Biotin je prisutan u svakodnevnom životu ćelije, sintezi masnih kiselina i amino kiselina.[5] Ima bitnu ulogu u Krebsovom ciklusu, u kojem se stvara energija preko potrebna ćeliji. Biotin je takođe bitan u održavanju korektnog nivoa šećera u krvi. Osobe sa dijabetesom često imaju veoma nizak nivo biotina. Istraživanja su i dalje u toku, ali do sada je utvrđeno da je biotin uključen u sintezu insulina. Preporučuje se za ojačavanje kose i noktiju. Može se naći kao sastavni deo mnogih kozmetičkih proizvoda, naročito onih namenjenih za kosu i kožu.

Biotin[1]
Nazivi
IUPAC naziv
5-[(3aS,4S,6aR)-2-oksoheksahidro-1H-tieno[3,4-d]imidazol-4-il]pentanoinska kiselina
Drugi nazivi
Vitamin B7; Vitamin H; Koenzim R; Biopeiderm
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.000.363
KEGG[2]
UNII
  • InChI=1S/C10H16N2O3S/c13-8(14)4-2-1-3-7-9-6(5-16-7)11-10(15)12-9/h6-7,9H,1-5H2,(H,13,14)(H2,11,12,15)/t6-,7-,9-/m0/s1 DaY
    Ključ: YBJHBAHKTGYVGT-ZKWXMUAHSA-N DaY
  • InChI=1/C10H16N2O3S/c13-8(14)4-2-1-3-7-9-6(5-16-7)11-10(15)12-9/h6-7,9H,1-5H2,(H,13,14)(H2,11,12,15)/t6-,7-,9-/m0/s1
    Ključ: YBJHBAHKTGYVGT-ZKWXMUAHBB
  • O=C1N[C@@H]2[C@@H](SC[C@@H]2N1)CCCCC(=O)O
  • C1[C@H]2[C@@H]([C@@H](S1)CCCCC(=O)O)NC(=O)N2
Svojstva
C10H16N2O3S
Molarna masa 244,31 g·mol−1
Agregatno stanje Bele krstalne igle
Tačka topljenja 232-233°C
22 mg/100 mL
Opasnosti
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 1: Exposure would cause irritation but only minor residual injury. E.g., turpentineKod reaktivnosti 0: Normalno stabilan, čak i pod stanjem izloženosti vatri; nije reaktivan s vodom (npr. tečni azot)Special hazards (white): no code
1
1
0
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije

Reference uredi

  1. ^ Merck Index, 11th Edition, 1244.
  2. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  3. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  4. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  5. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 9780471193500. 

Spoljašnje veze uredi