Ajnštajnova notacija

U linearnoj algebri, i posebno u oblastima fizike koje je koriste, Ajnštajnova notacija ili sumaciona konvencija je konvencija u matematičkoj notaciji pri kojoj se podrazumeva, osim ukoliko nije eksplicitno drugačije napomenuto, sumacija po indeksima koji su ponovljeni, pa se simbol za sumu izostavlja. U opštem slučaju, kada se radi o kovarijantnim i kontravarijantnim veličinama, sumacija se podrazumeva po ponovljenim gornjim (kontravarijantnim) i donjim (kovarijantnim) indeksima. Konvencija je dobila ime po Albertu Ajnštajnu koji ju je uveo 1916. godine u radu u kome je izložio osnove opšte teorije relativnosti kako bi uprostio notaciju operacija sa tenzorima.[1] Zabeležena je anegdota u kojoj se Ajnštajn našalio u pismu jednom prijatelju:[2]

Napravio sam veliko otkriće u matematici; ukinuo sam znak za sumaciju svaki put kada se sumira po indeksu koji se dva puta ponavlja...

Definicija uredi

Često javlja slučaj kada se sumiraju promenljive po indeksu koji se ponavlja pa je ekonomično izostaviti znak za sumaciju:

 

U ovoj formi, gde se radi o oba donja indeksa, može se primeniti u opštem slučaju kada se radi o bilo kakvoj sumaciji, mada to nije uobičajeno, već se ova konvencija koristi uglavnom kada se sumiraju komponente tenzora pa se onda mora voditi računa o načinu na koji se te komponente transformišu pri promeni bazisa. Tada se kovarijantne komponente pišu sa donjim indeksom, a kontravarijantne sa gornjim indeksom, pa pravilo u ovom slučaju predviđa da se podrazumeva sumiranje samo po ponovljenom gornjem i donjem indeksu:

 

Ova razlika se može ignorisati jedino kada se radi u prostoru nad poljem realnih brojeva sa fiksiranim bazisom, pa se tada mogu koristiti samo donji indeksi.

Primeri uredi

Ukoliko je dat bazis vektorskog prostora  , vektor x u tom bazisu može da se reprezentuje brojnom kolonom čiji su elementi koordinate vektora

 

Tada vektor x može da se izrazi preko vektorskog zbira bazisnih vektora pomnoženih koordinatama, što u Ajnštajnovoj notaciji ima oblik

 

što bi, u uobičajenoj notaciji vektora kao zbira skaliranih bazisnih vektora i ignorišući kontravarijantnost koordinata, bilo

 

Standardni skalarni proizvod vektora x i y, u apsolutnom bazisu, u Ajnštajnovoj notaciji je

 

gde su αi i βi koordinate vektora x i y, respektivno, ili uopšteno za proizvoljan bazis u unitarnom prostoru

 

gde je   metrički tenzor, a zvezdica označava kompleksno konjugovan broj. Konvencionalno napisano, ovo u stvari znači

 

gde je   skalarni proizvod i-tog i j-tog bazisnog vektora.

Ako je data matrica sa m vrsta i n kolona, element matrice se može označiti kao   gde gornji indeks označava i-tu vrstu, a donji j-tu kolonu. Matrično množenje se tada može kompaktno izraziti kao

 

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Einstein, Albert (1997) [1916]. „B. Mathematical Aids to the Formulation of Generally Covariant Equations (engleski prevod); B. Mathematische Hilfsmittel für Aufstellung allgemein kovarianter Gleichungen (original)”. Ur.: A. J. Kox, Martin J. Klein, Robert Schulmann. The Foundation of the General Theory of Relativity (na jeziku: (jezik: engleski) (jezik: nemački)) (The Collected Papers of Albert Einstein, Volume 6 izd.). Princeton University Press. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 8. 2006. g. Pristupljeno 25. 12. 2010. 
  2. ^ Pais, Abraham (2005). „The Einstein Grossmann Collaboration”. Subtle Is the Lord: The Science and the Life of Albert Einstein (na jeziku: (jezik: engleski)). Oxford University Press. str. 216. ISBN 978-0-19-280672-7. Pristupljeno 25. 12. 2010. „I have made a great discovery in mathematics; I have suppressed the summation sign every time that the summation must be made over an index which occurs twice... 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi