vrsta ima izuzetno široku rasprostranjenost i stoga ne prilazi granici ugroženih. Uprkos činjenici da je očigledno da je populacijski trend u opadanju, za pad se veruje da nije dovoljno brz da se približi granici za ugrožene vrste unutar ovog trenda u populaciji. Veličina populacije je izuzetno velika, a samim tim i ne prilazi pragu za ugrožene vrste pod kriterijumom veličine populacije. Iz tih razloga vrsta je smeštena u kategoriju „poslednja briga“.[3]

Reference uredi

  1. ^ BirdLife International (2018). Sterna paradisaea. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 14. 11. 2020. 
  2. ^ „Arctic Tern — BirdLife Species Factsheet”. birdlife.org. BirdLife International. Arhivirano iz originala 23. 11. 2008. g. Pristupljeno 17. 8. 2006. 
  3. ^ a b v Sterna paradisea. Sterna paradisea. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi