Bidermajer (nem. Biedermeier) je period između Kongresa u Beču (181415. god.) i Buržoaske revolucije (1848. god).[1]Smatra se da je to poslednji period pre industrijalizacije. To je umetnički pravac i životni stil u prvoj polovini 19. veka u nemačkom govornom području.

Karl Špicveg jedan od tipičnih slikara epohe bidermajera „Nedeljnja šetnja“
Dnevni boravak u stilu bidermajera oko 1830. godine
Enterijer u stilu bidermajera u Berlinu
Bidermajer salon porodice Barlovac u Konaku kneginje Ljubice
Kuća u stilu bidermajer, Josif Kornhausel

Nastanak naziva

uredi

Sam naziv bidermajer prvi je upotrebio Jozef Viktor von Šefel. Naziv je dobijen kombinacijom dveju izmišljenih malograđanskih i satiričnih likova u Minhenskom časopisu Fliegende Blätter (nem. "Летећи листови") gospode Bidermana i Bumenmajera.[2] Najviše jedinstvo sloga je dobio u primenjenoj umetnosti u nameštaju, porcelanu i tekstilu.[3] Bidermajer je postao sinonim za estetiku buržoazije.

Karakteristike

uredi

Vezan je za buržoaski racionalni i sklon jednostavnosti stav, koji se ispoljio kroz modu, umetnost, dizajn nameštaja i književnost tog vremena. Bidermajer se odlikuje praktičnošću, linearnošću i komforom. Bidermajer je građansko razdoblje ampira (otuda i naziv građanski ampir), plemićko-građanskog stila koji proizilazi iz klasicizma. Znači iako je potekao iz ampir stila, koji je prevladavao do 1814. godine Bidermajer unosi u kratkom vremenu takve novine u estetici i oblikovanju primenjene umetnosti koje će ga zauvek napraviti avangardom savremenog dizajna. U prvoj polovini 19. veka buržoazija se finansijski polako izjednačavala sa aristokratijom, pa je mogla sebi da priušti proizvode koji su joj pre bili nedostupni, kao na primer srebro, tapacirani nameštaj i porcelansku keramiku čije cene su zbog uvođenja manufakturne proizvodnje znatno pale. Ukusi vladajućih klasa su se sve više podudarali, ali s druge strane građanska klasa nije još imala mogućnosti da stiče veća imanja i zgrade, pa je ovaj stil, nalik današnjem vremenu bio zastupljeniji i adaptiraniji za gradske ambijente.

Bidermajer preuzima forme stila ampir ali ih omekšava uvođenjem zaobljenih linija. Nameštaj u stilu bidermajer je lišen suvišnih ukrasa tako da njegove elegantne i fluidne konture u potpunosti dolaze do izražaja a utisak koji ostavlja može biti iznenađujuće moderan. Nameštaj je funkcionalan i udoban i može delovati jednostavno u odnosu na monumentalan ili kitnjast nameštaj prethodnih epoha.

Arhitektura

uredi

Bidermajerska arhitektura otkriva odmak od romantizma natrag ka klasicizmu, ali sa većim fokusom na realizam, esencijalno je varijanta klasicizma. Istorijski gledano, bidermajer ima korelacije sa ampir stilom u Francuskoj i regent stilom u Engleskoj, ali je svedeniji od svojih savremenika. Sa sve većom urbanizacijom koja je bila karakteristična za period desio se porast u konstrukciji početkom devetnaestog veka. Stil karakterizuju monumentalne građevine ovog perioda, stil je ultimativno bio namenjen novonastaloj srednjoj klasi i buržoaziji.[4] Josif Kornhausel (Joseph Kornhäusel) je znameniti i verovatno najpoznatiji arhitekta bidermajera, ostavljajući veliki trag u Beču i njegovoj okolini.

Kroz jedinstvo jednostavnosti i funkcionalnosti, bidermajerska neoklasična arhitektura stvorila je tendencije presudnog značaja za arhitekte Bečke secesije, naročito Jozefa Hofmana[5], bauhaus i arhitekturu 20. veka.

Bidermajer u umetnosti

uredi

Bidermajer se javlja u umetnosti pre svega se inspirišući u modnom romantizma, pre svega u slikarstvu:

ili kompozitor;

Bidermajer kao stil u nameštaju

uredi

Najviše jedinstva u stilu se pokazuje u umetnosti nameštaja u doba stila bidermajera. Bidermajer se karakteriše u odnosu na empir jednom intimnijom atmosferom i minitirizijacijom razmere, naglašavanjem udobnosti i to naročito kod sedećeg nameštaja, povećanoj funkcionalnosti. Prvi primerci ovakve umetnosti su nastali u Beču gde je delovao engleski nameštaj kao primer. Tipični primerci za bidermajer su mali nameštaj kao noćni stočići. Tipični primeri nameštaja ovog stila su lake stolice i sofe, ljupke komode, pisaći stolovi, vitrine sa staklom i police za knjige. Na bidermajer period uticali su svi stari stilovi od renesanse do Luj XVI i Austrijskog carstva. Opšta odlika perioda je mešavina stilova i traganje za udobnošću, velika raznovrsnost krupnog nameštaja, stolica i fotelja. Često su upotrebljavana duboko ušivena dugmad na sedištima, gurtne i čipke za pokrivanje spojeva na drvetu i tapacirungu. Korišćene su i razne vrste drveta, obično tamne nijanse, sa inkrustracijama ćilibara i sedefa, primenjivana je kuvana koža, hartija i gvožđe. Bidermajer period je smatran za tipično nemački fenomen i kroz njega se ispoljavaju prvi rezultati industrijalizacije, standardizovani konfekcijski komadi, jednostavnost forme, funkcionalnost i moderni metodi distribucije.

Dizajn nameštaja je zasnovan na osnovnim geometrijskim oblicima kao što su kvadrat, trougao, krug i elipsa, koji su ukombinovani tako da čine skladnu celinu. Kod komoda, ormana i sekretera u pravougaonu površinu može biti upisan trougao, krug, polukrug ili elipsa. Nameštaj oblih linija, poput stolova, stolica i sofa, odlikuje se kombinovanjem krivina i kontra – krivina čime se postiže dinamičan efekat, a ovi komadi su posebno originalni i elegantni. Težnja za suprotstavljanjem konkavno i konveksno izvijenih kontura ogleda se i u popularnosti oblika lire, koji se često javlja u vidu podupirača malih stolova ili na naslonima stolica. Jedan od originalnih bidermajer izuma je sekreter u obliku lire. Sfera je još jedan od geometrijskih oblika koji se javlja na nameštaju, bilo kao dekorativni element u vidu malih kugli najčešće crne boje, bilo kao forma celog komada nameštaja. Među najsloženije, najoriginalnije i najlepše komade bidermajer nameštaja spadaju stočići za ručni rad u obliku globusa ili polulopte.

Najimpozantniji komad nameštaja u salonu je sekreter koji je rigidniji i masivniji od ostalih tipova nameštaja i ima reprezentativnu ulogu. Obično je četvrtastog oblika i velikih proporcija i kao takav se smatra muškim tipom nameštaja. Njegova spoljašnjost sa uravnoteženo raspoređenim masama, ponekad sa trouglastim zabatom i stubovima na bočnim ivicama, podseća na arhitekturu. U donjem delu on najčešće ima tri fioke, srednji deo čini površina za pisanje koja se obara otkrivajući mnoštvo malih fijoka i pregrada raspoređenih oko centralne niše, čiji raspored takođe podseća na arhitektonsku fasadu. Unutrašnji deo je često raskošnije i detaljnije dekorisan od stroge spoljašnjosti sekretera, uz korišćenje skupocenijih ili barem drugačijih materijala. Među unutrašnjim fijokama skrivena je jedna, ili više tajnih, „nevidljivih“, fijoka koje se otvaraju pomoću specijalnog mehanizma i u kojima se čuvaju posebno vredna dokumenta, čija sadržina ne bi smela da dospe u javnost. Gornji deo sekretera može biti u vidu elementa sa dvokrilnim ili trokrilnim vratancima ili sa fijokom koja se zapravo izvlači i služi kao površina za pisanje kada je čovek u stojećem položaju. Gornji deo može biti uži u odnosu na donji deo ili lučno zaobljen. Sekreter može imati i zaobljene elemente, a od tradicionalne četvrtaste forme najviše se udaljava takozvani sekreter-lira, koji je potpuno zaobljen i predstavlja jedan od najoriginalnijih tipova bidermajer nameštaja.

Nasleđe i uticaj

uredi
 
Bidermajer u srpskom slikarstvu, deo kolekcije Galerije Matice srpske

Iako istorijski period i stil nisu puno cenjeni sem možda muzike, kao na primer Šubert (Franz Schubert), u poslednje vreme se sve više prepoznaje njegov značaj. Bidermajer i dalje ima savremen osećaj zbog odbijanja da se zadovolji recikliranjem istorijskih stilova (ali priznaje svoju neoklasičnu inspiraciju), princip koji je često izgubljen u poplavama preporoda koji su prevladavali, počevši od gotike posle 1840-ih. Bidermajer je uveo sveobuhvatan napredak u logistiku svakodnevnog života. Signalizirao je pronalazak ne samo jednostavnosti i utilitarizma već i dolaska, u određenoj meri, domaćinstva kakvog ga mi poznajemo i u tom procesu modernog dizajna i modernog življenja. Njegov uticaj će biti veliki, bidermajer je prethodnik mnogih modernih stvari: Bečke secesije i Bečke radionice posebno, čije je lidere dosta inspirisao zahvaljujući svojim bečkim korenima, ali i Pokreta umetnosti i zanatstva, secesije, ar deko-a, bauhas-a i modernog dizajna posle Drugog svetskog rata.[6]

Početkom 20. veka, zahvaljujući arhitektama Aldofu Los, Peter Berensu, Oto Vagneru, Jozefu Hofmanu kasnije i Ludvigu mis van der Rou, čija su dela bila inspirisana bidermajerskim dizajnom i komforom, reafirmisao kao jedan avangardni stil i preteča modernog koncepta unutrašnje dekoracije. Savremenost bidermajerskog dizajna je tako definitivno priznata te se kao autentični stil očuvao do današnjih dana.

U vreme Bidermajera je po prvu put u Evropi nastao istinski interes za prirodu uopšte, i posebno za botaniku. Stil negovanja cveća, bašti i vrtova se od tada razvijao nezavisno i van tokova francuske škole pejzažne arhitekture koja je smatrala cveće i drveće u vrtovima kao sastavni deo enterijera stanova i kuća. Iz Bidermajera se danas razvio i cvećarski zanat, ponekad i hobi, u dizajniranju buketa (naročito za venčanja), korpi, nakita, torbi i slično. U principu se koriste jeftini i lako dostupni materijali, trake, perle, sveće, u kombinacijama sa cvećem i/ili drugim biljnim ukrasima.

Izvori

uredi
  1. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 77. ISBN 86-19-00635-5. 
  2. ^ Prehledny kulturni slovnik Mlada Fronta, Praha
  3. ^ Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha 1966.
  4. ^ Historical Dictionary of Neoclassical Art and Architecture, by Allison Lee Palmer. Page 37
  5. ^ Vienna: City of Modernity, 1890-1914 By Tag Gronberg. Page 124
  6. ^ https://www.nytimes.com/2006/12/01/arts/design/01bied.html

Spoljašnje veze

uredi


Literatura

uredi
  1. Přehledný kulturní slovnik Mladá Fronta Praha 1964.
  2. PSN ČS Akademia vied Praha 1964.