Bitka na Malajnici
Bitka na Malajnici (1807) bila je prva zajednička borba Srba i Rusa protiv Turaka u Prvom srpskom ustanku. Bitka se završila pobedom srpsko-ruske vojske.
Bitka na Malajnici | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Prvog srpskog ustanka | |||||||
Bitka na Malajnici | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Srpski ustanici Rusko carstvo | Osmansko carstvo | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Karađorđe Petrović general Isajev Milenko Stojković |
Mula-paša Vidinski Gušanac Alija | ||||||
Jačina | |||||||
4.500 srpskih ustanika 600 ruskih pešaka i 200 kozaka[1] | 5.000-8.000[1] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
80 poginulih Srba ruski gubici nepoznati[1] | oko 1.000 poginulih[1] |
Uvod uredi
Posle oslobođenja Beograda i osiguranja zapadne granice ustaničke Srbije na Drini, Karađorđe je krajem proleća 1807. uputio u istočnu Srbiju Milenka Stojkovića i Petra Dobrnjca sa vojskama braničevske i požarevačke nahije sa zadatkom da Timočku Krajinu oslobode od Turaka. Sa istim zadatkom upućen je iz Soko-Banje Hajduk Veljko Petrović sa svojim ustanicima prema Štubiku.[1]
Milenko Stojković je u nastupanju prema Krajini zauzeo Poreč i Štubik, ali je pred selom Malajnica napadnut od zapovednika Vidina Mula-paše i Alije Gušanca sa oko 5.000-8.000 turskih vojnika i krdžalija. Milenko Stojković sa vojskom odstupio je u Štubik, gde se utvrdio. Turci su se utvrdili na Malajnici i opseli Štubik.[1]
Pošto je ruska vojska pod generalom Isajevim (rus. Исаев) izbila na Dunav i prešla na Veliko ostrvo, Karađorđe je sa vojskama smederevske i gročanske nahije pošao u pomoć Milenku; sredinom juna sa oko 4.500 pešaka i konjanika stigao je na Štubik i podigao šančeve prema Turcima.[1]
U međuvremenu probili su se Milenko i Vujica Vulićević kroz turske položaje i javili se Karađorđu na Štubiku, odakle ih je on uputio sa 300 konjanika u susret Rusima. Blizu sela Mihajlovca sastali su se Rusi i Srbi 20. juna 1807.[1]
Dana 30. juna general Isajev i Karađorđe izvršili su procenu turskih položaja na Malajnici i odredili raspored za napad. Sutradan ujutro Rusi su prvo otvorili topovsku vatru po logoru Mula-paše, a zatim su Milenko Stojković sa 1.500 Braničevaca i Vujica Vulićević sa 600 Smederevaca, uz ruski olonecki bataljon (600 pešaka), 200 kozaka i 200 srpskih dobrovoljaca krenuli u napad, brzo uskočili u turske šančeve u kojima je nastala prava seča. U borbi prsa u prsa su se Srbi i Rusi bolje snalazili. Turke u šančevima obuzela je panika, koja se prenela na logor.[1]
Posledice uredi
Mula-paša je pobegao na konju, a potom Alija Gušanac sa preostalim Turcima uz gubitke od 1.000 poginulih. Srbi su imali oko 80 poginulih, a ruski gubici su nepoznati. Ruski olonecki bataljon hrabro se borio, zbog čega je Karađorđe njegove vojnike nazvao svojom braćom.[1]
Reference uredi
Literatura uredi
- Stojančević, Vladimir (2004). Prvi srpski ustanak 1804-1813. Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 326. ISBN 978-86-3350-153-8.
- Stevanović, Dr Miladin (1994). Prvi srpski ustanak. Gornji Milanovac: Dečje novine. str. 343. ISBN 978-86-3670-689-3.
- Đorđević, Dr Miroslav R. (2004). Oslobodilački rat srpskih ustanika 1804-1806. Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 447. ISBN 978-86-335-0154-5.
- Janković, Dragoslav (1984). Srpska država Prvog srpskog ustanak. Beograd: Nolit. str. 293.
- Pavićević, Branko; Stojančević, Vladimir; Ratković-Kostić, Slavica (1998). Od Careva Laza 1712. i Boja kod Ivankovca 1805. do odlaska Turaka iz Srbije 1867. [Znamenite bitke i bojevi srpske i crnogorske vojske: od Careva Laza 1712. do Dobropoljske bitke 1918.], Knj. 1. Novi Sad: Pravoslavna reč; Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 616. ISBN 86-335-0038-8.
- Ljušić, Radoš (2018). Vojvode i vojvodski barjaci: Vojno uređenje ustaničke Srbije (1804-1815). Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 344.
- Hamović, Dragan; Jovanović, Nebojša; Ilijin, Dušan (2004). Ustanička čitanka (1804 - 1815). Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 418. ISBN 86-17-11342-1.
- Gažević, Nikola, ur. (1974). Vojna enciklopedija (tom 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 234.
- Gažević, Nikola, ur. (1974). Vojna enciklopedija (tom 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 234.