Bata Živojinović

југословенски и српски глумац

Velimir Bata Živojinović (Jagodina, 5. jun 1933Beograd, 22. maj 2016) bio je srpski i jugoslovenski glumac. Živojinović je bio najpoznatiji po ulogama u partizanskim filmovima. Jedan je od najpoznatijih glumaca sa prostora stare Jugoslavije, i svojim brojnim i upečatljivim ulogama stekao je kultni status u sferi domaćeg glumišta.

Bata Živojinović
Bata Živojinović u Medija centru u Beogradu, 2008. godine
Lični podaci
Puno imeVelimir Živojinović
NadimakBata
Datum rođenja(1933-06-05)5. jun 1933.
Mesto rođenjaJagodina[n. 1], Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti22. maj 2016.(2016-05-22) (82 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Uzrok smrtigangrena, srčana slabost, dijabetes, anemija i dr.[3]
ReligijaPravoslavlje
UniverzitetDramske umetnosti u Beogradu
Zanimanje
Porodica
SupružnikJulijana—Lula (19602016)
DecaMiljko (1961)
Jelena (1964)
Rad
Aktivni period1954—2013.
Bitne ulogeKozara (1962)
Skupljači perja (1967)
Brat doktora Homera (1968)
Most (1969)
Bitka na Neretvi (1969)
Sutjeska (1973)
Valter brani Sarajevo (1974)
Crveni udar (1974)
Tren (1978)
Partizanska eskadrila (1979)
Nedeljni ručak (1982)
Halo taksi (1983)
Original falsifikata (1991)
Srećni ljudi (1993—1994)
Lepa sela lepo gore (1996)
Veza do IMDb-a

Na filmskom platnu je debitovao 1955. godine u filmu Pesma sa Kumbare. Glumio je u oko 350 filmova, među kojima je i 17 vesterna snimljenih u Nemačkoj za koje se gotovo i ne zna. Snimao je filmove u kojima je igrao glavne uloge na prostorima svih bivših jugoslovenskih republika. Jedan je od rodonačelnika tzv. crnog talasa u jugoslovenskom filmu, nastalog početkom šezdesetih, u kojima je kontinuirano nastupao sve do kasnih sedamdesetih godina 20. veka. Paralelno s njima, igrao je i u tzv. partizanskim filmovima u kojima se proslavio takođe tokom ’60-ih i ’70-ih, a jedan od njih — Valter brani Sarajevo — doneo mu je veliku popularnost u Kini.

Osim glume, uporedno se bavio i politikom. Od početka devedesetih godina 20. veka bio je poslanik Socijalističke partije Srbije u nekoliko mandata, a 2002. godine bio je kandidat SPS-a na neuspelim predsedničkim izborima u Srbiji. Smatra se jugoslovenskim i srpskim glumcem sa najviše uloga.

Biografija uredi

Detinjstvo i mladost uredi

 
Bata Živojinović na snimanju filma Radopolje (prvi zdesna)
 
Bata Živojinović (levo), Zoran Milosavljević (u sredini) i Mihajlo Viktorović (desno) na snimanju filma Pesma 1961. godine
 
Silva Košćina, Ljubiša Samardžić, Milena Dravić i Bata Živojinović (prvi zdesna) na premijeri filma Bitka na Neretvi

Živojinović je rano detinjstvo proveo u rodnom selu svojih roditelja — Koraćici, podno planine Kosmaj — kao treće i najmlađe dete u skromnoj službeničkoj porodici. Otac Dragoljub „Baja” radio je kao sudski izvršitelj u Opštinskom sudu u Mladenovcu, a majka Tiosava „Tinka” bila je domaćica koja se kasnije zaposlila u kovnici novca u Beogradu. Dve starije sestre, Nadežda „Nada” i Stanka „Cale”, davale su mu konstantnu i bezrezervnu podršku od najranijih dana. Još dok je bio beba, sestra „Cale” ga je prozvala „Bata” i tako je za ceo život poneo nadimak po kome će biti poznatiji nego po pravom imenu. Prvi razred osnovne škole je završio u Koraćici, u osnovnoj školi koja se nalazila tik uz njegovu rodnu kuću. Zatim je školovanje nastavio u Beogradu, gde su mu roditelji dobili službu i nastanio se na Vračaru — u Mileševskoj ulici u donjem delu Crvenog krsta, nedaleko od Kalenić pijace — gde će provesti najveći deo svog života. Rano detinjstvo prekinuto Drugim svetskim ratom obeležila su velika razaranja i nemaština.[4][5][6][7][8]

Glumački počeci uredi

Svoj talenat za glumu otkrio je sa 15 godina, zahvaljujući rediteljki Soji Jovanović koja ga je pozvala da se pridruži Akademskom pozorištu u Beogradu, gde je povremeno radio kao scenski radnik a ponekad i kao statista. Do tada potpuno nepoznat umetnički svet potpuno ga je očarao i zarobio. Upravo tada je shvatio da je gluma poziv kojim će se baviti celog života. Umesto klasične gimnazije, pohađao je naizmenično srednje glumačke škole u Nišu i Novom Sadu. Na četvrtoj, poslednjoj godini srednje glumačke škole u Novom Sadu, pokušao je da se upiše na Pozorišnu akademiju u Beogradu, ali je bio odbijen, baš kao i sledeće godine nakon završetka srednje škole. Tih godinu dana se bavio najrazličitijim poslovima kako bi preživeo. Radio je kao milicioner, moler, stolar i kao izvršitelj u opštini Vračar. Kasnije, kao već potpuno ostvaren glumac, nekoliko puta je u intervjuima potvrdio da su mu to sve bila dragocena iskustva koja je zdušno koristio u tumačenju uloga. Iako je u to vreme dobio ponudu za stalni angažman od Crnogorskog narodnog pozorišta u Titogradu, uz majčinu podršku i na njeno insistiranje odlučio je da ponovo konkuriše na beogradskoj Pozorišnoj akademiji. Konačno je primljen iz trećeg pokušaja, 1954. godine kada započinje jedna od najvećih i najuzbudljivijih glumačkih karijera na ovim prostorima. U Beogradskom dramskom pozorištu, koje se tada zvalo „Savremeno pozorište”, igrao je više godina; u tom periodu je imao po 300 angažmana godišnje.[7] Po sopstvenom priznanju, u okruženju izuzetne generacije glumaca koja je tada nastupala (Ljuba Tadić, Rade Marković, Olivera Marković, Mihajlo Mika Viktorović, Đuza Stojiljković i dr.) nije imao mnogo šanse da se istakne u matičnom pozorištu.[4][5][6][7][8]

Filmska karijera uredi

Bata Živojinović je više voleo pozorište od filma, iako je u njemu igrao samo nekoliko godina. Njegov filmski debi iz 1955. godine u filmu Pesma sa Kumbare reditelja Radoša Novakovića bio je početak izuzetno plodne karijere.[9]

Živojinović je, bez sumnje, odigrao više filmskih uloga od bilo kog glumca u istoriji jugoslovenske kinematografije. Kontinuiranu filmsku karijeru, zbog koje napušta pozorište, započeo je epizodama u Vlaku bez voznog reda iz 1959. godine i Ratu iz 1960. godine. Oba navedena ostvarenja je režirao Veljko Bulajić, u čijim će skoro svim kasnijim filmovima Bata Živojinović igrati glavne uloge.[4][5][6][8]

Oženio se 1960. godine svojom velikom ljubavlju, dvadesetogodišnjom Julijanom—Lulom, s kojom će dobiti dvoje dece: sina Miljka 1961. godine i ćerku Jelenu 1964. godine. Venčani kum im je bio Batin kolega iz Savremenog pozorišta na Crvenom krstu, glumac Miodrag Popović Deba. Po sopstvenom priznanju, supruga Lula s kojom je proveo 55 godina u skladnom braku predstavljala mu je najveći oslonac tokom plodne i naporne dugogodišnje karijere, praćene čestim i dugim odsustvima od kuće.[4][5][6][8]

Uloge Bate Živojinovića nisu bile samo velike, već i raznovrsne. Glumio je i heroje i zlikovce i lako je prelazio iz uloge glavnog u ulogu sporednog lika. Tokom ’60-ih se filmovima poput Kozare (1962), Tri (1965),[n. 2] Operacije Beograd (1968) i Bitke na Neretvi (1969) ustoličio kao jedna od najvećih zvezda kinematografije bivše Jugoslavije, ali je zenit njegove popularnosti došao tokom ’70-ih filmovima sa tematikom Drugog svetskog rata. Jedan od najpoznatijih njegovih filmova iz ovog perioda je Valter brani Sarajevo iz 1972. godine, koji je postigao veliki uspeh u Kini gde je Živojinović bio veoma popularan.[10] Tokom ’80-ih, Živojinović je parodirao na svoju sliku akcionog heroja ulogama u nizu lakih komedija.[4][5][6][8]

Tokom perioda vladavine Josipa Broza Tita snimio je veliki broj partizanskih filmova, i bio je — kako je sam isticao u medijima — dobar prijatelj sa doživotnim predsednikom SFR Jugoslavije Josipom Brozom Titom. Živojinović je bio aktivan član vladajuće političke stranke Saveza komunista Jugoslavije u SFR Jugoslaviji. Godine 1990. izabran je za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Od 1991. je bio aktivan na političkoj sceni kao član Socijalističke partije Srbije. U septembru 2002. je bio kandidat Socijalističke partije Srbije na neuspelim izborima za predsednika Srbije.[4][5][8]

Živojinović je bio inicijator, osnivač i prvi predsednik Udruženja filmskih glumaca Srbije, a takođe je svojevremeno bio i direktor filmskog programa Slobodarskih svečanosti u Sopotu.[11]

Poslednje godine uredi

 
Grob u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu
 
Tabla sa nazivom ulice po Bati Živoinoviću

Bata Živojinović je poznat po svom bliskom prijateljstvu sa hrvatskim glumcem Borisom Dvornikom. Živojinović i Dvornik su se 1991. odrekli jedan drugog u nizu otvorenih pisama, u gestu koji je bio viđen kao simbolika raspada SFRJ. Godine 2004. je javljeno da su njih dvojica pokušala da se pomire. Pomirili su se 2006. putem video-linka između Splita i Beograda. Živojinović je izjavio da „poslednjih godina nije bilo mržnje između njih”, a Dvornik se nadovezao da je sve bio „samo nesporazum”.[12]

Živojinović je 17. oktobra 2006. godine preživeo srčani udar. Tri godine kasnije je imao gangrenu koju je sanirao na Kubi, da bi mu se opet povratila povredom noge na snimanju svog poslednjeg filma (Led) 2011. godine.[13] Posle moždanog udara pretrpljenog 4. jula 2012. godine, oporavljao se u Selters Banji kod Mladenovca.[14]

Preminuo je 22. maja 2016. godine, u 83. godini života u bolnici Sveti Sava u Beogradu.[8] Uzrok smrti je bio skup više bolesti, uključujući gangrenu, srčanu slabost, dijabetes, anemiju, bubrežnu insuficijenciju, začepljenje gotovo svih krvnih sudova itd.[3][4][5] Sahranjen je 26. maja 2016. godine, u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[15]

Politički angažman uredi

Od 1990. godine, Živojinović je bio aktivan u Socijalističkoj partiji Srbije (SPS).[4][5][8]

Biran je za narodnog poslanika u ukupno pet saziva Narodne skupštine Republike Srbije. Od prvog skupštinskog saziva iz 1991. godine, formiranog nakon prvih višepartijskih izbora održanih decembra 1990. godine, biran je još četiri puta, i to nakon republičkih skupštinskih izbora (1992, 1993, 1997, 2000); imao je neprekidan mandat od ukupno dvanaest godina, sve do izbora održanih decembra 2003. godine kada se povukao iz politike.[4][5][8]

Godine 1991. istakao se razumnim i kompromisnim stavom prilikom studentskih protesta. Bio je predsednik Komisije za predstavke i žalbe Narodne skupštine, neprekidno u vremenskom periodu od 1992. godine do 2000. godine.[4][5][8]

Kao predstavnik SPS-a, na prvim neuspelim izborima održanim 2002. godine bio je kandidat za predsednika Srbije i osvojio je oko 120.000 glasova.[4][5][8][16]

Iako je bio na izbornoj listi svoje partije, nakon Vanrednih izbora za narodne poslanike Republike Srbije 2003. — potpuno se povukao iz politike.[4][5][8]

Nagrade uredi

Zanimljivosti uredi

  • Rangiran je kao 6. najbolji srpski glumac po izboru dnevnog lista Večernje novosti, 2000. godine.
  • Glumio je u 35 partizanskih filmova.
  • Pored maternjeg srpskog jezika, glumio je i na hrvatskom, makedonskom, slovenačkom, romskom, albanskom, nemačkom, engleskom, francuskom, italijanskom i ruskom jeziku.
  • Sedam filmova u kojima je glumio našlo se u zvaničnoj konkurenciji Kanskog filmskog festivala: Vlak bez voznog reda (1959), Pogled u zjenicu sunca (1966), Skupljači perja (1967), Biće skoro propast sveta (1969), Seljačka buna 1573. (1976), Grupni portret s damom (1977) i Poseban tretman (1980).
  • Četrnaest filmova u kojima je glumio bili si kandidati za Oskara i to: ”Tri” (reditelj Aleksandar Saša Petrović - 1966), ”Skupljači perja” (r. Aleksandar Saša Petrović - 1967), ”Bitka na Neretvi” (r. Veljko Bulajić - 1969), ”Majstor i Margarita” (r. Aleksandar Saša Petrović - 1972), ”Sutjeska” (r. Stipe Delić - 1973), ”Derviš i smrt” (r. Zdravko Velimirović - 1974), ”Poseban tretman” (r. Goran Paskaljević - 1980), ”Visoki napon” (r. Veljko Bulajić - 1983), ”Kraj rata” (r. Dragan Kresoja - 1984), ”Original falsifikata” (r. Dragan Kresoja - 1991), ”Lepa sela lepo gore” (r. Srđan Dragojević - 1996), ”Bure baruta” (r. Goran Paskaljević - 1998), ”Belo odelo” (r. Lazar Ristovski - 1999) i ”Rat uživo” (r. Darko Bajić - 2000).
  • Godine 1981. bio je član žirija na 12. Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, Rusija (Московский международный кинофестиваль).[24]
  • Četiri godine zaredom su tri filma u kojima je imao glavne uloge bila nominovana za Oskara za najbolji film na stranom jeziku (Academy Award for Best Foreign Language Film): Tri (1966), Skupljači perja (1967) i Bitka na Neretvi (1969).
  • U svom umetničkom opusu zabeležio je oko 350 filmskih i više od 70 televizijskih ostvarenja (više od 400).
  • Jedan je od glumački najobrazovanijih glumaca sa prostora bivše Jugoslavije. Već kao petnaestogodišnji dečak opredelio se za glumački poziv, te se upisao u srednju glumačku školu u Nišu, u kojoj je završio prvu i treću godinu, dok je drugu i četvrtu godinu završio u srednjoj glumačkoj školi u Novom Sadu. Nakon toga je studirao glumu na Pozorišnoj akademiji u Beogradu, u klasi koju je vodio čuveni teatrolog, dramski pisac i reditelj, profesor Jovan Kulundžić. Diplomirao je sa najvišom ocenom („desetkom”) u pozorišnoj predstavi Sumnjivo lice Branislava Nušića, odigranoj na velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, zajedno sa kolegama s klase: Branimirom Tori Jankovićem, Nikolom Simićem, Acom Aleksovim, Ružicom Sokić, Ljiljanom Marković, Radmilom Radovanović Andrić i Radom Đuričin.
  • Nadimak „Bata”, koji će ga proslaviti tokom cele karijere, dobio je u periodu pohađanja srednje glumačke škole u Nišu, gde je direktor škole bio njegov imenjak — čuveni pesnik Velimir Živojinović Masuka. S obzirom na to da su im se zbog istog imena i prezimena često mešale poštanske pošiljke i prepiske, direktor Masuka ga je pozvao jednog dana u svoju kancelariju i rekao: „Mali, od danas će na tvojim pismima uz ime i prezime stajati nadimak ’Bata’, a na mojim ’Masuka’.” Tako će za ceo život poneti nadimak po kome će biti poznatiji nego po pravom imenu.[5][6][8]
  • O njemu je 2017. godine objavljena knjiga Velimir Bata Živojinović: Valter pre Valtera COBISS.SR 232622092.[25]
  • Na dan njegovog rođendana, 5. juna 2017. godine, postavljena je spomen-ploča na kući u kojoj je odrastao u Beogradu (ulica Mileševska broj 27).[26]
  • Odlukom skupštine grada Beograda od 25. juna 2019 godine, povodom obeležavanja tri godine od smrti slavnog glumca, nekadašnja Bojanska ulica na Crvenom krstu, opština Vračar, ponela je ime - ulica Velimira Bate Živojinovića. U obrazloženju odluke, pored ostalog se navodi: ”Svojim umetničkim i kulturnim doprinosom, Velimir Bata Živojinović je obeležio jednu zlatnu eru srpske, evropske i svetske kinematografije. Čovek sa emocijom i karakterom, koji je dao nemerljiv doprinos kulturi u Srbiji, regionu i šire.” Interesantno je da je baš u ovoj ulici u broju 17, rođena Batina supruga Lula, sa kojom su se nakon ove odluke njena deca našalila rekavši: ”Da li na ovom svetu postoji još jedna žena koja može da kaže da je rođena u ulici svog muža?”
  • Njegov legat postoji u Jugoslovenskoj kinoteci. Otvoren je 28. februara 2023.[27][28][29]
  • Pošta Srbija je krajem 2023. izdala poštansku marku sa likom Bate Živojinovića.[30]

Filmografija uredi

U karijeri je igrao više od 400 filmskih i televizijskih uloga, od kojih su mnoge antologijske.[31][32] U monografiji beleži 333 filma, te 17 vesterna za koje sam kaže da su snimljeni u Nemačkoj i da se za njih gotovo i ne zna.[4] Ovo ga veoma verovatno čini jugoslovenskim i srpskim glumcem sa dosada najviše odigranih uloga u celokupnoj glumačkoj karijeri.[5][6][7][8]

God. Naziv Uloga
1950-e
1955. Pesma sa Kumbare Velja iz Belog Potoka
Poslednji kolosek šofer
1956. Cipelice na asfaltu mladić
Klisura Ajkin brat
1957. Mali čovek mladić na zabavi
Subotom uveče navijač
1958. Rafal u nebo četnik
Te noći Jova
Dubrovski ruski vojnik
1959. Vlak bez voznog reda Duje Briketa
Vetar je stao pred zoru Policijski agent
1960-e
Diližansa snova verenik Vasa
1960. Rat oficir invazione vojske
Signali nad gradom partizan Toša
1961. Pesma Đorđe
Uzavreli grad Monter Luka
Krst Rakoc Beli
1962. Dr dr Milorad Cvijović
Kozara Šorga
Zemljaci Jole
Muškarci Lale
1963. Dvostruki obruč Pavle
Nevesinjska puška poručnik Kostić
Radopolje Božina
Čovek iz hrastove šume profesor
1964. Narodni poslanik advokat Janković
Dobra kob Marko
Put oko sveta Sava Cvetković
Tri Miloš Bojanić
1965. Neprijatelj Slobodan Antić
Lažljivica Bonvivan
Lavirint smrti Džim Poter
Anabelin san (kratkometražni film) seljak
Pogled u zjenicu sunca mornar
1966. Pre rata advokat Novaković
San tenkista Lazar
Povratak „Al Kapone”
Glineni golub ilegalac Kosta
Nož islednik Marko
Pošalji čoveka u pola dva gangster Đino
1967. Praznik Nedićev major
Diverzanti Korčagin
Skupljači perja Mirta Klaser
Breza Marko Labudan
Operacija Beograd pukovnik Vili Fuks
Višnja na Tašmajdanu profesor
Ima ljubavi, nema ljubavi direktor
1968. Uzrok smrti ne pominjati Mitar Velimirović
Bekstva Vitor
Biće skoro propast sveta kamuflirani inspektor
Brat doktora Homera Simon Petrović
Krvava bajka Marisav Petrović
Oseka kum
1969. Most major Tigar
Bitka na Neretvi komandant Stole
Bitka na Neretvi (mini TV serija) komandant Stole
1970-e
1970. Žarki ilegalac
Opklada Sava
1971. Moja luda glava inspektor Andreja „Bata”
Doručak sa đavolom Bogoljub „Bata” Radulaški
Lažna mera ruski krčmar Lajbuš Jadlovker
Zvezde su oči ratnika učitelj Mladen
Građani sela Luga (TV serija) Bulidža
1972. I Bog stvori kafansku pevačicu Ratomir Jovanić „Ratko”
Tragovi crne devojke šinter Radovan
Majstor i Margarita satanin sluga Korovjev
Valter brani Sarajevo Valter
Hotel za ptice (TV film) Bata Živojinović
Sluga (TV film) sluga
Kamenolom (TV film) Žarko Terzić
Ukleti smo, Irina Tatko Vitan
1973. Bombaši Đoko
Sutjeska komandant Nikola
Sutjeska (mini TV serija) komandant Nikola
Mirko i Slavko komandant
Smeh sa televizije (TV emisija) Bata Živojinović
Valter brani Sarajevo (mini TV serija) Valter
Partizani (mini TV serija) Brka
Partizani Brka
Obraz uz obraz (TV) Bata
1974. Rekvijem za teškaša (TV drama) Harlan „Brdo” MakKlintok
Potomak (TV kratki film)
Derviš i smrt Muselim
Košava Beli
Crveni udar Ićo
Naivko Žile Akademac
Crvena zemlja prorok
1975. Priča o dobrim ljudima Peter Kostrca
Seljačka buna 1573. Ilija Gregorić „Prebeg”
Život je lep (TV serija) Batko Živić
Vrhovi Zelengore Boro
1976. Idi tamo gde te ne poznaju (TV film) Markov otac
Čuvar plaže u zimskom periodu Ljubičin otac
Povratak otpisanih četnički poručnik
Morava ’76 (TV serija) Uča
Beštije Bulut
Sekvence i konsekvence (TV) Bata Živojinović
1977. Pas koji je voleo vozove kauboj Rodni Aleksić
Ljubavni život Budimira Trajkovića vozač GSP-a Milorad
Lude godine doktor Nedeljković/Smiljanić
Grupni portret s damom Bogakov
Hajka vojvoda Juzbašić
Povratak otpisanih (TV serija) četnički poručnik
Stići pre svitanja Obren
Tren Arsen
1978. Čardak ni na nebu ni na zemlji (TV serija) Radovan Treći
Nije nego profesor matematike Herceg
Tigar direktor bokserskog kluba
Sedam plus sedam (TV) Bata Živojinović
Noć od paučine (TV drama) šef stanice
Radio Vihor zove Anđeliju Mikača
Ano domini 1573 (mini TV serija) Ilija Gregorić — Prebeg
1979. Drugarčine Kosta
Partizanska eskadrila pilot Vuk
Partizanska eskadrila (mini TV serija) pilot Vuk
Usijanje Žandarm
1980-e
Duvanski put (mini TV serija) žandarm
Tren (mini TV serija) Arsen
Pozorišna veza viši inspektor Milan
1980. Rad na određeno vreme Milutin Rakočević
Nešto iz života (TV film) Marko Kundaković
Poseban tretman direktor
Snovi, život, smrt Filipa Filipovića gazda Stanimirović
Snovi, život, smrt Filipa Filipovića (mini TV serija) gazda Stanimirović
Crveni konj Boris Tušev
Laf u srcu doktor
Erogena zona Mocin otac Pera „Zver”
Dorotej Dadara
1981. Dečko koji obećava Mašin otac
Sok od šljiva Uča
Lov u mutnom Paja Glavonja
Visoki napon ministar Cukić
Pad Italije Konte Grgo Kusturin
Šesta brzina mesar Svetolik Trpković „Pufta”
Priče iz radionice (TV serija) mesar Svetolik Trpković „Pufta”
Venerijanska raja (kratkometražni film) direktor
13. jul Stevanov otac, predsednik opštine
1982. Moj tata na određeno vreme Milutin Rakočević
Nedeljni ručak doktor Dušan Aranđelović
Progon domaćin Joca
Idemo dalje „Šopenhauer”
Učitelj (TV serija) „Šopenhauer”
Kakav deda, takav unuk doktor Nedeljković/Smiljanić
Još ovaj put Dragoslav Podunavac „Džek”
Balkan ekspres gospodin Stojčić „Stojko”
Balkan ekspres (mini TV serija) gospodin Stojčić „Stojko”
Halo taksi Šuger
1983. Crveni konj (mini TV serija) Boris Tušev
Stepenice za nebo komšija
Igmanski marš Badža
Veliki transport Kosta
Timočka buna kapetan Sibin
Idi mi, dođi mi doktor Nedeljković/Smiljanić
Šećerna vodica major Đurić
Groznica ljubavi Jordan Cvetković
U raljama života Trokrilni
Štefica Cvek u raljama života (mini TV serija) Trokrilni
Opasni trag inspektor Kosta Marković
Pejzaži u magli Ivanov otac
Pazi šta radiš prosvetni inspektor
1984. Čudo neviđeno otac Makarije
Šta je s tobom, Nina Miloje
Balkanski špijun palačinkar
Kraj rata Bajo
Mala pljačka vlaka Todor Strašni
Pozorište u kući 5 (TV serija) Ratislav „Rale” Blagojević
Nema problema Brenin menadžer
Držanje za vazduh „Buzdovan”
Žikina dinastija doktor Nedeljković/Smiljanić
U zatvoru upravnik
Brisani prostor (TV serija) Ivan Vrebac
Ćao, inspektore milicioner Boki
1985. Nije lako sa muškarcima doktor Miloš
I to će proći kapetan Mika
Ada funkcioner Mladen
Život je lep čovek iz vlasti „Budža”
Debeli i mršavi inspektor Aca Popara „Zver”
Šest dana juna pilot
Brat moj jedini (mini TV serija) „Buzdovan”
Mis Kokos
Dobrovoljci vatrogasac
Majstor i Šampita Jova
Druga Žikina dinastija doktor Nedeljković/Smiljanić
Svečana obaveza (TV film) Vukadin Koviljac
1986. Glumci glumcima (TV) Bata Živojinović
Znak (TV serija) saobraćajni milicioner
Sekula i njegove žene Čeda
Razvod na određeno vreme Milutin Rakočević
Osveta pekar Milivoje
Sivi dom (TV serija) upravnik
Posljednji skretničar uzanog kolosijeka skretničar Marko Mrgud
Obećana zemlja Markan, predsednik seljačke zadruge „Napredak”
Obećana zemlja (mini TV serija) Markan, predsednik seljačke zadruge „Napredak”
Sazvežđe belog duda (TV serija) Šole Šljapan
Lutalica gazda Dača
Zaljubljeni Savo
1987. Zabranjeno tući malu decu (TV film)
I to se zove sreća (TV serija) Bora
Oktoberfest inspektor Skoblar
Kriminalci istražni inspektor
Hajde da se volimo komandir milicije Milanović
1987—1988. Vuk Karadžić (TV serija) Jakov Nenadović
Bolji život (TV serija) Aleksandar Kostić „Macola”
Srce i njena deca (TV film) gospodin Mihailo
Tesna koža 3 Sotir Milivojević
Špijun na štiklama direktor banke Ružić
Sulude godine doktor Nedeljković/Smiljanić
1988. Tajna manastirske rakije direktor cirkusa Abdula
Jednog lepog dana gospodin Mihailo
Vanbračna putovanja profesor Gerasim Miletić
Vikend mrtvaca generalni direktor
Boj na Kosovu Srbin Hamza
Boj na Kosovu (mini TV serija) Srbin Hamza
Nedeljom od devet do pet (TV) Bata Živojinović
Vampiri su među nama milicioner Boki
Atoski vrtovi — preobraženje komesar
1989. Kako je propao rokenrol Krsta Klatić Klaja
Rat i sećanje (mini TV serija od 8 epizoda) vođa jevrejskih partizana
Drugarica ministarka (TV serija) Ljuba Jokić
Hajde da se volimo još jednom doktor
Zabranjeno tući malu decu (TV drama) saobraćajac
Balkan ekspres 2 Gospodin Stojčić „Stojko”
Balkan ekspres 2 (TV serija) Gospodin Stojčić „Stojko”
1990-e
Vikend leševa (TV serija) generalni direktor
1990. Otkup u krvi
Neuništivi (TV serija) Bulidža
Seks — partijski neprijatelj br. 1 Ciganin Sekula
Original falsifikata Stariji Stojan Vujić
Praznik u Sarajevu inspektor Felini
Bračna putovanja profesor Gerasim Miletić
1991. Bolji život 2 (TV serija) Aleksandar Kostić Macola
U ime zakona (TV serija) Živko Živulović
Svemirci su krivi za sve milicioner Boki
Holivud ili propast (TV film) producent
Sekula se opet ženi Čeda
Sekula nevino optužen Čeda
1992. Prokleta je Amerika kamiondžija Radovan
Dama koja ubija milicioner Boki
Velika frka Sima
1993. Pun mesec nad Beogradom Aleksin otac
Tri karte za Holivud informbirovac Mrgud
1993—1994. Srećni ljudi (TV serija) Aranđel Golubović
Goli život (TV serija) Petar
1994. Slatko od snova Baks
Trojka (TV film) taksista
Svadbeni marš (TV film) pukovnik Sava Mitrović
1995. Treća sreća ujka Života
Kraj dinastije Obrenović (TV serija) Aleksa Novaković
Tamna je noć Džordž Kostajac, komandant Srpske državne straže
1995—1996. Srećni ljudi 2 (TV serija) Aranđel Golubović
Srećni ljudi: Novogodišnji specijal (TV film) Aranđel Golubović
1996. Doviđenja u Čikagu Boki
Lepa sela lepo gore kapetan Gvozden
1997. Ptice koje ne polete deda Lugar Zdravko
Balkanska pravila šef Slobodan
Kupi mi Eliota Adam „Tabakera”
Kod lude ptice (TV serija) rasvetljivač
1998. Lajanje na zvezde profesor Božović
Rane vojnik na tenku
Bure baruta vozač autobusa
Ranjena zemlja Aleksić
1999. Porodično blago (TV serija) majstor Kreka
Nož Prota Nićifor Jugović
Belo odelo gospodin u vozu
2000-e
Senke uspomena Ljuba Radovanović
2000. Senke uspomena (mini TV serija) Ljuba Radovanović
Kratki film o Bati (dokumentarni film) Bata Živojinović
Rat uživo Velibor Tatulić Tatula
2001. Seljaci Jeremija
Sve je za ljude Jeremija
2002. Amir Amirov otac
Mrtav ’ladan Stanislav
Košarkaši (TV serija) čika Pera
2005. Ivkova slava gospodin Mirko
Made in YU đed
2006. Drugo stanje (TV serija) tata Dušan
2006—2009. Seljaci (TV serija) Jeremija
2007. Princ od papira opasni čiča
Mile protiv tranzicije (TV serija) (epizoda: Beli Šengen ili Mile čeka vizu) Bata Živojinović
2009. Moj rođak sa sela (TV serija) Čika Đole
Umri muški (dokumentarna TV serija) Bata Živojinović
2010-e
2010. Šesto čulo (TV serija) Mauzer
Sinema komunisto (dokumentarni film) Bata Živojinović
2011. Sestre (TV film) deda Rade
Nepobedivo srce (TV serija) lekar
2012. Valter (dokumentarni film) Bata Živojinović
Led deda Životije
2013. Drug Crni u Narodnooslobodilačkoj borbi Vladimir Perić Valter

Galerija uredi

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Rođen je u Jagodini, gde mu je otac radio kao sudski činovnik. Prve godine detinjstva je proveo u rodnom selu svojih roditelja, Koraćici pod Kosmajem (gde je i kršten) i koje se često — ali pogrešno — navodi kao mesto njegovog rođenja.[1][2]
  2. ^ Za filmove Kozara (1962) i Tri (1965) nagrađen je na Filmskom festivalu u Puli.

Reference uredi

  1. ^ „Feljton o Bati Živojinoviću”. blic.rs. 16. 5. 2016. Arhivirano iz originala 17. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  2. ^ „Kako je govorio Bata”. blic.rs. 23. 5. 2016. Arhivirano iz originala 24. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  3. ^ a b „Bata umro u snu: O detaljima smrti legende pričaju ljudi koji su do poslednjeg sata bili sa njim”. telegraf.rs. 23. 5. 2016. Arhivirano iz originala 24. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l „Velimir Bata Živojinović, glumac — Život bez dublera”. ekapija.com. 20. 1. 2012. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  5. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m „Umro Bata Živojinović”. alo.rs. Arhivirano iz originala 24. 05. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  6. ^ a b v g d đ e ž „Biografija: Glumac Velimir Bata Živojinović”. opusteno.rs. Arhivirano iz originala 24. 3. 2013. g. Pristupljeno 14. 5. 2016. 
  7. ^ a b v g „Velimir (Bata) Živojinović: Gluma u filmovima; Biografija”. filmovi.com. Arhivirano iz originala 03. 04. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  8. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Radosavljević, R. (23. 5. 2016). „Otišao je Bata, legenda veća od filma”. novosti.rs. Arhivirano iz originala 24. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  9. ^ „Osamdeseti rođendan Velimira Bate Živojinovića”. blic.rs. Tanjug. 4. 6. 2013. Arhivirano iz originala 10. 3. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2013. 
  10. ^ „Bata Živojinović”. domaci.filmovi.co.rs. 2. 2. 2011. Arhivirano iz originala 08. 03. 2016. g. Pristupljeno 4. 6. 2013. 
  11. ^ „Velimir Bata Živojinović”. b92.net. B92. 10. 9. 2002. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  12. ^ „Bata i Boris: Naša pomirba odnosi se na cjelokupni hrvatski i srpski narod”. index.hr. 2. 11. 2006. Arhivirano iz originala 9. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  13. ^ „Bata Živojinović teško bolestan”. pulsonline.rs. 12. 10. 2011. Arhivirano iz originala 08. 03. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  14. ^ Talović, Violeta (22. 1. 2013). „Bata Živojinović: Lekari su me vratili na noge”. novosti.rs. Arhivirano iz originala 6. 6. 2013. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  15. ^ „U Aleji zaslužnih građana sahranjen Bata Živojinović”. Politika. 26. 5. 2016. Arhivirano iz originala 18. 6. 2017. g. Pristupljeno 26. 5. 2016. 
  16. ^ Brkić, Gordan (6. 6. 2010). „Ličnost Danas: Velimir — Bata Živojinović”. danas.rs. Arhivirano iz originala 8. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  17. ^ Milić, S. „Jedna od najprestižnijih akcija TV novosti, Glumački par, ONA i ON, beleži 40 godina”. tv.novosti.rs. Arhivirano iz originala 02. 10. 2013. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  18. ^ „’Car Konstantin’ za pola veka na filmu”. glas-javnosti.rs. 24. 8. 2005. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  19. ^ „Gran pri Naisa glumcu Borisu Isakoviću”. glassrpske.com. 1. 9. 2013. Arhivirano iz originala 10. 6. 2015. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  20. ^ „Večeras i sutra Festival domaćih serija FEDIS”. blic.rs. 9. 10. 2013. Arhivirano iz originala 8. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  21. ^ „Bata Živojinović dobitnik nagrade Leskovačkog festivala”. b92.net. B92. 27. 8. 2015. Arhivirano iz originala 22. 1. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  22. ^ „POČEO FEST Lula uzela pobednika za Batu, veseli Mektirnan i zanosna Viktorija”. blic.rs. Arhivirano iz originala 27. 2. 2016. g. Pristupljeno 8. 3. 2016. 
  23. ^ „Nagrada publike SOFEST od ove godine nosi Batino ime”. b92.net. B92. Tanjug. 24. 6. 2016. Arhivirano iz originala 25. 6. 2016. g. Pristupljeno 27. 6. 2016. 
  24. ^ „12th Moscow International Film Festival (1981)”. moscowfilmfestival.ru. Arhivirano iz originala 3. 4. 2014. g. Pristupljeno 21. 1. 2013. 
  25. ^ „Valter pre Valtera”. Politika. 27. 5. 2017. Arhivirano iz originala 18. 6. 2017. g. Pristupljeno 18. 6. 2017. 
  26. ^ „Sećanje na Batu ’Krstaša. novosti.rs. 10. 6. 2017. Arhivirano iz originala 18. 6. 2017. g. Pristupljeno 18. 6. 2017. 
  27. ^ M., D. B. (27. 2. 2023). „DVE IZLOŽBE O BATI ŽIVOJINOVIĆU: Povodom devedeset godina od rođenja popularnog glumca otvaranje legata u Jugoslovenskoj kinoteci”. Večernje novosti. Pristupljeno 28. 2. 2023. 
  28. ^ Kurteš, Aleksandra (1. 3. 2023). „Otvoren legat Velimira Bate Živojinovića”. Politika. Pristupljeno 5. 3. 2023. 
  29. ^ „Legat Bate Živojinovića”. Politika. 28. 2. 2023. Pristupljeno 5. 3. 2023. 
  30. ^ „Predstavljena poštanska marka sa likom Bate Živojinovića”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-01. 
  31. ^ „Velimir Bata Živojinović — biografija”. pulsonline.rs. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 
  32. ^ „Umro Bata Živojinović”. b92.net. B92. 23. 5. 2016. Arhivirano iz originala 24. 5. 2016. g. Pristupljeno 24. 5. 2016. 

Spoljašnje veze uredi