Balduin III Jerusalimski
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Balduin III Jerusalimski (1130 – 10. februar 1163) bio je jerusalimski kralj od 1143. do 1163. godine. Sin je Fulka Jerusalimskog i Melisende Jerusalimske. Kralj je postao dok je bio dete, pa je regentstvo nad njim preuzela njegova majka Melisenda. Učestvovao je u Drugom krstaškom ratu, a osvojio je i važnu egipatsku luku Askalon koju je pripojio grofoviji Jafi. Pošto nije imao dece, nasledio ga je brat Amalrik I Jerusalimski.
Balduin III Jerusalimski | |
---|---|
![]() Balduin III Jerusalimski | |
Lični podaci | |
Puno ime | Balduin III Jerusalimski |
Datum rođenja | 1130. |
Mesto rođenja | Jerusalim, Jerusalimska kraljevina |
Datum smrti | 10. februar 1163.32/33 god.) ( |
Mesto smrti | Bejrut, Jerusalimska kraljevina |
Grob | Hram Vaskrsenja Hristovog |
Porodica | |
Supružnik | Teodora Komnin |
Potomstvo | bez dece |
Roditelji | Fulk I Jerusalimski Melisenda Jerusalimska |
Dinastija | House of Gâtinais-Anjou |
Jerusalimski kralj, regent kneževine Antiohije | |
Period | 1143–1163. |
Prethodnik | Fulk I Jerusalimski i Melisenda Jerusalimska |
Naslednik | Amalrik I Jerusalimski |
![]() |
Dolazak na vlast
urediNakon smrti Fulka Jerusalimskog, Balduin je imao svega trinaest godina, tako da je vlast u Jerusalimskoj kraljini držala njegova majka Melisenda Jerusalimska kao regent. Melisenda je vladala do 1152. godine kada joj je Balduin, pod pritiskom krstaških barona, zatražio krunu. Obećao joj je da će i ona biti krunisana zajedno sa njim. Ipak, krunisanje je obavljeno bez Melisende. Melisenda nije ni znala da joj je sin okrunjen za kralja Jerusalima. Potom je podigao vojsku sa kojom je ušao u Jerusalim i preuzeo vlast. Ipak, do državnog udara nije došlo. Melisenda se povukla u Nablus, a potom ponovo u Jerusalim gde se predala sinu.
Vladavina
urediTokom svoje vladavine, Balduin se suviše oslanjao na narodnu volju zbog čega neki istoričari tvrde da bi on bio odličan ustavni vladar. Ipak, od krunisanja su ga pratile same nevolje. Odmah po krunisanju, Balduin je pored Jerusalima dobio i regentstvo nad kneževinom Antiohijom. Iste godine poginuo je Remon II od Tripolija. Konstanca koja je vladala Antiohijom udala se za Renea od Šatijona, običnog viteza koji će kasnije krstašima zadati dosta muka.
Balduin je pokrenuo krstašku vojsku na Askalon. Opsada je izvršena 1153. godine, a 22. avgusta 1153. godine krstaši zauzimaju ovaj važan egipatski grad. Sledeće godine Nur ad Din osvaja Damask, jedinog saveznika krstaša u Svetoj zemlji. Situacija se tako još više pogoršala po krstaške države.
Godine 1157. Balduinova armija je, uz podršku Antiohije i Tijerija od Alzaka, napala Šazar. Opsada je završena neuspehom zbog sukoba Tijerija i Renea od Šatijona koji mu je tražio vazalnu zakletvu. Sledeće godine se Balduin oženio vizantjijskom princezom Teodorom Komnin. Ostao joj je veran do kraja života. To mu je donelo prijateljstvo sa Manojlom Komninom, moćnim vizantijskim carem.
Smrt
urediBalduin je umro 10. februara 1162. godine u Bejrutu. Imao je svega 32 godine. Njegovo telo je preneseno u Jerusalim, a sahrana je po rečima Viljema od Tira bila izuzetno tužna tako da su ljudi silazili sa planina ne bi li poslednji put ispratili svoga kralja. Veću žalost za Balduinom pokazali su muslimani nego hrišćani. Razlog za to bila je razumna politika Balduina prema muslimanskom stanovništvu. Kada su Nur ad Dinu predlagali da napadne oslabljeno Jerusalimsko kraljevstvo, on je to odbio govoreći da nije pošteno napasti ljude koje je oborila žalost za njihovim kraljem.
Porodično stablo
uredi16. Geoffrey I, Count of Gâtinais | ||||||||||||||||
8. Geoffrey II, Count of Gâtinais | ||||||||||||||||
17. Beatrice of Mâcon | ||||||||||||||||
4. Fulk IV Anžujski | ||||||||||||||||
18. Fulk III Anžujski | ||||||||||||||||
9. Ermengarda Anžujska, vojvotkinja Burgundije | ||||||||||||||||
19. Hildegarde of Sundgau | ||||||||||||||||
2. Fulk I Jerusalimski | ||||||||||||||||
20. Amaury de Montfort | ||||||||||||||||
10. Simon de Monfort | ||||||||||||||||
21. Bertrade de Gometz | ||||||||||||||||
5. Bertrada od Monforta | ||||||||||||||||
22. Richard, Count of Évreux | ||||||||||||||||
11. Agnes d'Evreux | ||||||||||||||||
23. Godechildis | ||||||||||||||||
1. Balduin III Jerusalimski | ||||||||||||||||
24. Manasses III, Count of Rethel | ||||||||||||||||
12. Igo I Retel | ||||||||||||||||
25. Judith | ||||||||||||||||
6. Balduin II Jerusalimski | ||||||||||||||||
26. Guy I of Montlhéry | ||||||||||||||||
13. Melisende de Montlhéry | ||||||||||||||||
27. Hodierna of Gometz | ||||||||||||||||
3. Melisenda Jerusalimska | ||||||||||||||||
14. Gabrijel od Melitene | ||||||||||||||||
7. Morfija od Melitene | ||||||||||||||||
Vidi još
urediLiteratura
uredi- Fajfrić, Željko (2006). Istorija krstaških ratova. Sremska Mitrovica: Tabernakl. ISBN 978-86-85269-05-9.