Bombardovanje ambasade NR Kine u Beogradu je bio ozbiljan diplomatski incident tokom NATO agresije na SRJ. 7. maja 1999. uveče, u 23:45 č, tri projektila NATO alijanse su pogodila zgradu ambasade NRK u Novom Beogradu. U napadu je poginulo troje kineskih državljana, a više ih je ranjeno.

Ambasada NR Kine 2009. godine, bombardovanje se desilo 1999. godine

NATO je izrazio žaljenje zbog incidenta uz obrazloženje da je do napada došlo usled zastarelih mapa koje je dostavila CIA.

U danima nakon napada na ambasadu, u mnogim gradovima sveta, kao što su Kopenhagen, Bangkok, Singapur, Tokio, Tel Aviv, Islamabad, i drugi, su održavani protesti ispred američkih ambasada ili konzularnih predstavništava.[1]

Prva reakcija Saveta bezbednosti uredi

 
Antiamerički protesti u Kini 1999. godine

U jutro 8. maja, održano je vanredno zasedanje Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija na zahtev Kine.[2]

Predstavnik Kine je pročitao saopštenje kineske vlade u kome se ističe da napad predstavlja kršenje suvereniteta Kine, kao i osnovnih načela međunarodnih odnosa. Takođe, Kina je oštro osudila ovaj varvarski čin, i oštro protestovala, zahtevajući da NATO, predvođen Sjedinjenim Državama preuzme odgovornost, i zadržala pravo da preuzme dalje mere. Dalje se u ovom saopštenju napad na ambasadu naziva ratnim zločinom.[2]

Predstavnik Sjedinjenih Država je rekao da činjenice još nisu potvrđene, ali da NATO istražuje to pitanje. Takođe je rekao kako NATO nije gađao civile niti ambasade, i da mu je najdublje žao ako je NATO odgovoran za incident, ali da je samo jedan čovek odgovoran za krizu, a to je Slobodan Milošević.[2]

Predstavnik Holandije nije mogao da prihvati poređenje slučajnih žrtava sa sistematskim ubijanjem, silovanjima i paljenjem kuća za koje je Beograd odgovoran[2].

Predstavnik Kube je rekao da se nada da neće biti potrebno da prođe 20 godina da se shvati da je ovaj rat bio greška.

Izjave su dali i predstavnici Ruske Federacije, Francuske, Iraka, Argentine, Namibije, Kanade, Bahreina, Malezije, Slovenije, Ujedinjenog Kraljevstva, Gabona, Albanije i Indije[2], kao i drugih država.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi