Basov prolaz
Basov prolaz je moreuz koji razdvaja Tasmaniju od Australije, odnosno države Viktorija.[1]
Basov prolaz Bass Strait | |
---|---|
Tip | moreuz |
Zemlje basena | Australija |
Pros. dubina | 60 m |
Maks. dubina | 155 m |
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi |
Opseg uredi
Međunarodna hidrografska organizacija definiše granice Basovog moreuza na sledeći način:[1]
- Na zapadu. Istočna granica Velikog australijskog zaliva [to je linija od rta Otvej, Australija, do ostrva King i odatle do rta Grim, severozapadnog ekstrema Tasmanije].
- Na istoku. Zapadna granica Tasmanskog mora između ostrva Gabo i tačke Ediston [to je linija od ostrva Gabo (blizu rta Hau, 37°30′S) do severoistočne tačke ostrva Ist Sister (148°E) odatle duž 148. meridijana do ostrva Flinders; iza ovog ostrva linija koja ide istočno od Vansitart Šolsa do rta ostrva Baren, i od rta Baren (najistočnije tačke, rta ostva Baren) do tačke Edistoun (41°S) [u Tasmaniji].
Različiti pogledi na lokaciju i kontekst uredi
Neke vlasti smatraju da je moreuz deo Tihog okeana[4] kao u neodobrenom nacrtu IHO o Granicama okeana i mora iz 2002. godine. U trenutno važećem nacrtu IHO iz 1953, on je umesto toga povezan sa Velikim australijskim zalivom; Bajt je označen brojem 62, dok je Basov prolaz označen brojem 62-A.[1]
Australijska hidrografska služba ne smatra ovaj prolaz delom svoje proširene definicije Južnog okeana, već navodi da leži uz Tasmanovo more.[5] Tesnac između ostrva Furno i Tasmanije je moreuz Banks, deo Basovog moreuza.
Otkriće i istraživanje uredi
Aboridžinski narodi uredi
Aboridžini Tasmanije stigli su na Tasmaniju pre oko 40.000 godina tokom poslednjeg glacijalnog perioda, preko širokog praistorijskog kopnenog mosta zvanog Basijska ravnica između današnje južne obale Viktorije (od Vilsonovog Promontorija do rta Otvej) i severnih obala Tasmanije (od rta Portlanda do rta Grim).[6] Nakon što se glacijalni period završio, nivo mora je porastao i poplavio Basijsku ravnicu da bi formirao Basov tesnac pre oko 8.000 godina, ostavljajući ih izolovanim od australijskog kopna. Aboridžini su živeli na ostrvu Flinders do pre oko 4.000 godina.
Evropljani uredi
Tesnac je verovatno otkrio kapetan Abel Tasman kada je mapirao obalu Tasmanije 1642. Dana 5. decembra, Tasman je pratio istočnu obalu ka severu da vidi dokle je otišao. Kada je kopno skrenulo ka severozapadu kod Ediston Pojnta,[7] pokušao je da se održi sa njim, ali su njegove brodove iznenada pogodile Burne četrdesete koji su zavijali kroz Basov tesnac.[8] Tasman je bio na misiji da pronađe južni kontinent, a ne više ostrva, ta je naglo skrenuo ka istoku i nastavio lov na kontinent.[9]
Sledeći Evropljanin koji se približio moreuzu bio je kapetan Džejms Kuk na Endevoru u aprilu 1770. Međutim, nakon što je dva sata plovio na zapad prema moreuzu protiv vetra, vratio se na istok i zabeležio u svom dnevniku da je „sumnjiv da li su [tj. Van Dimenova zemlja i Nova Holandija] su jedna zemlja ili ne“.[10]
Postojanje moreuza je 1797. godine sugerisao nastojnik Sidnejske uvale kada je stigao u Sidnej nakon što je namerno prizemljio svoj tonući brod i bio nasukan na Prezervacionom ostrvu (na istočnom kraju moreuza). On je izvestio da jak jugozapadni vetar, i plima i struje sugerišu da se ostrvo nalazi u kanalu koji povezuje Pacifik i južni Indijski okean. Guverner Hanter je tako pisao Džozefu Benksu u avgustu 1797. da je izgleda izvesno da postoji moreuz.[11]
Kada je vest o otkriću Basovog moreuza 1798. stigla u Evropu, francuska vlada je poslala izviđačku ekspediciju kojom je komandovao Nikola Boda. Ovo je podstaklo guvernera Kinga da pošalje dva broda iz Sidneja na ostrvo da uspostavi garnizon u Hobartu.[12]
Nemotorizovani prelazi uredi
Jedrenje uredi
Prvi prelaz jedrenjem na dasci su 1982. godine obavili Mark Paul i Les Tokolij.[13] Godine 1998, australijski moreplovac Nik Moloni prihvatio je drugačiji izazov tako što je bio prva osoba koja je bez pomoći prešla jedrenjem na dasci preko Basovog moreuza u vremenu od 22 sata.[14]
U pogledu jedrenja na malom čamcu, napravljeno je mnogo prelazaka, ali je u martu 2005. osvajač olimpijske medalje iz Australije Majkl Blekburn postavio rekord kada je prešao moreuz za nešto više od 13 sati u Laserskom plovilu.[15]
U martu 2009. dva mlada jedriličara na čamcu su koristeći B14 (čamac) prešli od Stenlija na severozapadu Tasmanije do Vokervil južno u Viktoriji. Svrha putovanja bila je prikupljanje sredstava za lečenje ugroženog tasmanskog đavola, životinjske vrste obolele od tumora lica i, ako je moguće, obaranje rekorda vremena prelaska jedrenjem na malom čamcu. Mornari Adrijan Besvik i Džoš Filips u pratnji pomoćnog broda uspešno su završili prelazak za 14 sati i 53 minuta.[[16][17]
Kajtserferi su takođe kompletirali prelazak,[18][19] pri čemu je Natali Klark koja je postala prva žena koja je prešla 2010. godine.[20]
Veslanje uredi
Godine 1971, usamljeni veslač Dejvid Bouen sa planine Marte prešao je Basov tesnac u 20 ft (6,1 m) dubom doriju, polazeći iz Devonporta on je pristao na Vilsonovom rtu.[21]
Prvi prelazak daskom za veslanje su ostvrili Džek Bark, Bred Gol i Zeb Volš, napustivši Vilsonov rt u Viktoriji 25. februara 2014. i stigavši u Kejp Portland u severoistočnoj Tasmaniji 4. marta 2014. godine.[22]
Rod Haris, Ijan i Piter Ričards su zaslužni za prvi prelazak kajakom 1971. Mnogi kajakaši na moru su od tada prešli, obično idući sa ostrva na ostrvo na istočnoj strani moreuza.[23][24][25] Preko ostrva King je napravljeno manje prelazaka morskim kajakom, zbog 100 km (60 mi) deonice između rta Vikam i zaliva Apolo. Endru Makoli je bio prva osoba koja je 2003. godine u kajaku bez zaustavljanja prešla Basov moreuz. On je napravio još dva prelaska Basovog moreuza pre nego što je umro pokušavajući da pređe Tasmanovo more u februaru 2007. godine.[26]
Plivanje uredi
Tami van Vis je preplivala deo moreuza 1996. godine, od ostrva King do zaliva Apolo u Viktoriji, na udaljenosti od oko 100 km (60 mi) za 17 sati i 46 minuta.[27][28]
Reference uredi
- ^ a b v „Limits of Oceans and Seas, 3rd edition” (PDF). International Hydrographic Organization. 1953. Arhivirano iz originala (PDF) 8. 10. 2011. g. Pristupljeno 7. 2. 2010.
- ^ „Bass Straits Crossed”. The Observer. LXXXVI (5,787). Adelaide, South Australia. 20. 12. 1919. str. 23. Pristupljeno 28. 3. 2016 — preko National Library of Australia.
- ^ „Arthur Leonard Long”. Monument Australia. 2016. Pristupljeno 28. 3. 2016.
- ^ „Marine Gazetteer Placedetails”. VLIZ. Arhivirano iz originala 19. 3. 2016. g. Pristupljeno 29. 5. 2013.
- ^ „AHS – AA609582” (PDF). The Australian Hydrographic Service. 5. 7. 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 5. 2013. g. Pristupljeno 29. 5. 2013.
- ^ Lourandos, Harry (mart 1993). „Hunter-Gatherer Cultural Dynamics: Long- and Short-Term Trends in Australian Prehistory”. Journal of Archaeological Research. 1 (1): 67—88. JSTOR 41053069. S2CID 144195012. doi:10.1007/bf01327162.
- ^ Schilder, Günter (1976). Australia unveiled : the share of the Dutch navigators in the discovery of Australia. Amsterdam: Theatrum Orbis Terrarum Ltd. str. 170. ISBN 9022199975.
- ^ Valentyn, Francois (1724—1726). Oud en nieuw Oost-Indien. 3. Dordrecht: J. van Braam. str. 47. ISBN 9789051942347.
- ^ Cameron-Ash, M. (2018). Lying for the Admiralty: Captain Cook's Endeavour Voyage. Sydney: Rosenberg. str. 105. ISBN 978-0-64804-396-6.
- ^ Beaglehole, J. C., ur. (1955). The Journals of Captain James Cook on his Voyage of Discovery, vol 1, the Voyage of the Endeavour, 1768-1771. Cambridge University Press, London. str. 298—99 (18,19 April 1770).
- ^ Blainey, Geoffrey (1966). Tyranny of Distance: How Distance Shaped Australia's History. Melbourne: Sun Books. str. 73–4.
- ^ Cameron-Ash, M. (2018). Lying for the Admiralty. Sydney: Rosenberg. str. 155—162. ISBN 9780648043966.
- ^ The Sun News Pictorial 5 May 1982Šablon:Full citation needed
- ^ „Nick Moloney sets new sailing speed record”. MySailing.com.au. 21. 11. 2015. Pristupljeno 2020-02-04.
- ^ „Blackburn's Bass Strait Laser Sailing Record”. Laser Sailing Tips. 28. 3. 2017. Pristupljeno 12. 4. 2017.
- ^ „Devils inspire Bass Strait crossing”. 17. 3. 2009.
- ^ „Devil fundraising sailors Adrian Beswick and Josh Phillips”. Australian Broadcasting Corporation. 4. 1. 2009.
- ^ „Australian kitesurfers cross the Bass Strait for the first time”. Surfertoday.com. 10. 9. 2009. Pristupljeno 11. 6. 2012.
- ^ „Natalie Clarke kite crosses the Bass Strait in record time”. Surfertoday.com. 24. 3. 2010. Pristupljeno 19. 2. 2016.
- ^ „natalie-clarke-kite-crosses-the-bass-strait-in-record-time”. 2010-03-24. Pristupljeno 2021-02-06.
- ^ Lone Rower Safe Ashore By Patrick Boyce "The Age" 22 March 1971.
- ^ „Australians cross Bass Strait on paddleboards in 'world first'”. ABC News. 5. 3. 2014.
- ^ Break Loose Bass Strait Crossing by sea kayak. Retrieved from Internet Archive 27 December 2013.
- ^ „Bass Strait Crossing”. Paddle with Sim. Arhivirano iz originala 21. 3. 2012. g. Pristupljeno 11. 6. 2012.
- ^ [1] Arhivirano 4 maj 2006 na sajtu Wayback Machine
- ^ „Andrew McAuley was not crazy or reckless but crossing the Tasman Sea in a kayak was a calculated, planned gamble he lost”. The Age. Melbourne. 16. 2. 2007.
- ^ Kempton, Helen (2. 9. 2009). „Pair to 'fly' across Bass Strait”. The Mercury. Arhivirano iz originala 28. 04. 2020. g. Pristupljeno 11. 02. 2023.
- ^ „Bass Strait”. Tammy van Wisse. Arhivirano iz originala 10. 4. 2013. g. Pristupljeno 1. 6. 2013.
Literatura uredi
- Broxam and Nash, Tasmanian Shipwrecks, Volumes I and II, Navarine Publishing, Canberra, 1998 & 2000.
- Cameron-Ash, M. Lying for the Admiralty: Captain Cook's Endeavour Voyage, 2018, Rosenberg Publishing, Sydney,ISBN 9780648043966
- {cite book|last=Brown|first=Malcolm|authorlink=Malcolm Brown (Australian journalist)|title=Australia's Worst Disasters|publisher=Lothian Books|location=Melbourne|year=2002|isbn=0-7344-0338-0}}
- Broxam, Graeme; Nash, Michael (2013). Tasmanian Shipwrecks, Volume 1 - 1797-1899. Canberra: Navarine Publishing. ISBN 978-0975133187.
- Broxam, Graeme; Nash, Michael (2013). Tasmanian Shipwrecks, Volume 2 - 1900-2012. Canberra: Navarine Publishing. ISBN 978-0992366001.
- Job, Macarthur (1991). Air Crash. 1. Canberra: Aerospace Publications. ISBN 1-875671-11-0.
- Killey, Kevin; Lester, Gary (1980). The Devil's Meridian. Sydney: Lester-Townsend. ISBN 0-949853-01-1.
- Loney, Jack (1980). Mysteries of the Bass Strait Triangle (1st izd.). Neptune Press. ISBN 0-9091315-3-8.
- Millwood, Scott (2008). Whatever happened to Brenda Hean?. Crows Nest, NSW: Allen and Unwin. ISBN 978-1-74175-611-1.
- Whitmore, Debbie (1999). An Extreme Event:The compelling, true story of the tragic 1998 Sydney-Hobart Race. Sydney: Random House Australia. ISBN 0-0918-4057-0.
- Australian Pilot Volume II: : South, South- East and East Coasts of Australia from Green Cape to Port Jackson Including Bass Strait and Tasmania. Somerset: Hydrographic Department. 1982.
- Broxam, Graeme; Nash, Michael (2013). Tasmanian Shipwrecks, Volume 1 - 1797-1899. Canberra: Navarine Publishing. ISBN 978-0975133187.
- Broxam, Graeme; Nash, Michael (2013). Tasmanian Shipwrecks, Volume 1 - 1797-1899. Canberra: Navarine Publishing. ISBN 978-0975133187.
- Broxam, Graeme; Nash, Michael (2013). Tasmanian Shipwrecks, Volume 1 - 1797-1899. Canberra: Navarine Publishing. ISBN 978-0975133187.
- „Bass Strait shipwreck studied in bid to solve century-old mystery”. www.abc.net.au (na jeziku: engleski). 27. 6. 2019.
- Broxam, Graeme; Nash, Michael (2013). Tasmanian Shipwrecks, Volume 2 - 1900-2012. Canberra: Navarine Publishing. ISBN 978-0992366001.
- Royal Australian Navy. „HMAS Swordsman”. www.navy.gov.au (na jeziku: engleski). Pristupljeno 28. 7. 2020.
- „GRIM EVIDENCE OF THE LOINA DISASTER”. Examiner (Launceston, Tas. : 1900 - 1954). 4. 10. 1935. str. 7.
- Job, Macarthur (1991). Air Crash. 1. Canberra: Aerospace Publications. ISBN 1-875671-11-0.
- Wilson, Stewart (1990). Beaufort, Beaufighter and Mosquito in Australian service. Recounting the exciting exploits and achievements of Australia's three light bombers of World War II. Canberra: Aerospace Publications. ISBN 0-958797-84-6.
- Hopkins, David L.; Hopkins, David L. (1991), The golden years of Tasmania: from boom to almost bust and back again in the island state, Tasmania, St David's Park Publishing, ISBN 978-0-7246-2536-9
- „Mandatory renewable energy targets: impacts study needed”. Arhivirano iz originala 7. 10. 2008. g. Pristupljeno 20. 12. 2008.
- „Greenhouse gas co-efficient 2020” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 28. 3. 2022. g. Pristupljeno 15. 4. 2022.
- „Australian Energy Statistics, Table O Electricity generation by fuel type 2020-21 and 2021”. Department of Industry, Science, Energy and Resources. Government of Australia. 2022-04-14.
- Kolovos, Benita; Ore, Adeshola (20. 10. 2022). „Victoria set to re-enter electricity market after setting 95% renewable energy target”. The Guardian. Pristupljeno 8. 12. 2022.
Spoljašnje veze uredi
- Mediji vezani za članak Basov prolaz na Vikimedijinoj ostavi
- Tasmanian Department of State Development - Redi Map Архивирано на сајту Wayback Machine (20. јун 2006)
- „Telstra plans second Bass Strait optical fibre cable”. Sydney Morning Herald. 2. 8. 2002.
- „The Basslink Project”. National Grid. Arhivirano iz originala 30. 4. 2006. g.
- „History of the Atlantic Cable & Undersea Communications”.