Bodibilding
Bodibilding je planski i trajni proces hipertrofije, definicije mišićnog sistema i telesne simetrije.[1] Ili, razvijnje tela vežbanjem i dijetom, često radi nastupanja na takmičenjima.[2] Osoba koja se uključuje u aktivnosti bodibildinga naziva se bodibilderom.[3] U takmičarskom bodibildingu bodibilderi po određenom redosledu izlaze na binu i zauzimaju unapred određene poze (a nakon toga i proizvoljne) kako bi ih sudije rangirale na osnovu njihove muskulature, mišićne definicije i simetrije. Bodibilderi se pripremaju za takmičenje kroz eliminaciju neesencijalnih telesnih masti, a u završnim fazama i kroz vanćelijsku dehidraciju i punjenje ugljenim hidratima. Na taj način postižu maksimalnu mišićnu definiciju i vaskularnost. Takođe koriste i proizvode za potamnjivanje tena kako bi se na njihovim telima stvorio bolji kontrast ispod binskih svetala. Bodibilderi mogu da koriste suplemente, anaboličke steroide i druga jedinjenja za povećanje performansi kako bi ubrzali dobijanje mišićne mase, a i ubrzali gubljenje telesnih masti. Pobednik godišnjeg takmičenja IFBB Mister Olimpija se smatra najboljim bodibilderom na svetu.
Najviše upravno telo | Međunarodna federacija bodibildinga i fitnesa |
---|---|
Originalno razvijen u | Engleska, kasni 19. vek |
Karakteristike | |
Kontakt | No |
Mešani pol | No |
Tip | Fitnes sportovi |
Prisustvo | |
Zemlja ili region | Širom sveta |
Olimpijada | Ne |
U profesionalnom bodibildingu, takmičari se pojavljuju na sceni u postavama i izvode specificirane poze (i kasnije pojedinačne rutine poziranja) za žiri koji ih rangira na osnovu kondicije, mišićavosti, poziranja, veličine, scenske prezentacije i simetrije. Bodibilderi se pripremaju za takmičenja tako što eliminišu neesencijalne telesne masti, što se u završnoj fazi poboljšava kombinacijom dopunjavanja ugljenim hidratima i dehidracije kako bi se postigla maksimalna definicija mišića i vaskularnost; takođe stiču jaku preplanulost i briju svoja tela kako bi istakli kontrast svoje kože u odnosu na svetla pozornice.[4]
Bodibilding zahteva mnogo vremena i truda da bi se postigli željeni rezultati. Bodibilder početnik može da dobije 8—20 lb (4—9 kg) mišića godišnje ako diže tegove sedam sati nedeljno, ali dobitak mišića počinje da se usporava nakon prve dve godine na oko 5—15 lb (2—7 kg) godišnje. Posle pet godina, dobitak može da se smanji na samo 3—10 lb (1—5 kg) godišnje..[5] Neki bodibilderi koriste anaboličke steroide i druge lekove za poboljšanje performansi kako bi izgradili mišiće i brže se oporavili od povreda, ali takmičenja ponekad zabranjuju njihovu upotrebu zbog zdravstvenih rizika ili razmatranja fer konkurencije. Uprkos nekim zahtevima da se sprovede testiranje na droge, Nacionalni komitet za stas (koji se smatra vodećom bodibildinškom federacijom) ne zahteva testiranje.[6]
Istorija uredi
Rana istorija uredi
Tradicija dizanja kamenja se praktikovala u drevnom Egiptu i Grčkoj. Dizanje tegova se u Evropi razvijalo od 1880. do 1953. Tokom tih godina manje se pažnje obraćalo na fizički izgled a mnogo više na snagu.
Prvo veliko takmičenje i bodibildingu uredi
Prvo veliko takmičenje u bodibildingu se održalo 14. septembra 1901. godine i zvalo se "Veliko takmičenje". Održano je u dvorani Rojal Albert Hol u Londonu.
Januara 16. 1904. godine se održalo prvo veliko takmičenje u bodibildingu u Americi. Održano je u Madison skver gardenu u gradu Njujork. Pobednik takmičenja je nosio titulu "Najsavršenije razvijen muškarac na svetu" i dobio je nagradu od $1,000, što je u to vreme bila značajna suma.
1950-te uredi
U ovom periodu bodibilding je značajnije dobio na popularnosti zbog probijanja sportova snage u medijima, kao i raznih časopisa o bodibildingu. Znanja o tehnikama treniranja i ishrani su se znatno proširila. Na tržištu su počeli da se pojavljuju proteinski i drugi dodaci ishrani. Takođe su se u to vreme počele pojavljivati razne bodibilding organizacije koje su pravile sopstvena takmičenja.
1970-te uredi
U ovom periodu bodibilding je masovno popularizovan zahvaljujući javnom pojavljivanju Arnolda Švarcenegera, Frenka Kolumbu i Lu Ferinja u dokumentarnoj drami "Pamping Ajron" 1977. godine. U ovo vreme federacija IFBB je već uveliko dominirala scenom takmičarskog bodibildinga.
U ovom periodu takođe je bio primetan porast korišćenja anaboličko androgenih steroida. Ne samo u bodibildingu već i u drugim sportovima. U bodibildingu ovo je pripisano uzdizanju takozvanih "džinova", kao što su Arnold Švarcenjeger, Serđo Oliva i Lu Ferinjo, kasnih 1960-ih i 1970-ih. Za vreme snimanja "Pamping Ajron", Švarceneger je izjavio da "moraš da uradi bilo šta kako bi dobio prednost u takmičenju". Dosta kasnije se izjasnio kako se ne kaje za korišćenje steroida[7].
Oblasti uredi
Profesionalni bodibilding uredi
U modernoj bodibilding industriji, termin "profesionalac" se uglavnom koristi za bodibildera koji je osvojio "pro karticu" u nekoj od federacija. Dobijanjem pro kartice u određenoj federaciji isključuje mogućnost takmičenja u drugim federacijama.[8] Profesionalci dobijaju pravo da se takmiče na turnirima sa novčanim nagradama.
Prirodni bodibilding uredi
Zabrinutost zbog zdravstvenih posledica korišćenja steroida i drugih supstanci za povećanje performansi je dobila odgovor od nekih federacija u vidu testiranja na zabranjene supstance. Od tada postoje federacije u kojima se takmiče striktno prirodni bodibilderi[9], to jest oni koji ne koriste zabranjene supstance za poboljšanje performansi.
Takmičari koji se prijavljuju na prirodna takmičenja prolaze kroz niz testova, uključujući detektore laži i testove urina. Kazne za one koji padnu testove zavise od organizacije do organizacije, neke od njih suspenduju takmičare na određeno vreme a neke daju trajnu zabranu takmičenja onima koji padnu testove.
Takmičenje uredi
U takmičarskom bodibildingu takmičari teže ka postizanju i održavanju estetski zadovoljavajućeg tela i proporcija.[10] U fazi pred-ocenjivanja takmičari izlaze na binu i izvode seriju obaveznih poza. Svaki takmičar izvodi ličnu koreografsku rutinu, često uz muziku, kako bi na proizvoljan način prikazali svoje telo.Završna faza ocenjivanja podrazumeva izlazak svih takmičara na binu u isto vreme kako bi sudije dale svoje konačne ocene.
Bodibilderi puno vremena provode usavršavajući svoje rutine poziranja ispred ogledala, kako bi svoju muskulaturu prikazali na najbolji mogući način.
Bodibilding federacije imaju različite kategorije za takmičare. Kategorije se razlikuju po dozvoljenoj kilaži, visini i po proporcijama koje se traže na telu.
Pripreme uredi
Najprimenjenija taktika koju bodibilderi koriste je rad na povećanju mišićne mase tokom većeg dela godine (of-sezona). Tokom tog perioda koristi se jak trening i povećan unos kalorija. Tipičan period za početak rada na mišićnoj definiciji ("rezanje") je 14 nedelja pre takmičenja. U ovom periodu se takođe posebno obraća pažnja na održavanje intenziteta treninga kako bi se sačuvala što veća količina mišićne mase. U fazi definicije se primenjuje negativni energetski balans unošenjem manje količine kalorija koja je telu potrebna za održanje trenutne telesne mase.
Mišićni rast uredi
Bodibilderi koriste tri strategije kako bi postigli mišićnu hipertrofiju:[11]
- Povećanje snage korišćenjem principa progresivnog opterećenja.
- Posebna ishrana sa velikim procentom proteina i korišćenje suplemenata po potrebi
- Adekvatan period za odmor i oporavak
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Emery, Michael. „Men's Bodybuilding: A Short History”. Bodybuildingreviews.net. Arhivirano iz originala 14. 9. 2020. g. Pristupljeno 25. 2. 2014.
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 155. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ „Bodybuilding Meal Plan: What to Eat, What to Avoid”. Healthline (na jeziku: engleski). 2018-11-19. Arhivirano iz originala 24. 12. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-22.
- ^ „Shaving Body Hair For Men!”. Bodybuilding.com (na jeziku: engleski). 2010-08-30. Arhivirano iz originala 26. 6. 2020. g. Pristupljeno 2021-01-12.
- ^ „How Long Does it Take to Be a Bodybuilder?”. Livestrong.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 4. 2021. g. Pristupljeno 2021-02-15.
- ^ „Should The IFBB Ban Steroids For Real?”. Bodybuilding.com (na jeziku: engleski). 2005-03-16. Arhivirano iz originala 25. 6. 2020. g. Pristupljeno 2021-01-12.
- ^ „Arnold: No Regrets About Steroids”. www.cbsnews.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 05. 2019.
- ^ „IFBB FAQ”. IFBB (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 05. 2019.
- ^ Mihaйlovskiй, Stanislav (14. 03. 2021). „Nabor massы v naturalьnom bodibildinge”.
- ^ „Muscletime.com”. muscletime.com. Arhivirano iz originala 16. 05. 2019. g. Pristupljeno 16. 05. 2019.
- ^ Baechle, Thomas R.; Earle, Roger W., ur. (2008). Essentials of strength training and conditioning (3rd izd.). Champaign, IL: Human Kinetics. ISBN 978-0-7360-5803-2.
Literatura uredi
- William D. McArdle, Frank I. Katch, Victor L. (2010). Exercise Physiology: Nutrition, Energy, and Human Performance (7 izd.). Baltimore: Lippincott Williams & Wilkins. str. xviii—xxvii. ISBN 9780781797818.
- Zeigler, Earle F. (2003). Socio-cultural Foundations of Physical Education & Educational Sport. Oxford: AAchen. ISBN 1841260932.
- Gardinier, E. Norman (1930). Athletics of the Ancient World. London: OUP.
- Homer's Iliad: Translated by W. Munford (na jeziku: engleski). C. C. Little and James Brown. 1846. str. 179. Pristupljeno 7. 5. 2023.
- „Two-handled storage jar (pelike) depicting young athletes jumping”. Museum of Fine Arts Boston. Pristupljeno 13. 11. 2020.
- „Battle sarcophagus”. DMA (Dallas Museum of Art). Pristupljeno 11. 11. 2020.
- Camargo, Arturo (16. 7. 2016). „"Take great pains in your knightly practices" – A brief review of Medieval and Renaissance training methodologies”. HROARR. Pristupljeno 11. 11. 2020.
- „History of Fitness”. healthahoy. Pristupljeno 11. 11. 2020.
- Clements, John. „Using the "F" Word – The Role of Fitness in Historical Fencing”. ARMA (The Association for Renaissance Martial Arts). Pristupljeno 11. 11. 2020.
- Mercuriale, Girolamo (1601). „De Arte Gymnastica Libri Sex”. GoogleBooks. Pristupljeno 8. 1. 2021.
- Ford, Edward. „The 'De Arte Gymnastica of Mercuriale' (review)” (PDF). history.physio. Pristupljeno 13. 11. 2020.
- E.G. Ravenstein, J. Hulley (1867). „The Gymnasium and its Fittings”. GoogleBooks. N. Trubner & Co. (London, 1867). Pristupljeno 13. 11. 2020.
- Ravenstein, Ernest George (1867). „ibid”.
- Becic, Samir (16. 4. 2016). „Fitness Throughout the History of Time”. Heatlh Fitness Revolution. Pristupljeno 11. 11. 2020.
- Ravenstein, Ernest George (1867). „ibid”.
- Chisholm, Ann (2007). „The disciplinary dimensions of nineteenth-century gymnastics for US women”. The International Journal of the History of Sport. 24 (4): 432—479. S2CID 143593453. doi:10.1080/09523360601157172. Pristupljeno 13. 11. 2020.
- Freeman, Mark (2015). Sport, Health and the Body in the History of Physical Education. Oxon: Routledge. str. 21—22.
- „When Bodybuilding Met Wrestling: The Bizarre Tale of the World Bodybuilding Federation”. BarBend (na jeziku: engleski). 17. 3. 2020. Pristupljeno 24. 5. 2021.
- „Vince McMahon's Attempt to Take Over Bodybuilding”. Muscle & Fitness (na jeziku: engleski). 7. 3. 2019. Pristupljeno 24. 5. 2021.
- Dilbert, Ryan. „Vince McMahon's Failed Attempt to Take over Bodybuilding”. Bleacher Report (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 5. 2021.
- Muchnick, Irvin (2007). Wrestling Babylon : piledriving tales of drugs, sex, death and scandal. Toronto [Ont.]: ECW Press. ISBN 978-1-55490-761-8. OCLC 244769018.
- „Only Natural For Bodybuilders”. The Seattle Times. 18. 3. 1994. Pristupljeno 24. 5. 2021.
- Assael, Shaun (2002). Sex, lies, and headlocks : the real story of Vince McMahon and the World Wrestling Federation. Mike Mooneyham (1st izd.). New York: Crown Publishers. ISBN 0-609-60690-5. OCLC 49276567.
- „The Return Of Gary Strydom!”. Bodybuilding.com. 23. 4. 2006. Pristupljeno 25. 4. 2007.
- Shaun Assael,; Mike Mooneyham (24. 2. 2004). Sex, Lies, and Headlocks: The Real Story of Vince McMahon and World Wrestling Entertainment. Crown Publishing. str. 117. ISBN 978-1-4000-5143-4. Pristupljeno 7. 8. 2013.
Spoljašnje veze uredi
Mediji vezani za članak Bodibilding na Vikimedijinoj ostavi