Bazuka (engl. Bazooka) je naziv za ručni raketni protivoklopni bacač razvijen u SAD tokom Drugog svetskog rata. Ovo oružje je predstavljalo svojevrsnu inovaciju u pešadijskoj borbi. Ispaljivao je visoko eksplozivne protivoklopne granate namenjene za uništavanj tenkova, oklopnih vozila, bunkera.

Vojnik sa bazukom

Opis i razvoj uredi

Bazuku je izumeo američki fizičar i inovator Robert Godard za potrebe američke vojske kao bestrzajno protivoklopno oružje. Godard je ovaj sistem razvio za vreme Prvog svetskog rata 1918. godine, u čemu je učestvovao i dr. Klerens Hikman. Oružje, međutim, nije bilo uvedeno u operativnu upotrebu zbog završetka rata.

Razvoj kumulativne granate je započet za vreme istraživanja američkog fizičara Čarlsa Edvarda Monroa 1880. Kasnije, u periodu između dva svetska rata, SAD su razvijale protivoklopno oružje u vidu ručnih granata i tromblonskih mina koje su ispaljivane iz pušaka M1903 Springfild, M1 Garand, itd.[1] Ovaj sistem je modifikacijom, koju je izveo Edvard Ul uvodeći kumulativnu granatu, uveden u operativnu upotrebu 1942. godine.

Drugi svetski rat uredi

Bazuka je prvi put upotrebljena tokom Operacije Baklja, prilikom savezničkog iskrcavanja u severnu Afriku. Međutim, general Dvajt D. Ajsenhauer je bio razočaran zbog nedostatka iskustva vojnika koji su koristili ovo oružje.[2]

Nemci su došli do nekoliko primeraka bazuke od Crvene armije i prilikom operacije Baklja, nakon čega su razvili svoje vlastito oružje, Panceršrek(nem. Panzerschreck). Ono je imalo veći kalibar, znatno veći domet i poboljšanu granatu. Vojska SAD je bila u prilici da istovremeno koristi i Bazuku, i Panceršrek protiv nemačkih tenkova Panter. Kasnije su uvideli da je rešenje Panceršreka znatno efikasnije od originalne Bazuke po pitanju uništavanja oklopa. Posada koja se služila ovim oružjem je bila vrlo ranjiva, zbog izlaganja neprijateljskoj vatri, ali i nakon ispaljivanja, zbog velikih barutnih gasova koji su otkrivali njihov položaj.

U drugoj polovini rata, vojska SAD je imala znatno više iskustva sa sistemom i razvili su uspešnu taktiku protiv neprijateljskih tenkova. Pri gađanju, posada je zauzimala znatno viši položaj u odnosu na neprijateljske tenkove, i potom ih uništavali pogotkom u motor. Tokom bitke kod Arakurta u Francuskoj 1944. američka vojska je montirala 2-3 bazuke ispod krila školskog aviona Pajper J-3, čime su uništili 6 nemačkih tenkova.

Korejski rat uredi

Po uzoru na Panceršrek, SAD su razvile novu verziju Super Bazuka (engl. Super Bazooka), kalibra 90 mm. Super Bazuka je imala znatno veći domet, ali je bila 20% lakša od Panceršreka. Starije verzije, M1 i M9, nisu bile uspešne protiv severnokorejskih tenkova T-34. Ovaj sistem su tokom Korejskog rata koristili i Kinezi protiv aričkih tenkova M4 Šerman i M46 Paton.

Vijetnamski rat uredi

M20 Suprer Bazuka je korišćena od strane američkih marinaca u početku rata. Kasnije je zamenjena savremenijim bestrzajnim topovima M67 i bacačima M72 LAV. Južnnovijetnamske snage su koristile ovaj sistem do kraja 1960-ih godina.

Ostali sukobi uredi

Bazuka je korišćena tokom Portugalskog kolonijalnog rata, ali i tokom kampanja u Indokini i Africi.

Verzije uredi

M1 "Bazuka" uredi

  • Dužina cevi: 1370 mm
  • Kalibar: 57 mm
  • Težina: 5,9 kg
  • Efektivni domet: 140 m
  • Maksimalni domet: 370 m
  • Posada: 2 vojnika

M1A1 "Bazuka" uredi

  • Dužina cevi: 1370 mm
  • Kalibar: 57 mm
  • Težina: 5,8 kg
  • Efektivni domet: 140 m
  • Maksimalni domet: 370 m
  • Posada: 2 vojnika

M9/M9A1 "Bazuka" uredi

  • Dužina cevi: 1550 mm
  • Kalibar: 57 mm
  • Težina: 6,5 kg
  • Efektivni domet: 110 m
  • Maksimalni domet: 460 m
  • Posada: 2 vojnika

M20 "Super Bazuka" uredi

  • Dužina cevi: 1524 mm
  • Kalibar: 90 mm
  • Težina: 5,9 kg
  • Efektivni domet: 180 m
  • Maksimalni domet: 913 m
  • Posada: 2 vojnika

Reference uredi

  1. ^ „Free Web Hosting, Free Website Builder, Make a Website”. Arhivirano iz originala 31. 7. 2008. g. Pristupljeno 27. 2. 2019. 
  2. ^ Green, Michael; Green, Gladys (2000). Weapons of Patton's Armies. Zenith Imprint Press. ISBN 978-0-7603-0821-9. 

Literatura uredi

  • Bayonet strength, Infantry Anti-Tank Weapons, 150m, Arhivirano iz originala 31. 7. 2008. g. 
  • Dunlap, Roy F (1948), Ordnance Went Up Front, Samworth Press .
  • Green, Michael; Green, Gladys (2000), Weapons of Patton's Armies, Zenith Imprint Press, ISBN 978-0-7603-0821-9 
  • Hoffman, Jon T. (editor) (2011). A History of Innovation: U.S. Army Adaptation in War and Peace. Military Bookshop. str. 73. ISBN 978-1780392899. 
  • Infantry Weapons, Jane, 1995—96 
  • Kleber, Brooks E; Birdsell, Dale (12. 12. 2001) [1966], „XIV. The Flame Thrower In The Pacific: Guadalcanal to the Marshall Islands”, The Chemical Warfare Service: Chemicals in Combat (online izd.), Washington, DC, United States: Office of the Chief of Military History, Department of the Army, Arhivirano iz originala 29. 04. 2009. g., Pristupljeno 27. 02. 2019 
  • Grenades through RPGs”, Weaponology (programme), Military Channel, 18. 11. 2008 
  • Rottman, Gordon L. (2012). The Bazooka. Osprey Publishing. ISBN 978-1849088015. 
  • Wiener, Friedrich (1987). The armies of the NATO nations: Organization, concept of war, weapons and equipment. Truppendienst Handbooks Volume 3. Vienna: Herold Publishers. 

Spoljašnje veze uredi