Atinagora Atinski (grč. Αθηναγορας ο Αθηναιος; 133190) ranohrišćanski je pisac i apologeta iz 2. veka. Autor je poslanice iz 177. godine koji je pisao caru Marku Aureliju i njegovom sinu u cilju odbrane hrišćanstva, i teološkog spisa "O vaskrsenju mrtvih".

Rođen je u Atini gde je stekao platonističko filozofsko obrazovanje i bio posvećen stavljanju tog znanja u službu odbrane hrišćanstva. Bio je savremenik Tacijana Sirskog i Melitona Sardskog. Njegovi spisi bili su u službi odbrane hrišćanstva i hrišćana, uglavnom od optužbi paganskih filozofa. Njegov stil je bio izuzetan, pun plemenitosti i ubedljivih argumenta, jasan i objektivan. Sam smisao hrišćanske doktrine u njima nije dovoljno jasan. Njegov esej "O vaskrsenju mrtvih" pisan je u strogo filozofskom duhu, prožet čak nekim nehrišćanskim idejama.

Njegova najpoznatija dela su:

  • Apologiija "Molba za hrišćane" (grč. Πρεσβεία περί χριστιανών) - napisana za cara Marka Aurelija (121-180) i njegovog sina Komoda.
  • Traktat "O vaskresenju mrtvih" - napisan oko 180. gde daje filozofske dokaze za neoborivost vaskrsenja mrtvih bez pozivanja na Bibliju, nepotrebno se pomažući antičkom filozofijom.

Atinagora prvi od ranih hrišćanskih pisaca karakteriše abortus kao ubistvo.

Pravoslavna crkva pominje Atinagoru Atinskog 24. jula po julijanskom kalendaru.[1]

Izvori uredi

  1. ^ [1] «Online Chapel — Greek Orthodox Archdiocese of America — Athenagorus the Apologist», Retrieved 2011-07-30