Beludži (Baludži, Beluči, Baluči), narod iranske jezičke porodice, ali nejasnog porekla, nastanjen je na području Beludžistana koje se prostire u Iranu, Pakistanu i Avganistanu.[1] Ima ih preko 10 miliona i to oko 7 miliona u pakistanskoj pokrajini Beludžistan, 2 miliona u iranskoj pokrajini Sistan i Beludžistan, oko pola miliona u Avganistanu i pola miliona u Omanu. Pored ovih područja Beludži u značajnoj meri žive i Ujedinjenim Arapskim Emirataima, Turkmenistanu, Kuvajtu, Kataru, Saudiskoj Arabiji i Somaliji. Govore baludži, koji je blizak persijskom, i služe se arapskim pismom. Kako je Beludžistan planinsko i sušno područje, to je jako uticalo na način života ovog naroda. Bave se zemljoradnjom, dok neki vode polunomadski način života, baveći se stočarstvom.

Plemena uredi

Beludži su podeljeni u mnogobrojna plemena koja se u Pakistanu sastoje od dve glavne grupe, Sulaimani i Makrani između kojih su nastanjena Brahui plemena.

Manja značajna plemena: Ahmadani, Brahmani, Bugti, Candia, Gaskori, Gihki, Gopang, Hahani, Jatoi, Jiskani, Kandani, Korai, Lashari, Magsi, Mandrani, Mamdani, Mari, Mastoi, Mirani, Muliani, Nauservani, Rakshani, Sargani, Talpuri, Umrani, Zarani.

Plemena koja se služe sistanskim jezikom su: Mir-Arab, Sanjarani, Sarbandi, Sargazi, Shahraki i Zamir-Farsuoon.

Plemena grupe Rind: Bozdar (klanovi: Dulani, Ghulamani, Chakrani, Sihani, Shahvani, Jalalani i Rustamani), Drishak (klanovi: Kirmani, Mingvani, Gulfazi, Sargani i Arbani), Gurchani (klanovi: Durkani, Shekhani, Lashari, Petafi, Jiskani, Sibzani), Ketran, Hosa, Lagari (4 klana: Hadiani, Aliani, Buglani, Haibatani), Mazari, Kaisrani (klanovi: Laskarani, Kubdini, Budhani, Vasvani, Jarvari i Rustamani), Sori Lund, i Tibi Lund.

Plemena u Omanu (2): Sadozai, Taherza.

Istorija uredi

Postoje različita gledišta o preklu Beludža - pretpostavke su da su oni arapskog, turskog, iranskog ili rimljanskog porekla kao pretpostavka da su migrirali u vreme osvajanja Aleksandra makedonskog.

L. M. Dam navodi da su su Beludži prvenstveno iranskog porekla, Persijanci koji su migrirali iz oblasti južnog priobalja Kaspijskog jezera. L. V. Ošanin, sovjetski antropolog je prihvatao Damovu teoriju. Severni i južni Beludži smatraju sebe potomcima Arapa iz oblasti grada Alepa. Nesumnjivo je da su se neka plemena kao što su Bugti i Rind pridružila Beludžima tokom ratova u Beludžistanu dok su Arapi bili u tom području.

Reference uredi

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 101. ISBN 86-331-2075-5. 

Spoljašnje veze uredi