Bata Živojinović
Velimir Bata Živojinović (Jagodina, 5. jun 1933 — Beograd, 22. maj 2016) bio je srpski i jugoslovenski glumac. Živojinović je bio najpoznatiji po ulogama u partizanskim filmovima. Jedan je od najpoznatijih glumaca sa prostora stare Jugoslavije, i svojim brojnim i upečatljivim ulogama stekao je kultni status u sferi domaćeg glumišta.
Na filmskom platnu je debitovao 1955. godine u filmu Pesma sa Kumbare. Glumio je u oko 350 filmova, među kojima je i 17 vesterna snimljenih u Nemačkoj za koje se gotovo i ne zna. Snimao je filmove u kojima je igrao glavne uloge na prostorima svih bivših jugoslovenskih republika. Jedan je od rodonačelnika tzv. crnog talasa u jugoslovenskom filmu, nastalog početkom šezdesetih, u kojima je kontinuirano nastupao sve do kasnih sedamdesetih godina 20. veka. Paralelno s njima, igrao je i u tzv. partizanskim filmovima u kojima se proslavio takođe tokom ’60-ih i ’70-ih, a jedan od njih — Valter brani Sarajevo — doneo mu je veliku popularnost u Kini.
Osim glume, uporedno se bavio i politikom. Od početka devedesetih godina 20. veka bio je poslanik Socijalističke partije Srbije u nekoliko mandata, a 2002. godine bio je kandidat SPS-a na neuspelim predsedničkim izborima u Srbiji. Smatra se jugoslovenskim i srpskim glumcem sa najviše uloga.
Biografija uredi
Detinjstvo i mladost uredi
Živojinović je rano detinjstvo proveo u rodnom selu svojih roditelja — Koraćici, podno planine Kosmaj — kao treće i najmlađe dete u skromnoj službeničkoj porodici. Otac Dragoljub „Baja” radio je kao sudski izvršitelj u Opštinskom sudu u Mladenovcu, a majka Tiosava „Tinka” bila je domaćica koja se kasnije zaposlila u kovnici novca u Beogradu. Dve starije sestre, Nadežda „Nada” i Stanka „Cale”, davale su mu konstantnu i bezrezervnu podršku od najranijih dana. Još dok je bio beba, sestra „Cale” ga je prozvala „Bata” i tako je za ceo život poneo nadimak po kome će biti poznatiji nego po pravom imenu. Prvi razred osnovne škole je završio u Koraćici, u osnovnoj školi koja se nalazila tik uz njegovu rodnu kuću. Zatim je školovanje nastavio u Beogradu, gde su mu roditelji dobili službu i nastanio se na Vračaru — u Mileševskoj ulici u donjem delu Crvenog krsta, nedaleko od Kalenić pijace — gde će provesti najveći deo svog života. Rano detinjstvo prekinuto Drugim svetskim ratom obeležila su velika razaranja i nemaština.[4][5][6][7][8]
Glumački počeci uredi
Svoj talenat za glumu otkrio je sa 15 godina, zahvaljujući rediteljki Soji Jovanović koja ga je pozvala da se pridruži Akademskom pozorištu u Beogradu, gde je povremeno radio kao scenski radnik a ponekad i kao statista. Do tada potpuno nepoznat umetnički svet potpuno ga je očarao i zarobio. Upravo tada je shvatio da je gluma poziv kojim će se baviti celog života. Umesto klasične gimnazije, pohađao je naizmenično srednje glumačke škole u Nišu i Novom Sadu. Na četvrtoj, poslednjoj godini srednje glumačke škole u Novom Sadu, pokušao je da se upiše na Pozorišnu akademiju u Beogradu, ali je bio odbijen, baš kao i sledeće godine nakon završetka srednje škole. Tih godinu dana se bavio najrazličitijim poslovima kako bi preživeo. Radio je kao milicioner, moler, stolar i kao izvršitelj u opštini Vračar. Kasnije, kao već potpuno ostvaren glumac, nekoliko puta je u intervjuima potvrdio da su mu to sve bila dragocena iskustva koja je zdušno koristio u tumačenju uloga. Iako je u to vreme dobio ponudu za stalni angažman od Crnogorskog narodnog pozorišta u Titogradu, uz majčinu podršku i na njeno insistiranje odlučio je da ponovo konkuriše na beogradskoj Pozorišnoj akademiji. Konačno je primljen iz trećeg pokušaja, 1954. godine kada započinje jedna od najvećih i najuzbudljivijih glumačkih karijera na ovim prostorima. U Beogradskom dramskom pozorištu, koje se tada zvalo „Savremeno pozorište”, igrao je više godina; u tom periodu je imao po 300 angažmana godišnje.[7] Po sopstvenom priznanju, u okruženju izuzetne generacije glumaca koja je tada nastupala (Ljuba Tadić, Rade Marković, Olivera Marković, Mihajlo Mika Viktorović, Đuza Stojiljković i dr.) nije imao mnogo šanse da se istakne u matičnom pozorištu.[4][5][6][7][8]
Filmska karijera uredi
Bata Živojinović je više voleo pozorište od filma, iako je u njemu igrao samo nekoliko godina. Njegov filmski debi iz 1955. godine u filmu Pesma sa Kumbare reditelja Radoša Novakovića bio je početak izuzetno plodne karijere.[9]
Živojinović je, bez sumnje, odigrao više filmskih uloga od bilo kog glumca u istoriji jugoslovenske kinematografije. Kontinuiranu filmsku karijeru, zbog koje napušta pozorište, započeo je epizodama u Vlaku bez voznog reda iz 1959. godine i Ratu iz 1960. godine. Oba navedena ostvarenja je režirao Veljko Bulajić, u čijim će skoro svim kasnijim filmovima Bata Živojinović igrati glavne uloge.[4][5][6][8]
Oženio se 1960. godine svojom velikom ljubavlju, dvadesetogodišnjom Julijanom—Lulom, s kojom će dobiti dvoje dece: sina Miljka 1961. godine i ćerku Jelenu 1964. godine. Venčani kum im je bio Batin kolega iz Savremenog pozorišta na Crvenom krstu, glumac Miodrag Popović Deba. Po sopstvenom priznanju, supruga Lula s kojom je proveo 55 godina u skladnom braku predstavljala mu je najveći oslonac tokom plodne i naporne dugogodišnje karijere, praćene čestim i dugim odsustvima od kuće.[4][5][6][8]
Uloge Bate Živojinovića nisu bile samo velike, već i raznovrsne. Glumio je i heroje i zlikovce i lako je prelazio iz uloge glavnog u ulogu sporednog lika. Tokom ’60-ih se filmovima poput Kozare (1962), Tri (1965),[n. 2] Operacije Beograd (1968) i Bitke na Neretvi (1969) ustoličio kao jedna od najvećih zvezda kinematografije bivše Jugoslavije, ali je zenit njegove popularnosti došao tokom ’70-ih filmovima sa tematikom Drugog svetskog rata. Jedan od najpoznatijih njegovih filmova iz ovog perioda je Valter brani Sarajevo iz 1972. godine, koji je postigao veliki uspeh u Kini gde je Živojinović bio veoma popularan.[10] Tokom ’80-ih, Živojinović je parodirao na svoju sliku akcionog heroja ulogama u nizu lakih komedija.[4][5][6][8]
Tokom perioda vladavine Josipa Broza Tita snimio je veliki broj partizanskih filmova, i bio je — kako je sam isticao u medijima — dobar prijatelj sa doživotnim predsednikom SFR Jugoslavije Josipom Brozom Titom. Živojinović je bio aktivan član vladajuće političke stranke Saveza komunista Jugoslavije u SFR Jugoslaviji. Godine 1990. izabran je za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Od 1991. je bio aktivan na političkoj sceni kao član Socijalističke partije Srbije. U septembru 2002. je bio kandidat Socijalističke partije Srbije na neuspelim izborima za predsednika Srbije.[4][5][8]
Živojinović je bio inicijator, osnivač i prvi predsednik Udruženja filmskih glumaca Srbije, a takođe je svojevremeno bio i direktor filmskog programa Slobodarskih svečanosti u Sopotu.[11]
Poslednje godine uredi
Bata Živojinović je poznat po svom bliskom prijateljstvu sa hrvatskim glumcem Borisom Dvornikom. Živojinović i Dvornik su se 1991. odrekli jedan drugog u nizu otvorenih pisama, u gestu koji je bio viđen kao simbolika raspada SFRJ. Godine 2004. je javljeno da su njih dvojica pokušala da se pomire. Pomirili su se 2006. putem video-linka između Splita i Beograda. Živojinović je izjavio da „poslednjih godina nije bilo mržnje između njih”, a Dvornik se nadovezao da je sve bio „samo nesporazum”.[12]
Živojinović je 17. oktobra 2006. godine preživeo srčani udar. Tri godine kasnije je imao gangrenu koju je sanirao na Kubi, da bi mu se opet povratila povredom noge na snimanju svog poslednjeg filma (Led) 2011. godine.[13] Posle moždanog udara pretrpljenog 4. jula 2012. godine, oporavljao se u Selters Banji kod Mladenovca.[14]
Preminuo je 22. maja 2016. godine, u 83. godini života u bolnici Sveti Sava u Beogradu.[8] Uzrok smrti je bio skup više bolesti, uključujući gangrenu, srčanu slabost, dijabetes, anemiju, bubrežnu insuficijenciju, začepljenje gotovo svih krvnih sudova itd.[3][4][5] Sahranjen je 26. maja 2016. godine, u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[15]
Politički angažman uredi
Od 1990. godine, Živojinović je bio aktivan u Socijalističkoj partiji Srbije (SPS).[4][5][8]
Biran je za narodnog poslanika u ukupno pet saziva Narodne skupštine Republike Srbije. Od prvog skupštinskog saziva iz 1991. godine, formiranog nakon prvih višepartijskih izbora održanih decembra 1990. godine, biran je još četiri puta, i to nakon republičkih skupštinskih izbora (1992, 1993, 1997, 2000); imao je neprekidan mandat od ukupno dvanaest godina, sve do izbora održanih decembra 2003. godine kada se povukao iz politike.[4][5][8]
Godine 1991. istakao se razumnim i kompromisnim stavom prilikom studentskih protesta. Bio je predsednik Komisije za predstavke i žalbe Narodne skupštine, neprekidno u vremenskom periodu od 1992. godine do 2000. godine.[4][5][8]
Kao predstavnik SPS-a, na prvim neuspelim izborima održanim 2002. godine bio je kandidat za predsednika Srbije i osvojio je oko 120.000 glasova.[4][5][8][16]
Iako je bio na izbornoj listi svoje partije, nakon Vanrednih izbora za narodne poslanike Republike Srbije 2003. — potpuno se povukao iz politike.[4][5][8]
Nagrade uredi
- Srebrnu arenu na Festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli, dobio je 1963. godine za filmove Kozara i Dr.
- Tri puta je dobijao Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu na Festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli, i to za filmove: Tri 1965. godine, Skupljači perja, Breza i Praznik 1967. godine i Majstor i Margarita i Tragovi crne devojke 1972. godine.
- Oktobarsku nagradu grada Beograda je primio 1972. godine za filmove Majstor i Margarita i Tragovi crne devojke i televizijsku seriju Građani sela Luga.
- Nagradu za životno delo Targa d'oro alla carriera dobio je na Međunarodnom filmskom festivalu neorealističkog filma Il Laceno d'oro – Festival del cinema neorealistico u Avelinu u Italiji 1974. godine.
- Za ulogu Arsena u filmu Tren je dobio nagradu Золотой приз (Grand prix festivala) za najbolju mušku ulogu na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi (XI Московский международный кинофестиваль) 1979. godine.
- Sedmojulsku nagradu SR Srbije dobio je 1981. godine.
- Četiri puta je dobijao nagradu Grand prix na Filmskom festivalu u Nišu, od toga tri puta nagrada je dodeljena pod imenom „Ćele kula”, za sledeće filmove: Tragovi crne devojke, I bog stvori kafansku pevačicu i Majstor i Margarita (1972); Tren, Nije nego i Stići pre svitanja (1978); Još ovaj put, Igmanski marš, Halo taksi, Balkan ekspres i Moj tata na određeno vreme (1983); a jednom je nagrada dodeljena pod imenom „Naisa” (on je prvi dobitnik Grand prix nagrade pod ovim imenom), za film Ptice koje ne polete (1997).
- Dva puta je dobijao nagradu Car Konstantin na Filmskom festivalu u Nišu i to za filmove: Doručak sa đavolom (1971) i Sutjeska (1973).
- Dva puta je dobijao nagradu Glumački par godine ONA I ON (statueta „ON”), u izboru čitalaca lista TV Novosti, koja se dodeljuje na Filmskom festivalu u Nišu i to: 1972. godine u paru sa Živkom Matić za ulogu Bulidže u TV seriji Građani sela Luga i 1994. godine u paru sa Radmilom Savićević za ulogu Aranđela Golubovića u TV seriji Srećni ljudi.[17]
- Godine 1993. nagrađen je na Filmskom festivalu u Nišu nagradom za životno delo „Slavica” (bio je njen poslednji dobitnik, pošto je od naredne 1994. godine ova nagrada preimenovana u Nagradu Pavle Vuisić).
- Na 14. međunarodnom televizijskom festivalu Zlatna škrinja u Plovdivu (Bugarska) dobio je 1989. godine nagradu za najbolju mušku ulogu tumačenjem lika Vukadina Koviljca u televizijskom filmu Svečana obaveza.
- Kulturno-prosvetna zajednica Srbije dodelila mu je 1994. godine priznanje ”Zlatna značka”, ”za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture”.
- Nagradu Kristalno zvono dobio je „za ostvaren najviši umetnički domet” 1999. godine, na međunarodnom glumačkom festivalu Stožari (Plejade, zvezdano jato) u Kijevu (Ukrajina), „kao izuzetan majstor evropske kinematografije”.
- Međunarodni filmski festival sveslovenskog i pravoslavnog filma Zlatni vitez koji se održava u ruskom gradu Kaluga dodelio mu je 2000. godine nagradu za životno delo — Zlatnu medalju za poseban doprinos filmu (nagrada nosi ime Sergeja Bondarčuka). Nagradu mu je uručio lično direktor festivala, poznati ruski glumac, Nikolaj Burljajev, povodom proslave jubileja 45 godine rada Velimira Bate Živojinovića, u bioskopskoj dvorani Jugoslovenske kinoteke u Beogradu.
- Na 40. Filmskim susretima u Nišu 2005. godine dobio je počasnu Nagradu Car Konstantin povodom obeležavanja 50 godina rada na filmu.[18]
- Kulturno-prosvetna zajednica Beograda dodelila mu je 2005. godine Nagradu Zlatni beočug za životno delo „zbog trajnog doprinosa kulturi Beograda”.
- Na internacionalnom filmskom festivalu „Palić” u Subotici dobio je 2006. godine, zajedno sa grčkim rediteljem Teom Angelopulosom, Nagradu Aleksandar Lifka za svoj ukupan doprinos evropskoj kinematografiji.
- Fond Radoje Domanović dodelio mu je 2010. godine Nagradu Radoje Domanović za „medijsko dostignuće u oblasti satire”, koja mu je uručena u Beogradu u prostorijama Ministarstva za dijasporu.
- Jugoslovenska kinoteka mu je 2010. godine dodelila Nagradu Zlatni pečat za izuzetan doprinos razvoju filmske umetnosti.
- Nagrada za životno delo Ibis dodeljena mu je 2011. godine, na Internacionalnom festivalu filma Sinema siti u Novom Sadu prilikom svečanog otvaranja festivala.
- Nagrada Braća Karić od strane porodice Karić i Karić Fondacije, dodeljena mu je 2011. godine za oblast kulture i umetnosti. Ova nagrada je „uspostavljena kao plod vere u neiscrpnu pamet i vrednost, pre svega sopstvenog naroda” kojom se vrednuju najviša dostignuća stvaralaštva u oblastima kulture i umetnosti, naučnog i istraživačkog rada, novinarstva, publicistike i izdavaštva, ekonomije i privrede, te humanitarnih aktivnosti koje jačaju mir, saradnju i prijateljstvo među narodima.
- Na 48. Filmskim susretima u Nišu 2013. godine Savet festivala ga je nagradio specijalnom nagradom (ručno izrađen šah cara Konstantina sa likovima iz bitke kod Milvijskog mosta), za izuzetan doprinos srpskoj i jugoslovenskoj kinematografiji.[19]
- Na 3. Fedisu (Festival domaćih igranih serija), 2013. godine je dobio Nagradu Zlatna antena, za celokupni doprinos televizijskoj produkciji.[20]
- Godine 2013, dobio je Nagradu za životno delo Kristalna prizma, koju dodeljuje Akademija filmske umetnosti i nauke Srbije (AFUN).
- Povodom državnog praznika, 15. februara 2015. godine predsednik Republike Srbije Tomislav Nikolić odlikovao ga je Zlatnom medaljom za zasluge, za izuzetne zasluge i postignute rezultate u kulturnim delatnostima.
- Specijalno priznanje za doprinos afirmaciji srpskog filma osmog Leskovačkog internacionalnog festivala filmske režije (LIFFE) 2015. godine.[21]
- Prilikom otvaranja 44. Međunarodnog filmskog festivala FEST u Beogradu 26. marta 2016. godine, dodeljeno mu je posebno priznanje — Nagrada Beogradski pobednik, za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti. Pored Velimira Bate Živojinovića, tom prilikom ova nagrada je dodeljena i američkom reditelju Džon Mektirnanu i španskoj glumici Viktoriji Abril.[5][6][8][22]
- Po njemu su nazvane nagrade publike za najboljeg glumca i najbolju glumicu festivala SOFEST koji se održava u Sopotu[23]
Zanimljivosti uredi
- Rangiran je kao 6. najbolji srpski glumac po izboru dnevnog lista Večernje novosti, 2000. godine.
- Glumio je u 35 partizanskih filmova.
- Pored maternjeg srpskog jezika, glumio je i na hrvatskom, makedonskom, slovenačkom, romskom, albanskom, nemačkom, engleskom, francuskom, italijanskom i ruskom jeziku.
- Sedam filmova u kojima je glumio našlo se u zvaničnoj konkurenciji Kanskog filmskog festivala: Vlak bez voznog reda (1959), Pogled u zjenicu sunca (1966), Skupljači perja (1967), Biće skoro propast sveta (1969), Seljačka buna 1573. (1976), Grupni portret s damom (1977) i Poseban tretman (1980).
- Četrnaest filmova u kojima je glumio bili si kandidati za Oskara i to: ”Tri” (reditelj Aleksandar Saša Petrović - 1966), ”Skupljači perja” (r. Aleksandar Saša Petrović - 1967), ”Bitka na Neretvi” (r. Veljko Bulajić - 1969), ”Majstor i Margarita” (r. Aleksandar Saša Petrović - 1972), ”Sutjeska” (r. Stipe Delić - 1973), ”Derviš i smrt” (r. Zdravko Velimirović - 1974), ”Poseban tretman” (r. Goran Paskaljević - 1980), ”Visoki napon” (r. Veljko Bulajić - 1983), ”Kraj rata” (r. Dragan Kresoja - 1984), ”Original falsifikata” (r. Dragan Kresoja - 1991), ”Lepa sela lepo gore” (r. Srđan Dragojević - 1996), ”Bure baruta” (r. Goran Paskaljević - 1998), ”Belo odelo” (r. Lazar Ristovski - 1999) i ”Rat uživo” (r. Darko Bajić - 2000).
- Godine 1981. bio je član žirija na 12. Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, Rusija (Московский международный кинофестиваль).[24]
- Četiri godine zaredom su tri filma u kojima je imao glavne uloge bila nominovana za Oskara za najbolji film na stranom jeziku (Academy Award for Best Foreign Language Film): Tri (1966), Skupljači perja (1967) i Bitka na Neretvi (1969).
- U svom umetničkom opusu zabeležio je oko 350 filmskih i više od 70 televizijskih ostvarenja (više od 400).
- Jedan je od glumački najobrazovanijih glumaca sa prostora bivše Jugoslavije. Već kao petnaestogodišnji dečak opredelio se za glumački poziv, te se upisao u srednju glumačku školu u Nišu, u kojoj je završio prvu i treću godinu, dok je drugu i četvrtu godinu završio u srednjoj glumačkoj školi u Novom Sadu. Nakon toga je studirao glumu na Pozorišnoj akademiji u Beogradu, u klasi koju je vodio čuveni teatrolog, dramski pisac i reditelj, profesor Jovan Kulundžić. Diplomirao je sa najvišom ocenom („desetkom”) u pozorišnoj predstavi Sumnjivo lice Branislava Nušića, odigranoj na velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, zajedno sa kolegama s klase: Branimirom Tori Jankovićem, Nikolom Simićem, Acom Aleksovim, Ružicom Sokić, Ljiljanom Marković, Radmilom Radovanović Andrić i Radom Đuričin.
- Nadimak „Bata”, koji će ga proslaviti tokom cele karijere, dobio je u periodu pohađanja srednje glumačke škole u Nišu, gde je direktor škole bio njegov imenjak — čuveni pesnik Velimir Živojinović Masuka. S obzirom na to da su im se zbog istog imena i prezimena često mešale poštanske pošiljke i prepiske, direktor Masuka ga je pozvao jednog dana u svoju kancelariju i rekao: „Mali, od danas će na tvojim pismima uz ime i prezime stajati nadimak ’Bata’, a na mojim ’Masuka’.” Tako će za ceo život poneti nadimak po kome će biti poznatiji nego po pravom imenu.[5][6][8]
- O njemu je 2017. godine objavljena knjiga Velimir Bata Živojinović: Valter pre Valtera COBISS.SR 232622092.[25]
- Na dan njegovog rođendana, 5. juna 2017. godine, postavljena je spomen-ploča na kući u kojoj je odrastao u Beogradu (ulica Mileševska broj 27).[26]
- Odlukom skupštine grada Beograda od 25. juna 2019 godine, povodom obeležavanja tri godine od smrti slavnog glumca, nekadašnja Bojanska ulica na Crvenom krstu, opština Vračar, ponela je ime - ulica Velimira Bate Živojinovića. U obrazloženju odluke, pored ostalog se navodi: ”Svojim umetničkim i kulturnim doprinosom, Velimir Bata Živojinović je obeležio jednu zlatnu eru srpske, evropske i svetske kinematografije. Čovek sa emocijom i karakterom, koji je dao nemerljiv doprinos kulturi u Srbiji, regionu i šire.” Interesantno je da je baš u ovoj ulici u broju 17, rođena Batina supruga Lula, sa kojom su se nakon ove odluke njena deca našalila rekavši: ”Da li na ovom svetu postoji još jedna žena koja može da kaže da je rođena u ulici svog muža?”
- Njegov legat postoji u Jugoslovenskoj kinoteci. Otvoren je 28. februara 2023.[27][28][29]
- Pošta Srbija je krajem 2023. izdala poštansku marku sa likom Bate Živojinovića.[30]
Filmografija uredi
U karijeri je igrao više od 400 filmskih i televizijskih uloga, od kojih su mnoge antologijske.[31][32] U monografiji beleži 333 filma, te 17 vesterna za koje sam kaže da su snimljeni u Nemačkoj i da se za njih gotovo i ne zna.[4] Ovo ga veoma verovatno čini jugoslovenskim i srpskim glumcem sa dosada najviše odigranih uloga u celokupnoj glumačkoj karijeri.[5][6][7][8]
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1950-e | |||
1955. | Pesma sa Kumbare | Velja iz Belog Potoka | |
| Poslednji kolosek | šofer | |
1956. | Cipelice na asfaltu | mladić | |
| Klisura | Ajkin brat | |
1957. | Mali čovek | mladić na zabavi | |
| Subotom uveče | navijač | |
1958. | Rafal u nebo | četnik | |
| Te noći | Jova | |
| Dubrovski | ruski vojnik | |
1959. | Vlak bez voznog reda | Duje Briketa | |
| Vetar je stao pred zoru | Policijski agent | |
1960-e | |||
| Diližansa snova | verenik Vasa | |
1960. | Rat | oficir invazione vojske | |
| Signali nad gradom | partizan Toša | |
1961. | Pesma | Đorđe | |
| Uzavreli grad | Monter Luka | |
| Krst Rakoc | Beli | |
1962. | Dr | dr Milorad Cvijović | |
| Kozara | Šorga | |
| Zemljaci | Jole | |
| Muškarci | Lale | |
1963. | Dvostruki obruč | Pavle | |
| Nevesinjska puška | poručnik Kostić | |
| Radopolje | Božina | |
| Čovek iz hrastove šume | profesor | |
1964. | Narodni poslanik | advokat Janković | |
| Dobra kob | Marko | |
| Put oko sveta | Sava Cvetković | |
| Tri | Miloš Bojanić | |
1965. | Neprijatelj | Slobodan Antić | |
| Lažljivica | Bonvivan | |
| Lavirint smrti | Džim Poter | |
| Anabelin san (kratkometražni film) | seljak | |
| Pogled u zjenicu sunca | mornar | |
1966. | Pre rata | advokat Novaković | |
| San | tenkista Lazar | |
| Povratak | „Al Kapone” | |
| Glineni golub | ilegalac Kosta | |
| Nož | islednik Marko | |
| Pošalji čoveka u pola dva | gangster Đino | |
1967. | Praznik | Nedićev major | |
| Diverzanti | Korčagin | |
| Skupljači perja | Mirta Klaser | |
| Breza | Marko Labudan | |
| Operacija Beograd | pukovnik Vili Fuks | |
| Višnja na Tašmajdanu | profesor | |
| Ima ljubavi, nema ljubavi | direktor | |
1968. | Uzrok smrti ne pominjati | Mitar Velimirović | |
| Bekstva | Vitor | |
| Biće skoro propast sveta | kamuflirani inspektor | |
| Brat doktora Homera | Simon Petrović | |
| Krvava bajka | Marisav Petrović | |
| Oseka | kum | |
1969. | Most | major Tigar | |
| Bitka na Neretvi | komandant Stole | |
| Bitka na Neretvi (mini TV serija) | komandant Stole | |
1970-e | |||
1970. | Žarki | ilegalac | |
| Opklada | Sava | |
1971. | Moja luda glava | inspektor Andreja „Bata” | |
| Doručak sa đavolom | Bogoljub „Bata” Radulaški | |
| Lažna mera | ruski krčmar Lajbuš Jadlovker | |
| Zvezde su oči ratnika | učitelj Mladen | |
| Građani sela Luga (TV serija) | Bulidža | |
1972. | I Bog stvori kafansku pevačicu | Ratomir Jovanić „Ratko” | |
| Tragovi crne devojke | šinter Radovan | |
| Majstor i Margarita | satanin sluga Korovjev | |
| Valter brani Sarajevo | Valter | |
| Hotel za ptice (TV film) | Bata Živojinović | |
| Sluga (TV film) | sluga | |
| Kamenolom (TV film) | Žarko Terzić | |
| Ukleti smo, Irina | Tatko Vitan | |
1973. | Bombaši | Đoko | |
| Sutjeska | komandant Nikola | |
| Sutjeska (mini TV serija) | komandant Nikola | |
| Mirko i Slavko | komandant | |
| Smeh sa televizije (TV emisija) | Bata Živojinović | |
| Valter brani Sarajevo (mini TV serija) | Valter | |
| Partizani (mini TV serija) | Brka | |
| Partizani | Brka | |
| Obraz uz obraz (TV) | Bata | |
1974. | Rekvijem za teškaša (TV drama) | Harlan „Brdo” MakKlintok | |
| Potomak (TV kratki film) | ||
| Derviš i smrt | Muselim | |
| Košava | Beli | |
| Crveni udar | Ićo | |
| Naivko | Žile Akademac | |
| Crvena zemlja | prorok | |
1975. | Priča o dobrim ljudima | Peter Kostrca | |
| Seljačka buna 1573. | Ilija Gregorić „Prebeg” | |
| Život je lep (TV serija) | Batko Živić | |
| Vrhovi Zelengore | Boro | |
1976. | Idi tamo gde te ne poznaju (TV film) | Markov otac | |
| Čuvar plaže u zimskom periodu | Ljubičin otac | |
| Povratak otpisanih | četnički poručnik | |
| Morava ’76 (TV serija) | Uča | |
| Beštije | Bulut | |
| Sekvence i konsekvence (TV) | Bata Živojinović | |
1977. | Pas koji je voleo vozove | kauboj Rodni Aleksić | |
| Ljubavni život Budimira Trajkovića | vozač GSP-a Milorad | |
| Lude godine | doktor Nedeljković/Smiljanić | |
| Grupni portret s damom | Bogakov | |
| Hajka | vojvoda Juzbašić | |
| Povratak otpisanih (TV serija) | četnički poručnik | |
| Stići pre svitanja | Obren | |
| Tren | Arsen | |
1978. | Čardak ni na nebu ni na zemlji (TV serija) | Radovan Treći | |
| Nije nego | profesor matematike Herceg | |
| Tigar | direktor bokserskog kluba | |
| Sedam plus sedam (TV) | Bata Živojinović | |
| Noć od paučine (TV drama) | šef stanice | |
| Radio Vihor zove Anđeliju | Mikača | |
| Ano domini 1573 (mini TV serija) | Ilija Gregorić — Prebeg | |
1979. | Drugarčine | Kosta | |
| Partizanska eskadrila | pilot Vuk | |
| Partizanska eskadrila (mini TV serija) | pilot Vuk | |
| Usijanje | Žandarm | |
1980-e | |||
| Duvanski put (mini TV serija) | žandarm | |
| Tren (mini TV serija) | Arsen | |
| Pozorišna veza | viši inspektor Milan | |
1980. | Rad na određeno vreme | Milutin Rakočević | |
| Nešto iz života (TV film) | Marko Kundaković | |
| Poseban tretman | direktor | |
| Snovi, život, smrt Filipa Filipovića | gazda Stanimirović | |
| Snovi, život, smrt Filipa Filipovića (mini TV serija) | gazda Stanimirović | |
| Crveni konj | Boris Tušev | |
| Laf u srcu | doktor | |
| Erogena zona | Mocin otac Pera „Zver” | |
| Dorotej | Dadara | |
1981. | Dečko koji obećava | Mašin otac | |
| Sok od šljiva | Uča | |
| Lov u mutnom | Paja Glavonja | |
| Visoki napon | ministar Cukić | |
| Pad Italije | Konte Grgo Kusturin | |
| Šesta brzina | mesar Svetolik Trpković „Pufta” | |
| Priče iz radionice (TV serija) | mesar Svetolik Trpković „Pufta” | |
| Venerijanska raja (kratkometražni film) | direktor | |
| 13. jul | Stevanov otac, predsednik opštine | |
1982. | Moj tata na određeno vreme | Milutin Rakočević | |
| Nedeljni ručak | doktor Dušan Aranđelović | |
| Progon | domaćin Joca | |
| Idemo dalje | „Šopenhauer” | |
| Učitelj (TV serija) | „Šopenhauer” | |
| Kakav deda, takav unuk | doktor Nedeljković/Smiljanić | |
| Još ovaj put | Dragoslav Podunavac „Džek” | |
| Balkan ekspres | gospodin Stojčić „Stojko” | |
| Balkan ekspres (mini TV serija) | gospodin Stojčić „Stojko” | |
| Halo taksi | Šuger | |
1983. | Crveni konj (mini TV serija) | Boris Tušev | |
| Stepenice za nebo | komšija | |
| Igmanski marš | Badža | |
| Veliki transport | Kosta | |
| Timočka buna | kapetan Sibin | |
| Idi mi, dođi mi | doktor Nedeljković/Smiljanić | |
| Šećerna vodica | major Đurić | |
| Groznica ljubavi | Jordan Cvetković | |
| U raljama života | Trokrilni | |
| Štefica Cvek u raljama života (mini TV serija) | Trokrilni | |
| Opasni trag | inspektor Kosta Marković | |
| Pejzaži u magli | Ivanov otac | |
| Pazi šta radiš | prosvetni inspektor | |
1984. | Čudo neviđeno | otac Makarije | |
| Šta je s tobom, Nina | Miloje | |
| Balkanski špijun | palačinkar | |
| Kraj rata | Bajo | |
| Mala pljačka vlaka | Todor Strašni | |
| Pozorište u kući 5 (TV serija) | Ratislav „Rale” Blagojević | |
| Nema problema | Brenin menadžer | |
| Držanje za vazduh | „Buzdovan” | |
| Žikina dinastija | doktor Nedeljković/Smiljanić | |
| U zatvoru | upravnik | |
| Brisani prostor (TV serija) | Ivan Vrebac | |
| Ćao, inspektore | milicioner Boki | |
1985. | Nije lako sa muškarcima | doktor Miloš | |
| I to će proći | kapetan Mika | |
| Ada | funkcioner Mladen | |
| Život je lep | čovek iz vlasti „Budža” | |
| Debeli i mršavi | inspektor Aca Popara „Zver” | |
| Šest dana juna | pilot | |
| Brat moj jedini (mini TV serija) | „Buzdovan” | |
| Mis | Kokos | |
| Dobrovoljci | vatrogasac | |
| Majstor i Šampita | Jova | |
| Druga Žikina dinastija | doktor Nedeljković/Smiljanić | |
| Svečana obaveza (TV film) | Vukadin Koviljac | |
1986. | Glumci glumcima (TV) | Bata Živojinović | |
| Znak (TV serija) | saobraćajni milicioner | |
| Sekula i njegove žene | Čeda | |
| Razvod na određeno vreme | Milutin Rakočević | |
| Osveta | pekar Milivoje | |
| Sivi dom (TV serija) | upravnik | |
| Posljednji skretničar uzanog kolosijeka | skretničar Marko Mrgud | |
| Obećana zemlja | Markan, predsednik seljačke zadruge „Napredak” | |
| Obećana zemlja (mini TV serija) | Markan, predsednik seljačke zadruge „Napredak” | |
| Sazvežđe belog duda (TV serija) | Šole Šljapan | |
| Lutalica | gazda Dača | |
| Zaljubljeni | Savo | |
1987. | Zabranjeno tući malu decu (TV film) | ||
| I to se zove sreća (TV serija) | Bora | |
| Oktoberfest | inspektor Skoblar | |
| Kriminalci | istražni inspektor | |
| Hajde da se volimo | komandir milicije Milanović | |
1987—1988. | Vuk Karadžić (TV serija) | Jakov Nenadović | |
| Bolji život (TV serija) | Aleksandar Kostić „Macola” | |
| Srce i njena deca (TV film) | gospodin Mihailo | |
| Tesna koža 3 | Sotir Milivojević | |
| Špijun na štiklama | direktor banke Ružić | |
| Sulude godine | doktor Nedeljković/Smiljanić | |
1988. | Tajna manastirske rakije | direktor cirkusa Abdula | |
| Jednog lepog dana | gospodin Mihailo | |
| Vanbračna putovanja | profesor Gerasim Miletić | |
| Vikend mrtvaca | generalni direktor | |
| Boj na Kosovu | Srbin Hamza | |
| Boj na Kosovu (mini TV serija) | Srbin Hamza | |
| Nedeljom od devet do pet (TV) | Bata Živojinović | |
| Vampiri su među nama | milicioner Boki | |
| Atoski vrtovi — preobraženje | komesar | |
1989. | Kako je propao rokenrol | Krsta Klatić Klaja | |
| Rat i sećanje (mini TV serija od 8 epizoda) | vođa jevrejskih partizana | |
| Drugarica ministarka (TV serija) | Ljuba Jokić | |
| Hajde da se volimo još jednom | doktor | |
| Zabranjeno tući malu decu (TV drama) | saobraćajac | |
| Balkan ekspres 2 | Gospodin Stojčić „Stojko” | |
| Balkan ekspres 2 (TV serija) | Gospodin Stojčić „Stojko” | |
1990-e | |||
| Vikend leševa (TV serija) | generalni direktor | |
1990. | Otkup u krvi | ||
| Neuništivi (TV serija) | Bulidža | |
| Seks — partijski neprijatelj br. 1 | Ciganin Sekula | |
| Original falsifikata | Stariji Stojan Vujić | |
| Praznik u Sarajevu | inspektor Felini | |
| Bračna putovanja | profesor Gerasim Miletić | |
1991. | Bolji život 2 (TV serija) | Aleksandar Kostić Macola | |
| U ime zakona (TV serija) | Živko Živulović | |
| Svemirci su krivi za sve | milicioner Boki | |
| Holivud ili propast (TV film) | producent | |
| Sekula se opet ženi | Čeda | |
| Sekula nevino optužen | Čeda | |
1992. | Prokleta je Amerika | kamiondžija Radovan | |
| Dama koja ubija | milicioner Boki | |
| Velika frka | Sima | |
1993. | Pun mesec nad Beogradom | Aleksin otac | |
| Tri karte za Holivud | informbirovac Mrgud | |
1993—1994. | Srećni ljudi (TV serija) | Aranđel Golubović | |
| Goli život (TV serija) | Petar | |
1994. | Slatko od snova | Baks | |
| Trojka (TV film) | taksista | |
| Svadbeni marš (TV film) | pukovnik Sava Mitrović | |
1995. | Treća sreća | ujka Života | |
| Kraj dinastije Obrenović (TV serija) | Aleksa Novaković | |
| Tamna je noć | Džordž Kostajac, komandant Srpske državne straže | |
1995—1996. | Srećni ljudi 2 (TV serija) | Aranđel Golubović | |
| Srećni ljudi: Novogodišnji specijal (TV film) | Aranđel Golubović | |
1996. | Doviđenja u Čikagu | Boki | |
| Lepa sela lepo gore | kapetan Gvozden | |
1997. | Ptice koje ne polete | deda Lugar Zdravko | |
| Balkanska pravila | šef Slobodan | |
| Kupi mi Eliota | Adam „Tabakera” | |
| Kod lude ptice (TV serija) | rasvetljivač | |
1998. | Lajanje na zvezde | profesor Božović | |
| Rane | vojnik na tenku | |
| Bure baruta | vozač autobusa | |
| Ranjena zemlja | Aleksić | |
1999. | Porodično blago (TV serija) | majstor Kreka | |
| Nož | Prota Nićifor Jugović | |
| Belo odelo | gospodin u vozu | |
2000-e | |||
| Senke uspomena | Ljuba Radovanović | |
2000. | Senke uspomena (mini TV serija) | Ljuba Radovanović | |
| Kratki film o Bati (dokumentarni film) | Bata Živojinović | |
| Rat uživo | Velibor Tatulić Tatula | |
2001. | Seljaci | Jeremija | |
| Sve je za ljude | Jeremija | |
2002. | Amir | Amirov otac | |
| Mrtav ’ladan | Stanislav | |
| Košarkaši (TV serija) | čika Pera | |
2005. | Ivkova slava | gospodin Mirko | |
| Made in YU | đed | |
2006. | Drugo stanje (TV serija) | tata Dušan | |
2006—2009. | Seljaci (TV serija) | Jeremija | |
2007. | Princ od papira | opasni čiča | |
| Mile protiv tranzicije (TV serija) (epizoda: Beli Šengen ili Mile čeka vizu) | Bata Živojinović | |
2009. | Moj rođak sa sela (TV serija) | Čika Đole | |
| Umri muški (dokumentarna TV serija) | Bata Živojinović | |
2010-e | |||
2010. | Šesto čulo (TV serija) | Mauzer | |
| Sinema komunisto (dokumentarni film) | Bata Živojinović | |
2011. | Sestre (TV film) | deda Rade | |
| Nepobedivo srce (TV serija) | lekar | |
2012. | Valter (dokumentarni film) | Bata Živojinović | |
| Led | deda Životije | |
2013. | Drug Crni u Narodnooslobodilačkoj borbi | Vladimir Perić Valter |
Galerija uredi
Vidi još uredi
Napomene uredi
- ^ Rođen je u Jagodini, gde mu je otac radio kao sudski činovnik. Prve godine detinjstva je proveo u rodnom selu svojih roditelja, Koraćici pod Kosmajem (gde je i kršten) i koje se često — ali pogrešno — navodi kao mesto njegovog rođenja.[1][2]
- ^ Za filmove Kozara (1962) i Tri (1965) nagrađen je na Filmskom festivalu u Puli.
Reference uredi
- ^ „Feljton o Bati Živojinoviću”. blic.rs. 16. 5. 2016. Arhivirano iz originala 17. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „Kako je govorio Bata”. blic.rs. 23. 5. 2016. Arhivirano iz originala 24. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ a b „Bata umro u snu: O detaljima smrti legende pričaju ljudi koji su do poslednjeg sata bili sa njim”. telegraf.rs. 23. 5. 2016. Arhivirano iz originala 24. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l „Velimir Bata Živojinović, glumac — Život bez dublera”. ekapija.com. 20. 1. 2012. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m „Umro Bata Živojinović”. alo.rs. Arhivirano iz originala 24. 05. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ a b v g d đ e ž „Biografija: Glumac Velimir Bata Živojinović”. opusteno.rs. Arhivirano iz originala 24. 3. 2013. g. Pristupljeno 14. 5. 2016.
- ^ a b v g „Velimir (Bata) Živojinović: Gluma u filmovima; Biografija”. filmovi.com. Arhivirano iz originala 03. 04. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Radosavljević, R. (23. 5. 2016). „Otišao je Bata, legenda veća od filma”. novosti.rs. Arhivirano iz originala 24. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „Osamdeseti rođendan Velimira Bate Živojinovića”. blic.rs. Tanjug. 4. 6. 2013. Arhivirano iz originala 10. 3. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2013.
- ^ „Bata Živojinović”. domaci.filmovi.co.rs. 2. 2. 2011. Arhivirano iz originala 08. 03. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2013.
- ^ „Velimir Bata Živojinović”. b92.net. B92. 10. 9. 2002. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „Bata i Boris: Naša pomirba odnosi se na cjelokupni hrvatski i srpski narod”. index.hr. 2. 11. 2006. Arhivirano iz originala 9. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „Bata Živojinović teško bolestan”. pulsonline.rs. 12. 10. 2011. Arhivirano iz originala 08. 03. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ Talović, Violeta (22. 1. 2013). „Bata Živojinović: Lekari su me vratili na noge”. novosti.rs. Arhivirano iz originala 6. 6. 2013. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „U Aleji zaslužnih građana sahranjen Bata Živojinović”. Politika. 26. 5. 2016. Arhivirano iz originala 18. 6. 2017. g. Pristupljeno 26. 5. 2016.
- ^ Brkić, Gordan (6. 6. 2010). „Ličnost Danas: Velimir — Bata Živojinović”. danas.rs. Arhivirano iz originala 8. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ Milić, S. „Jedna od najprestižnijih akcija TV novosti, Glumački par, ONA i ON, beleži 40 godina”. tv.novosti.rs. Arhivirano iz originala 02. 10. 2013. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „’Car Konstantin’ za pola veka na filmu”. glas-javnosti.rs. 24. 8. 2005. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „Gran pri Naisa glumcu Borisu Isakoviću”. glassrpske.com. 1. 9. 2013. Arhivirano iz originala 10. 6. 2015. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „Večeras i sutra Festival domaćih serija FEDIS”. blic.rs. 9. 10. 2013. Arhivirano iz originala 8. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „Bata Živojinović dobitnik nagrade Leskovačkog festivala”. b92.net. B92. 27. 8. 2015. Arhivirano iz originala 22. 1. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „POČEO FEST Lula uzela pobednika za Batu, veseli Mektirnan i zanosna Viktorija”. blic.rs. Arhivirano iz originala 27. 2. 2016. g. Pristupljeno 8. 3. 2016.
- ^ „Nagrada publike SOFEST od ove godine nosi Batino ime”. b92.net. B92. Tanjug. 24. 6. 2016. Arhivirano iz originala 25. 6. 2016. g. Pristupljeno 27. 6. 2016.
- ^ „12th Moscow International Film Festival (1981)”. moscowfilmfestival.ru. Arhivirano iz originala 3. 4. 2014. g. Pristupljeno 21. 1. 2013.
- ^ „Valter pre Valtera”. Politika. 27. 5. 2017. Arhivirano iz originala 18. 6. 2017. g. Pristupljeno 18. 6. 2017.
- ^ „Sećanje na Batu ’Krstaša’”. novosti.rs. 10. 6. 2017. Arhivirano iz originala 18. 6. 2017. g. Pristupljeno 18. 6. 2017.
- ^ M., D. B. (27. 2. 2023). „DVE IZLOŽBE O BATI ŽIVOJINOVIĆU: Povodom devedeset godina od rođenja popularnog glumca otvaranje legata u Jugoslovenskoj kinoteci”. Večernje novosti. Pristupljeno 28. 2. 2023.
- ^ Kurteš, Aleksandra (1. 3. 2023). „Otvoren legat Velimira Bate Živojinovića”. Politika. Pristupljeno 5. 3. 2023.
- ^ „Legat Bate Živojinovića”. Politika. 28. 2. 2023. Pristupljeno 5. 3. 2023.
- ^ „Predstavljena poštanska marka sa likom Bate Živojinovića”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-01.
- ^ „Velimir Bata Živojinović — biografija”. pulsonline.rs. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
- ^ „Umro Bata Živojinović”. b92.net. B92. 23. 5. 2016. Arhivirano iz originala 24. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016.
Spoljašnje veze uredi
- Bata Živojinović na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Bata Živojinović na sajtu AllMovie (jezik: engleski)
- Bata Živojinović na sajtu TCMDb (jezik: engleski)
- Bata Živojinović na sajtu Rotten Tomatoes (jezik: engleski)
- Valter je zvezda među Kinezima (jezik: srpski)
- Partizan koji je krao Titove cigare (jezik: srpski)
- Velimir Bata Živojinović: „Nisam ono što sam radio!” (Dani, 30. decembar 2010) (jezik: srpski)
- Bata Živojinović — intervju (Večernje novosti, 10. septembar 2011) (jezik: srpski)
- Velimir Bata Živojinović — život bez dublera (Ekonomist, 20. januar 2012) (jezik: srpski)
- Mitski junak srpske kulture (Politika, 27. februar 2016) (jezik: srpski)
- Bata Živojinović, filmska zvezda Jugoslavije, umro u 82. (Dejli mejl, 23. maj 2016) (jezik: engleski)
- Kada legenda ode u legendu (Politika, 24. maj 2016) (jezik: srpski)
- Miljko Živojinović ekskluzivno za 24sedam: Kako je to biti sin Valtera, Macole, Šugera, majora Đurića (12. oktobar 2020)