Ahilije Lariski

(preusmereno sa Ахил Лариски)

Sveti Ahilije Lariski (grč. Άγιος Αχίλλειος, Kapadokija, 3. vek - Larisa, 330.) je bio episkop u Larisi i hrišćanski svetitelj.

Sveti Ahilije, predstava na mozaiku iz 11. veka

Rođen je u Kapadokiji (današnja Turska), a kasnije je postao episkop u Larisi (današnja Grčka). Učestvovao je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji (325), na kome je istupao protiv arijanstva. Preminuo je 330. godine u Larisi, gde se razvio njegov svetiteljski kult. Njegove mošti su počivale u Larisi sve do 985. ili 986. godine, kada je car Samuilo osvojio veliki deo Tesalije, uključujući i Larisu, odakle je preneo Ahilijeve mošti u Prespu, na ostrvo u Malom prespanskom jezeru, koje se i danas zove ostvro Svetog Ahilija. Kult ovog svetitelja bio je veoma raširen u Samuilovoj Prespanskoj arhiepiskopiji i potonjoj Ohridskoj arhiepiskopiji, a takođe i u srpskoj Žičkoj arhiepiskopiji.[1]

Crkva Svetog Ahilija u Arilju, sa kraja 13. veka, zadužbina srpskog kralja Stefana Dragutina

Srpska pravoslavna crkva ga slavi 15. maja po julijanskom, tj. 28. maja po gregorijanskom kalendaru. U hagiografskoj tradiciji zabeležen je sledeći prikaz Ahijijevog istupanja protiv arijanstva na Nikejskom saboru (325): Ahilije, uzevši kamen, viknuo je arijancima: Ako je Hristos stvorenje božje, kako vi kažete, recite, neka iz ovog kamena poteče jelej! Arijanci su ćutali i čudili se takvom pozivu. Tada je Ahilije opet rekao: A ako je Sin božji ravan Ocu, kao što mi verujemo, neka potekne jelej iz ovog kamena!. I jelej je zaista potekao.

Svetog Ahilija Lariskog ne bi trebalo mešati sa svetim mučenikom Arhilijem, koji se slavi 6. aprila.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Subotin-Golubović 1987, str. 21-33.
  2. ^ Subotin-Golubović 1993, str. 7-46.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi