Bogosav Živković
Bogosav Živković (Leskovac kod Lazarevca, 3. mart 1920 – Beograd, 28. oktobar 2005) bio je srpski vajar i slikar, svetski klasik naivne umetnosti.
Bogosav Živković | |
---|---|
![]() B. Živković, portret | |
Lični podaci | |
Puno ime | Bogosav Živković |
Datum rođenja | 3. mart 1920. |
Mesto rođenja | Leskovac kod Lazarevca, Kraljevstvo SHS |
Datum smrti | 28. oktobar 2005.85 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija i Crna Gora |
Umetnički rad | |
Polje | vajarstvo |
Pravac | Naivna umetnost |
Najvažnija dela | Snovi i misao, Moj dom (MNMU, Jagodina) |
Biografija
urediKao mladić izučava kožarski zanat pa već rano upoznaje različite alate: dleta, šila, igle kojima radi kožuhe, krznene prsluke, ukrašavajući ih floralnim i geometrijskim ažuriranjem obruba.[1] Krznarski zanat napušta 1945. usled slabog zdravlja i odlazi u Beograd gde se zapošljava kao portir. Vajarstvom se bavio od 1957. godine, a samostalno je izlagao već od 1960.[2] Umro je 2005. u Beogradu.
Stil
urediPokretački motiv bio mu je neobičan san, koji je usnio - ogromna zmija jurila je livadom ostavljajući za sobom vlažan trag a zatim sustigla i stegla svojim repom nepoznatog čoveka sa kaluđerskom kapom na glavi i u ogrtaču. Za svoje ideje Živković koristi prirodni oblik stabla, deblo sa granama, ili bez njih, zatim manje i tanje delove grana i grančica, koren bršljana. Prirodne izbočine, ulegnuća, raznovrsni čvorovi, sama masa materije podstiču umetnika u stvaranju najrazličitijih formi.[3] Njegovo dleto prati prirodnu konfiguraciju drveta te iz njega oslobađa, reže, teše, oblikuje antropomorfne i zoomorfne figure, ređe biljke i arhitektonske oblike. Izražava se uglavnom reljefom, kojim opervažuje monumentalne stubove.[4] Mekom modelacijom organskih formi, koje ne poznaju oštre uglove, poput jedinstvenih bestijarijuma briše granice između materijala i same forme, između stvarnog i nestvarnog stvarajući jedinstvenu atmosferu.
Izložbe i nagrade
urediIzlagao je širom sveta, samostalno i grupno. Njegove samostalne izložbe organizovane su u mnogim gradovima – u Beogradu, Novom Sadu, Jagodini, Zagrebu, Beču, Parizu, Bratislavi, Varšavi, Biselu, Stokholmu, Minhenu, Amsterdamu, u Meksiku, u Kalifoniji i u Južnoj Americi. Sa svojim delima je učestvovao na najznačajnijim međunarodnim izložbama. Više puta je nagrađivan u zemlji i inostranstvu. Između ostalog, dobitnik je Velike nagrade na Drugom bijenalu jugoslovenske naivne umetnosti 1983, kao i Nagrade za životno delo 1991, u MNMU, Jagodina.[5] Veliki broj njegovih monumentalnih skulptura nalazi se u galerijama i muzejima širom sveta. Njegove skulpture se nalaze u Hrvatskom muzeju naivne umetnosti, a veći broj dela je pohranjen u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini. O njemu su pisali Oto Bihalji-Merin, Mišel Tevo, Rodžer Kardinal i drugi.
O njegovoj umetnosti ipak najbolje svedoči tzv. Začarani vrt - hram njegove umetnosti u njegovom zavičaju, koji obiluje skulpturama u kamenu i drvetu, reljefima izrezbarenih predmeta, oslikanim pomoćnim prostorijama itd.
U Lazarevcu je podignut ambijentalna celina Kamengrad, autora Bogosava Živkovića i arhitekte Dragana Vukmirovića, u kojoj su predstavljeni elementi etno nasleđa mlinski kamenovi, žrvanj, ognjište, kamene klupe.[6]
Galerija
uredi-
Moj otac na čezama i snovi, 1973.
MNMU, Jagodina -
Moj dom, b. g.
MNMU, Jagodina -
Okato čudovište, b. g.
MNMU, Jagodina -
Snovi i misao, b. g.
MNMU, Jagodina -
Kapija, b. g.
MNMU, Jagodina
Reference
uredi- ^ M. Bošković; M. Maširević, Samouki likovni umetnici u Srbiji, Torino, 1977
- ^ Oto Bihalji-Merin; Nebojša Bato Tomašević, Enciklopedija naivne umetnosti sveta, Beograd, 1984
- ^ Oto Bihalji-Merin, Snovi i traume u drvetu, Beograd, 1962
- ^ N. Krstić, Outsiders, catalogue, MNMU, Jagodina, 2013
- ^ N. Krstić, Naivna umetnost Srbije, SANU, MNMU, Jagodina, 2003
- ^ „Kamengrad”. TO Lazarevac. Arhivirano iz originala 29. 06. 2018. g. Pristupljeno 26. 4. 2019.
Literatura
uredi- Oto Bihalji-Merin, Snovi i traume u drvetu, Beograd, 1962
- M. Bošković; M. Maširević, Samouki likovni umetnici u Srbiji, Torino, 1977
- Oto Bihalji-Merin; Nebojša Bato Tomašević, Enciklopedija naivne umetnosti sveta, Beograd, 1984
- N. Krstić, Naivna umetnost Srbije, SANU, MNMU, Jagodina, 2003
- N. Krstić, Naivna i marginalna umetnost Srbije, MNMU, Jagodina, 2007
- Lj. Kojić, Bogosav Živković, MNMU, Jagodina, 2011
- N. Krstić, Outsiders, katalog, MNMU, Jagodina, 2013
- N. Krstić, Umetnost autsajdera u Srbiji, MNMU, Jagodina, 2014
Spoljašnje veze
uredi- Bogosav Živković - Muzej naivne i marginalne umetnosti Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. februar 2020)