Bitka na reci Hidasp (326. p. n. e.) je bila je konačna prekretnica u osvajanjima Aleksandra Velikog.

Bitka na reci Hidasp

Bitka na reci Hisdap (odeljenje istorije američke vojne akademije)
Vrememaj ili jun 326. p. n. e.
Mesto
Blizu reke Hidasp (Pakistan)
Ishod Grčka pobeda
Sukobljene strane
Korintski savez Porusova vojska
Komandanti i vođe
Aleksandar Veliki Porus
Jačina
4.000 konjanika
50.000 pešadija
6.000 konjanika
30.000 pešadija
200 ratnih slonova
Žrtve i gubici
mnoštvo pešadije
(900-4000 mrtvih)
Nekoliko konjanika
svi konjanici
mnoštvo pešadije
100 ratnih slonova

Na području današnjeg Pakistana, blizu reke Hidaspe sukobila se makedonska vojska, vođena Aleksandrom Velikim koji je prešao 32.000 km neizgubivši nijednu bitku, ali je umro želeći više, sa vojskom Porusa, vladara države koja se nalazila na tim prostorima. Sukob se odigrao na desnoj obali reke Hidasp. Iako je ostvarila veliku pobedu Aleksandrova vojska je odbila da nastavi pohod na Indiju[1] i Aleksandar je morao da se povuče u Vavilon gde je i umro, najverovatnije od malarije.

Pozadina uredi

U svojim dugogodišnjim osvajanjima Aleksandrova vojska i ostali koji su pratili Aleksandra bili su iscrpljeni od dugog i teškog ratovanja. Tako je došlo do svađe i nekih čarki, ali pohod je nastavljen. Oko 50.000 vojnika sa 4.000 do 8.000 konjanika krenulo je u pohod protiv Pauravi carstva i njihovog vladara Porusa. Stigli su do reke Hidasp, na čijoj desnoj obali su bile raspoređene Porove snage. Znajući da ne može jednostavno odmah da pređe reku, zbog Porovih slonova koji su ga čekali, Aleksandar Makedonski odlučuje da sa manjim odredom krene u traženje pogodnog mesta da pređe reku, a da glavni odred čeka znak za napad u slučaju da se Por prevari i sve jedinice uperi na Aleksandra. Idući 27 km na sever, Aleksandar je mislio da je pronašao dobro mesto da pređe reku i usred noći prelazi reku po oluji i ubrzo stiže na kopno međutim ispostavilo se da to nije bilo kopno već veće ostrvo, Aleksandar primećuje da se istočno nalazi još jedno ostrvo i prelaze preko njega i stižu na desnu obalu reke. Porovi izviđači ubrzo primećuju Aleksandrove jedinice i dojavljuju Poru. Por je bio u nedoumici jer je znao da ne može da pošalje svu vojsku na Aleksandrov odred jer će ih potući glavnina napada.

Bitka uredi

 
Poraženi kralj Porus je privođen pred Aleksandra Makedonskog.
 
Raspored snaga pred bitku.

Aleksandrova armija je ušla u šume i prašume, kiša je neprestano padala, a i bili su isrcpljeni od dugog pešačenja. Por odlučuje da pošalje manji izviđački odred na Aleksandra na čijem čelu je bio Porov sin takođe zvan Por. Aleksandrova vojska se rasporedila i napravila formaciju. Jedinice Aleksandra Makedonskog brzo su porazile mladog Pora, a među žrtvama se nalazio i sam Porov sin. Por odlučuje da sam krene u napad na Aleksandra (njegova vojska došla je u velikom broju, a bilo je i oko 200 ratnih slonova), ali je ipak ostavio deo vojske koja bi dejstvovala u slučaju ofanzive većeg dela Aleksandrovog odreda. Aleksandar naređuje glavnini svojih snaga da dođu na sever, pređu reku i da se pregrupišu u tri grupe. Aleksandrova vojska je tada brojala oko 8.000 teške konjice i 16.000 pešadije. Konjicu je rasporedio u dve grupe po 4.000 konjanika i treću armiju je činila pešadija. Porova vojska bila je znatno malobrojnija. Na njenom levom i desnom krilu se nalazio po jedan konjički odred. Aleksandar naređuje svojim dvema konjičkim armijama da dođu neposredno do levog protivničkog krila. Por tada pravi strategijsku grešku – naredio je desnom krilu da se spoji sa levim. Aleksandar tada naređuje jednoj svojoj konjičkoj armiji da zaobiđe svoje saborce van bojnog polja, tako da budu sa leve strane, a potom po paralelnoj liniji dođe do desnog boka neprijateljske vojske, zaobiđe celu Porovu pešadiju i napadne konjicu iza leđa. Istovremeno je krenuo u napad i drugi deo konjice. Tako je Aleksandar odsekao protivničku konjicu i dokazao da zna da savršeno tempira taktiku. Poru su prednost davali slonovi, ali imali su slabu tačku – oči.

 
Bitka kod Hidaspa bila je Aleksandrova najkrvavija bitka, pri tome su znatno doprinijeli indijski bojni slonovi.

Bitka je neposredno počela napadom slonova i Aleksandrove konjice. U juriš je krenula i pešadija carstva Maurija, a strelci su po drveću i drugde gađali Aleksandrove trupe, međutim vremenski uslovi otežavali su Maurijskim strelcima da dejstvuju. Aleksandar je u ovoj bici pokazao neviđenu hrabrost. Sam sa svojim konjem jurišao je da ubije kralja Porusa na slonu. Međutim bio je teško ranjen, a njegovog konja Bukefala su izboli na smrt kopljima. Falanga je držala liniju veoma teško, a kad su ostali saznali da je Aleksandar pao nastao je pravi pokolj. Aleksandrove trupe su velikom žestinom uspele da se probiju do kralja. Bitka je bila krvava i teška po obe strane. Došlo je i do pometnje u redovima vojnika Maurija i njihovi slonovi su počeli da gaze sve redom. Trupe Aleksandra su ih boli kopljima i plašili vatrama, a neki vojnici su u toku bitke bili pregaženi ili nabijeni od strane slonova. Posle iscrpljujućih borbi, nakon 7 sati bitka se završavala i Porova vojska bila je potučena, ali se on još uvek borio, iako je bio teško ranjen. Zadivljen njegovim herojstvom, Aleksandar mu je ponudio pregovore.

 
Aleksandar Makedonski i uhvaćeni kralj Porus

Grčki istoričar Arijan zapisao je razgovor između Aleksandra Makedonskog i Pora:

Aleksandar Veliki: „Šta bi želeo da uradim s tobom?“
—Porus: „Da me tretiraš kao heroja!“

Aleksandar je oslobodio Pora, odustao od dalje invazije na Indiju i povukao se u Vavilon, gde je umro i balsamovan je i stavljen u sarkofag.

Reference uredi

  1. ^ Worthington 2012, str. 216.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi