Berezina[1] (blr. Бярэзіна; rus. Березина) beloruska je reka i desna pritoka Dnjepra. Najduži je vodotok koji celom dužinom svoga toka protiče preko teritorije Belorusije.

Berezina
Бярэ́зіна; Березина
Basen Berezine
Opšte informacije
Dužina561 km
Basen24.500 km2
Pr. protokna ušću 145 ​m3s
SlivDnjeparCrno more
Plovnost500 km uzvodno od ušća
Vodotok
IzvorMinsko pobrđe (kod grada Dokšici)
55° 01′ 58.94″ N 27° 44′ 00.66″ E / 55.0330389° S; 27.7335167° I / 55.0330389; 27.7335167 (Izvor reke Berezina)
Ušćeu Dnjepar u Rečičkom rejonu
52° 32′ 59″ N 30° 15′ 00″ E / 52.54972° S; 30.25000° I / 52.54972; 30.25000 (Ušće reke Berezine)
Geografske karakteristike
Država/e Belorusija
Oblast Vitepska oblast
 Minska oblast
 Mogiljovska oblast
 Gomeljska oblast
NaseljaBarisav, Berazino, Babrujsk, Svetlagorsk
PritokeGajna, Bobr, Svislač
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Karakteristike uredi

Berazina izvire u močvarnom području severnog dela Minskog pobrđa nedaleko od grada Dokšici u Vitepskoj oblasti. Teče preko južnog dela Centralnoberazinske ravnice i uliva se u reku Dnjepar kod sela Beregavaja Slabada u Rečičkom rejonu Gomeljske oblasti. Ukupna dužina vodotoka od izvora do ušća je 613 km, a površina slivnog područja 24.500 km². Prosečan protok pri ušće je oko 145 m³/s. Pod ledom je od decembra do aprila. Plovna je u dužini od 500 km uzvodno od ušća.

Najvažnije pritoke su Gajna, Bobr i Svislač. Na reci Berazini su smešteni gradovi Barisav, Berazino, Babrujsk i Svetlagorsk

Istorija uredi

Tokom Velikog severnog rata Šveđani su pod Karlom XII prešli Berezinu na putu za Smolensk (1708). Tokom povlačenja Napoleonove vojske iz Rusije vodile su se borbe na obe strane Berezine, kod Barisava i Studjanke. Napoleon je sa ostacima svoje armade uspeo preći reku 2729. novembra 1812. pretrpevši velike gubitke.

U sovjetsko-poljskom ratu 1920. na Berezini su se vodile teške borbe, a 7. jula Crvena armija prelazi Berezinu i prisiljava poljsku vojsku na povlačenje.

Za vreme Drugog svetkog rata na Berezini je u leto 1944. razbijena nemačka centralna grupa armija, nakon čega Crvena armija izbija na zapadne granice SSSR i nastavlja napredovanje ka zapadu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Pešikan; Jerković; Pižurica (2010). Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska, str. 179.

Spoljašnje veze uredi