Bačka tvrđava je srednjovekovna tvrđava na severu Srbije u AP Vojvodini. Nalazi se kod grada Bača. Srednjovekovno utvrđenje, najbolje očuvano, na području Vojvodine, podignuto je na nekadašnjem ostrvu između reke Mostonge i jednog od njenih rukavaca, u mestu Bač. Bač, mesto po kome je čitava plodna ravnica između Dunava i Tise dobila ime Bačka, nalazi se na zapadu Vojvodine, u Bačkoj, na levoj obali Dunava, gde se graniči sa Hrvatskom. Iako tvrđava Bač nije direktno pozicionirana na Dunavu, ona se smatra dunavskim utvrđenjem, pošto se nalazi u njegovom slivu i neposrednoj blizini (Kovjanić, 2003). Prvi tragovi o Baču potiču iz perioda cara Justinijana I, kada car pominje Bač u svom pismu iz 535. godine. Bač je 873. godine bio Avarsko utvrđenje, a za vreme vladavine Arpadovića kraljevski grad i središte biskupije. Godine 1241. Bač su razorili Mongoli. Tvrđava Bač nakon toga predstavlja vojno utvrđenje nekada moćnih ugarskih vladara. Nastanak zamka datiran je u razdoblje 1338 – 1342. godine, u vreme ugarskog kralja Karla Roberta, a svoj konačni oblik dobija tek u 15. veku.

Bačka tvrđava
Pogled na tvrđavu
Opšte informacije
MestoBač
OpštinaOpština Bač
Država Srbija
Vrsta spomenikatvrđava
Vreme nastanka14. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Novi Sad
www.bac.rs

Karakteristike uredi

Tvrđava spada u tzv. vodene gradove, jer je sa svih strana bila opasana rekom, a prilazilo joj se pokretnim mostom. Obimne radove na rekonstrukciji zamka obavio je nadbiskup Petrus de Varda 1490 – Godine 1495.. On je obnovio utvrđenje i grad, ali je i proširio reku Mostongu kako bi omogućio brodovima sa Dunava da dođu do tvrđave. Tom prilikom ojačan je sistem odbrane uz dogradnju elemenata prilagođenih artiljerijskom ratovanju, a u isto vreme dograđena je i palata kod severne kule koja je imala kamenu plastiku rađenu u duhu rane renesanse. Ima se utisak da su na obnovi i dogradnji Bača krajem 15. veka radili italijanski neimari i fortifikatori. Osnova utvrđenja je prilagođena terenu, oblika nepravilnog četvorougaonika sa kulama na uglovima. Širi kompleks naselja u čijem se severnom delu nalazio zamak izdvojen vodenim rovom bio je opasan bedemima sa palisadama i imao je samo zidanu kapiju prema istoku. Zamak je u celosti građen opekama, a trapezoidne je osnove. U severozapadnom uglu nalazi se kula kvadratne osnove, dok su ostale tri kule kružne. Na sredini južnog bedema nalazila se kapija od koje nema vidljivih tragova. Pred kapijom, nalazio se barakan kružne osnove, od koga su preostali samo tragovi. U unutrašnjem prostoru, ka jugoistoku, nalazi se dobro očuvana donžon kula (Đidić, 2009). Bač sa utvrđenim zamkom Turci su zaposeli ubrzo posle Mohačke bitke, 1529. godine. Iz tog perioda potiču i opisi tvrđave u putopisima Evlije Čelebije, kada Bač postaje deo Segedinskog sandžaka. Oslobođen je 1687. godine, ali ubrzo potom, u vreme Rakocijeve bune 1703. godine, Bač je spaljen i delom razoren. Vremenom je reka Mostonga presušila, a s njom je nestao i nekadašnji značaj Bačke tvrđave (Vujović, 2010).

 
Bačka Tvrđava na starom grbu Bača

Sistematska arheološka istraživanja vršena su nekoliko puta od 1958. godine. Izvedeni su i obimni konzervatorski radovi i izvršena je restauracija i uređenje branič kule i konzervacija ulazne kapije podgrađa i turskom amama. U celosti je obnovljena 1961. godine i predstavlja jedno od najboljih ostvarenja vojne arhitekture 15. veka na području nekadašnje ugarske države. Od rezidencionih zdanja zamka preostala su samo u arheološkim tragovima ona koja su se oslanjala na severoistočni bedem. Tom kompleksu, pripadaju i dobro očuvani ostaci kapele, građene u stilu gotike, koja je podignuta na etaži susedne kružne kule (Vujović, 2010).

Prema kategorizaciji Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Bačka tvrđava je proglašena za dobro od izuzetnog nacio- nalnog značaja. Danas je među značajnijim atrakcijama i jedini je očuvani spomenik iz srednjovekovnog perioda u Vojvodini. Tokom arheoloških iskopavanja u periodu 2004 – 2006. godine, istražen je objekat uz severoistočni bedem, definisan kao palata, kao i cisterna kružne osnove na prostoru između donžon kule i jugoistočnog bedema. Kompleks je nedovoljno istražen, a kule su u gornjim zonama nedostup- ne i nisu bezbedne za istraživanja, usled čega nedostaju potrebni podaci o konstrukcijama i tehnikama gradnje. Značajniji istraživ- ački i konzervatorski radovi tek predstoje (Vujović, 2008).

 
Panorama

U novije vreme, po svom značaju u procesu konzervacije i prezentacije tvrđave Bač, ističe se razvojni projekat Vekovi Bača(2006 – 2010. godine), u čijim okvirima je izvršeno: istraživanje i izrada planske dokumentacije za prostor tvrđave, konzervacija, restauracija i re- vitalizacija, akcije u smeru turističke promocije i razvoja turizma, kao i definisanje strategije upravljanja. Projekat je proizašao iz aktivnosti na istraživanju, konzervaciji, restauraciji i revital- izaciji tvrđave u Baču, ali i manastira Bođani, Franjevačkog samo- stana i drugih kulturnih spomenika na području opštine. Glavni nosilac projekta bila je opština Bač, a projekat je realizovan kroz fond Vekovi Bača, pod pokroviteljstvom Sekretarijata za obrazovanje i kulturu AP Vojvodine i Ministarstva kulture Republike Srbije. Koordinator projekta bio je Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture (Vujović, 2008).

Karlo Robert je podigao tvrđavu da bi sprečio pritiske srpskog carstva na ugarsku granicu.[1]

Sagrađena je u vreme ugarskog kralja Karla Roberta (1310—1342). Tada ima osam kula, razne odaje upravnika okruga, hodinke, boravišta za stražu, kuhinju, bunar, štalu itd. Bač je tada postao važno vojno, političko, kulturno i crkveno sedište. U periodu nakom Mohačke bitke 1526. godine, grad i tvrđava su bili pod turskom vlašću. Iz tog perioda potiču opisi Bačke tvrđave u putopisima Evlije Čelebije. Prema pisanju putopisaca grad je bio opasan u širokom krugu rovovima ispunjenim vodom.

Od vremena Rakocijeve bune (1703—1711) tvrđava je spaljena, razrušena i napuštena. Pored toga Bačka tvrđava je ostala najbolje očuvana srednjovekovna tvrđava u Vojvodini. U Baču se i danas nalaze ruševine nekadašnje tvrđave čija je osnova u vidu nepravilnog petougaonika.

U ruševinama danas postoje četiri bočne i jedna centralna kula visine 18 m, koja je delimično rekonstruisana.

Ovaj lokalitet je predložen za Uneskovu listu kulturnog i prirodnog nasleđa.[2]

Galerija uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Vujović, S. (2008): Razvojni projekat integrativne zaštite nasleđa Vekovi Bača, 2006-2010, kao primer primene savremenog pristupa zaštiti kulturnog i prirodnog nasleđa, Zbornik radova, Prva regionalna konferencija o integrativnoj zaštiti Kulturni pejzaž – savremeni pristup zaštiti kulturnog i prirodnog nasleđa, Evropski centar za mir i razvoj Univerziteta, Beograd, 2008, str. 287 – 296.
  • Vujović, S. (2010): Multidisciplinarnost – okvir za jačanje svesti o značaju i vrednosti kulturnog nasleđa. Zbornik Četvrte konferencije o integrativnoj zaštiti, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, Banjaluka, 2010, str. 16-26.
  • GEOGRAFSKI INSTITUT „JOVAN CVIJIĆ“ SRPSKA AKADEMIJA NAUKA I UMETNOSTI, POSEBNA IZDANjA KNjIGA 88, Dr Aleksandra Terzić, PERSPEKTIVE RAZVOJA KULTURNE RUTE „TVRĐAVE NA DUNAVU“ U FUNKCIJI OBOGAĆIVANjA TURISTIČKE PONUDE SRBIJE

Spoljašnje veze uredi