Australijska ploča

тектонска плоча

Australijska ploča jedna je od glavnih tektonskih ploča, a nalazi se na istočnoj i velikim delom na južnoj hemisferi. Prvobitno deo antičkog kontinenta Gondvane, Australijska ploča je ostala povezana sa Indijskom i Antarktičkom pločom, sve dok se pre približno 100 miliona godina Indijska ploča nije odvojila i počela pokretati severno. Australijska i Antarktička ploča počele su da se kidaju pre oko 85 miliona godina, a u celosti su se razdvojile pre oko 45 miliona godina.[2] Australijska ploča se kasnije spojila sa susednom Indijskom pločom ispod Indijskog okeana, kako bi nastala jedinstvena, jednodelna Indoaustralijska ploča. Međutim, nedavne studije sugerišu da su se dve ploče još jednom razdvajale i postojale kao zasebne ploče najmanje 3 miliona godina, a najverovatnije i više od tog vremenskog razdoblja.[3] Australijska ploča uključuje kontinent Australiju, zatim Tasmaniju, kao i delove Nove Gvineje, Novog Zelanda i basena Indijskog okeana.

Australijska ploča
Australijska tektonska ploča
Australijska tektonska ploča
EponimAustralija
Tipglavna
Kompozicijaokeanska i
kontinentalna kora
Prosečna površina47.000.000 km² [1]
(ili: 1,13294 sr)
GraniceRov Sundskog luka, Jave, Bugenvila i
Novih Hebrida;
Centralnoindijski i Jugoistočnoindijski greben
Rotacija1
 — brzina1,0744 °/Ma
 — Ojlerov pol60° 08′ S; 01° 74′ I
Pokretanje2
 — brzina62 mm — 70 mm godišnje
(tačnije: 65 mm godišnje)
 — smerseveroistok
OdlikeAustralija;
Nova Gvineja,
Novi Zeland,
Tasmanija;
Indijski okean


1 relativno u odnosu na Pacifičku ploču
2 relativno u odnosu na Afričku ploču

Geografija uredi

Severnoistočna strana je složena, ali — uopšteno govoreći — predstavlja konvergentnu granicu sa Pacifičkom pločom. Pacifička ploča se podvlači pod Australijsku ploču, čime nastaju Tonganski rov i Kermadečki rov, te paralelni Tonganski i Kermadečki ostrvski lukovi. Takođe uzdiže istočne delove novozelandskog Severnog ostrva.

Bivši mikrokontinent Zelandija, koji se od Australije odvojio pre oko 85 miliona godina i koji se pruža od Nove Kaledonije severno do Novozelandskih subantarktičkih ostrva južno, trenutno se „razapinje” duž transformnog raseda kog obeležava Alpski rased.

Južno od Novog Zelanda granica postaje prelazna transformno-konvergentna granica (Zona Makvorskog raseda), gde Australijska ploča počinje da ponire pod Pacifičku ploču uzduž Pušegurskog rova. Jugozapadno od ovog rova pruža se se Makvorski greben.

Južna strana je divergentna granica sa Antarktičkom pločom i nosi ime Jugoistočnoindijski greben (JIIG; engl. Southeast Indian Ridge, SEIR).

Poniruća granica kroz Indoneziju nije paralelna sa biogeografskom Volisovom linijom koja razdvaja autohtonu faunu Azije od one Australazije. Istočna ostrva leže uglavnom na Evroazijskoj ploči, ali imaju faunu i floru koja je povezana sa onom australazijskom. Jugoistočni delovi leže na obodima Sundskog epikontinentalnog pojasa.

Poreklo uredi

Depoziciono doba Grupe planine Baren na južnoj margini Jilgarnskog kratona i cirkonske provenijencijske analize podržavaju hipotezu da su sudari između Pilbarsko-jilgarnskog i Jilgarnsko-golerskog kratona skupa stvorili protoaustralijski kontinent pre približno 1.696 miliona godina (Doson i sur. 2002).[4]

Reference uredi

  1. ^ „Sizes of Tectonic or Lithospheric Plates”. Geology.about.com. 20. 9. 2016. Arhivirano iz originala 11. 11. 2016. g. Pristupljeno 31. 10. 2016. 
  2. ^ „New Look at Gondwana's Breakup”. Livescience.com. 5. 7. 2013. Pristupljeno 25. 12. 2015. 
  3. ^ Stein, Seth; Sella, Giovanni F.; Okai, Emile A. (2002). „The January 26, 2001 Bhuj Earthquake and the Diffuse Western Boundary of the Indian Plate” (PDF). American Geophysical Union. doi:10.1029/GD030p0243. Pristupljeno 25. 12. 2015. 
  4. ^ Dawson, Galvin C.; Krapež, Bryan; Fletcher, Ian R.; McNaughton, Neal J.; Rasmussen, Birger (2002). „Did late Palaeoproterozoic assembly of proto-Australia involve collision between the Pilbara, Yilgarn and Gawler Cratons? Geochronological evidence from the Mount Barren Group in the Albany–Fraser Orogen of Western Australia”. Precambrian Research. 118 (3—4): 195—220. ISSN 0301-9268. doi:10.1016/S0301-9268(02)00110-9. Pristupljeno 25. 12. 2015.