Atentat na Džona Kenedija

Atentat na Džona Kenedija, 35. predsednika Sjedinjenih Država, se dogodio u petak, 22. novembra, 1963, u Dalasu, Teksas, SAD u 12:30 po centralnom standardnom vremenu. Džon F. Kenedi je smrtno ranjen hicem dok se vozio sa svojom suprugom Žaklinom u predsedničkoj koloni. Više vladinih komisija, uključujući Vorenovu komisiju (koja je istraživala 10 meseci) je zaključilo da je Kenedija usmrtio Li Harvi Osvald. Sa ovim zaključkom se prvobitno složila većina američke javnosti, ali od prvog Galupovog istraživanja 1966, većina ispitanika ima mišljenje koje se ne slaže sa ovim nalazima.[1][2] Ovaj atentat je i danas predmet širokih spekulacija i doveo je do brojnih teorija zavere, mada nijedna od njih nije dokazana. [3]

Atentat na Džona Kenedija
Džon i Žaklina Kenedi u limuzini nekoliko minuta pre ubistva.
MestoDalas, Teksas, Sjedinjene Američke Države
Datum22. novembar 1963.
12:25 (centralno standardno vreme)
MetaDžon Kenedi
Vrsta napadaAtentat puškom
OružjeM91/38 Karkano
UbijenoDžon Kenedi i Dž. D. Tipit[a]
RanjenoDžon Konali, tadašnji guverner Teksasa
Džejms Tejg[b]

Okolnosti i izvršenje uredi

 
Li Harvi Osvald snimljen 23. novembra 1963., dan posle atentata na Kenedija.

Iako se decenijama nakon atentata spominjalo da se u okruženju Kenedijeve povorke nalazilo više atentatora (spominjalo se čak 6)[4], izvesno je da su smrtonosni meci došli iz jednog smera- iz skladišta, koje se u tom nalazilo iza Kenedijevog automobila. Pored informacija, koje je dobijao prethodnih dana: da mu u Teksasu život ugrožavaju kako desničari, tako i prokubanski aktivisti, Kenedi je insistirao da krov njegovog auta bude spušten, otvarajući atentatoru mogućnost da ima lak pogodak. Harvi Li Osvald, bivši američki marinac, koga savremena istraga povezuje i sa Kubanskom Tajnom službom,[5] bio je iskusan snajperista, i iznad svega, tokom svog boravka u Sovjetskom Savezu se veoma obrazovao. Početkom te nedelje, pronašao je honorarni posao, zaposlio se u skladištu školskog inventara u Dalasu i tog dana je bio verovatno jedina osoba koja je ušla u skladište, što mu je omogućilo da bez problema unese pušku i snajper.[6] Kad je doček predsednika otpočeo, Osvald je napunio šaržer puške sa tri metka. U trenutku kad je povorka prošla samo skladište, Osvald je procenio trenutak. Prvi metak je promašio ceo automobil i pogodio asfalt levo od kola. Pucanj se čuo, i na trenutak izazvao šok u masi, a i televizijske kamere, koje su sve prenosile uživo su počele da traže odakle pucanj dolazi. Međutim svega nekoliko sekundi kasnije, Osvald je stigao da ubaci u cev i drugi metak, nanišani ponovo i ispali hitac koji je Kenedija pogodio tik ispod potiljka (u vrat, otpozadi) i izašao kroz vrat, ozbiljno povredivši dušnik.[6] Međutim, čak i u takvoj situaciji, Kenedi je imao mogućnost da preživi, pod uslovom da mu se brzo ukaže pomoć, ali naravno, i ako bude zaštićen od dalje pucnjave. To bi se dogodilo, da je predsednik pao u nesvest napred. Međutim, već mesecima, zbog problema sa kičmom, on je bio primoran da nosi mider, koji mu je to onemogućavao. Tako je Osvald imao idealnu priliku da iskoristi i poslednji metak, dok je masa još u šoku, što je i učinio, a treći hitac je predsednika pogodio u potiljak, prošavši kroz produženu moždinu, raznevši deo lobanje i velikog mozga, nakon čega su šanse za preživljavanje bile ravne nuli. Kenedi je bio mrtav na putu za bolnicu u Dalasu, što su uživo prenosili mediji, a od tada je televizija preuzela primat od novina po zastupljenosti kod auditorijuma u SAD.[7]

Reakcija u SFRJ uredi

Oko mesec dana pre atentata je 17. oktobra 1963. Kenedi ugostio Josipa Broza Tita i njegovu suprugu Jovanku.[8] U SFR Jugoslaviji je dan nakon atentata proglašen dan žalosti. Zastave su spuštene na pola koplja, otkazane su predstave i fudbalske utakmice.[9]

Titov prevodilac Ivan Ivanji je naveo da su mu u Istočnom Berlinu domaći bezbednjaci ispričali da su prilikom eksperimenta rekonstruisali ceo događaj po zvaničnoj priči. Po Ivanjijevim rečima, najbolji jugoslovenski snajperisti su sa istim tipom puške pucali na metu, koja se kretala istom brzinom kao kolona američkog predsednika. Zaključak bezbednjaka je bio da je gotovo nemoguće da ga je i jedan metak pogodio pod tim okolnostima, i da bi čak i to bila neverovatna slučajnost. U skladu sa time su zaključili da je apsolutno nemoguće da se sa te daljine meta pogodi sa 3 metka. Ovakav zaključak se poklapa sa nekim teorijama zavere koje kruže u samoj SAD. Ivanji je naveo da izveštaj bezbednjaka SFRJ nije objavljen "iz bezbedonosnih razloga", a da ga je on preneo po onome što je čuo za vreme Titove posete Berlinu.[10]

Na Kenedijevoj sahrani su u ime Jugoslavije prisustvovali Petar Stambolić kao premijer, Koča Popović kao tadašnji ministar spoljnih poslova, i Veljko Mićunović koji je bio tadašnji ambasador SFRJ u SAD.[11] Na sam dan atentata je u Minervi u Ohaju preminuo Vladimir Šaškijević, poslednji jugoslovenski komandant razarača Dubrovnik.[12]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Policajac iz Dalasa upucan i ubijen 45 minuta nakon atentata.
  2. ^ Jedan metak pogodio je ivičnjak, raspršivši fragmente ivičnjaka, od kojih je najmanje jedan pogodio Tejgov obraz uzrokujući manje krvarenje.

Reference uredi

  1. ^ Gary Langer, Nasleđe sumnje, ABC njuz, 16. novembar 2003.
  2. ^ Džeret Marfi, 40 godina kasnije: Ko je ubio Kenedija?, CBS vesti, 21. novembar 2003.
  3. ^ „Zvanični sajt Džon Kenedi”. Sputniknews. Pristupljeno 28. 01. 2018. 
  4. ^ Saturday; December 2013, 28; Ross, 8:16 am Article: Sherwood. „Three of Six Shooters of JFK Had Ties to CIA | Sherwood Ross | Scoop News”. www.scoop.co.nz. Pristupljeno 2023-01-18. 
  5. ^ Apoyan, Jackie (2021-11-22). „Assassination expert says Cubans encouraged Oswald to kill JFK”. The Mob Museum (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-01-18. 
  6. ^ a b „Findings”. National Archives (na jeziku: engleski). 2016-08-15. Pristupljeno 2023-01-18. 
  7. ^ „How the JFK assassination transformed media coverage”. Reuters (na jeziku: engleski). 2013-11-21. Pristupljeno 2023-01-18. 
  8. ^ „WELCOME TO PRESIDENT TITO OF YUGOSLAVIA, 17 OCTOBER 1963”. jfklibrary.org (na jeziku: engleski). JFK Library. 17. oktobar 1963. Pristupljeno 12. mart 2022. 
  9. ^ Stevan Kostić (22. novembar 2013). „Šta je nama bio Kenedi”. rts.rs. RTS. Pristupljeno 12. mart 2022. 
  10. ^ Ivan Ivanji (14. novembar 2013). „Nemogući pogoci”. vreme.com. Nedeljnik Vreme. Pristupljeno 12. mart 2022. 
  11. ^ „STATE FUNERAL OF PRESIDENT KENNEDY: WHITE HOUSE, POST FUNERAL RECEPTION”. jfklibrary.org. JFK library. 25. novembar 1963. Pristupljeno 12. mart 2022. 
  12. ^ „Yugoslav Hero, Who Died In Stark, Rests in Europe”. Novinski članak na Fejsbuk stranici posvećenoj njemu (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 07. avg 2023. g. Pristupljeno 8. avgust 2023.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)

Spoljašnje veze uredi